RIJEKA Trener »bijelih« Ivo Ištuk u četvrtak je na suncem okupanom rujevičkom travnjaku sučelio dvije momčadi. S jedne strane bila je ona koja će vjerojatno u petak istrčati u Koprivnici, a s druge strane ekipa sastavljena od igrača koji će sjesti na klupu ili ostati u Rijeci.

Niti u jednoj momčadi nije bilo čak sedmorice igrača koji su obično u prvom sastavu ili barem na klupi. Mato Miloš, Niko Datković i Ivan Močinić otputovali su na pripreme U-19 reprezentacije pred kojom je kvalifikacijski turnir u Nizozemskoj. Vraćaju se u Rijeku tek za dva tjedna.

Mladi napadač Armando Mance nalazi se na pripremama U-20 reprezentacije koja je jučer odigrala prijateljsku utakmicu protiv Mađarske u Koprivnici. Meksikanac Carlos Gutierrez ostao je na Kantridi u klupskoj ambulanti zbog ozljede lista, Valentina Stepčića muči koljeno, a Antonini Čulina je jučer završio terapije nakon ozljede nožnog palca. Čulina tek treba ući u trenažni proces.

Od navedene sedmorke jedino bi Mance mogao biti na raspolaganju treneru Ištuku za ogled protiv »Slaven Belupa«.

Prirodaju li se navedenim igračima i dvojica rekonvalescenata, Ilija Sivonjić i Diego Živulić, dolazi se do objašnjenja zbog čega je jučer na mjestu desnoga beka u drugoj momčadi istrčao pomoćni trener Stjepan Ostojić. Nekadašnji središnji veznjak »Orijenta«, »Pomorca« i »Rijeke« se sasvim dobro snašao, ali neće konkurirati za utakmicu u Koprivnici.

– Nema liječnički pregled! – našalio se šef Ivo Ištuk nakon treninga tijekom kojega mu vjerojatno nije bilo baš do šale.

Bezvoljni igrači  

 

Dio igrača je prilično bezvoljno odrađivao svoje obveze, što se može povezati uz nedavni remi s »Cibalijom«, ali i činjenicu da dio igrača odbrojava posljednje dane na Kantridi pa se nada da će ovakvim pristupom promijeniti svoj status tako što će valjda isprovocirati neke druge promjene u klubu. Već viđeno.

Na Kantridi ima previše prosječnih, limitarnih igrača koji godinama već žive od smjene trenera do smjene trenera. Dobro znaju da se nakon nekoliko poraza mijenja trenera ili kompletna uprava, a oni u pravilu ostaju. Još nije došao red na njih, i neće ako na Kantridi ne ustraju na najavljenim promjenama. No, to je jedna druga dublja priča o kojoj će sigurno biti još puno govora. Sutra je pred »Rijekom« gostovanje u Koprivnici kod za »bijele« opasnog »Slaven Belupa«.

Za ovu poljuljanu i neuvjerljivu, te izostancima prošaranu »bijelu« momčad to gostovanje predstavlja istinski izazov. Tim više što posljednji trening nije do kraja odradio ni Meksikanac Alferez.

Dobio je u duelu s Markom Simanovićem udarac u leđa. Nije to sve zajedno izgledalo tako strašno, ali Alferez je nakon što je neko vrijeme proveo na travnjaku, otišao izvan granica igrališta.

– Ne znam hoće li Alferez moći i ako bude i ako ne bude mogao – pomalo ironično je kazao Ištuk koji nema previše izbora kada je govora o njegovoj alternativi.

Švrljuga u vezi

– Tu su Pilčić i Matovina – dodao je trener »bijelih« koji je u izostanku Miloša malo presložio momčad. Na mjesto desnoga beka gurnuo je 19-godišnjeg Marina Grujevića (ovo bi mu mogao biti prvoligaški debi), a u veznu liniju Andra Švrljugu. Ne uz desnu aut liniju, gdje će ordinirati Sandi Križman, već više u sredinu u paru s Alenom Dedićem.

Na krajnjem lijevom boku trebao bi zaigrati Salčinović, a u zadnju liniju vraća se standarski stoperski par Čagalj-Baković, na lijevom boku ostaje Tadejević, a na mjestu jednog zadnjeg veznog igrača – Kreilach. Ideja s Švrljugom u ofenzivnijoj ulozi nije nova. Prošle sezone ga je Elvis Scoria u nedostatku brzih igrača znao koristiti na mjestu desne polušpice, a sličnom se idejom vodi i iskusni stručnjak iz Bosne i Hercegovine.

– Treba nam brzine jer smo definitivno prespori u veznoj liniji. Tu nam trebaju igrači koji mogu više trčati, boriti se, nametnuti se svojom agresivnošću. Trebao je zaigrati i Guti, ali nažalost ne može zbog ozljede. Probat ćemo u Koprivnici zaigrati malo drukčije nego inače, praktički s tri špice. Idemo gore napasti, napraviti visoki presing pa što Bog da. Ovo je utakmica u kojoj ćemo pokazati gdje smo, možemo li igrati otvoreno, široko na njihovu terenu. Idemo gore probati dati dva-tri gola, dignuti zadnju liniju na centar. Pa ćemo vidjeti gdje smo i što smo u ovom trenutku – objasnio je Ištuk svoje hrabre planove.

Nije ga strah da njegova momčad s obzirom na (pre)ambiciozne planove doživi rezultatski debakl.

– Ma što ću se bojati! Ako zaigramo zatvoreno, nećemo ništa napraviti. Nemam dovoljno brzu kontru, dakle tako ne možemo do gola. Moramo stati visoko, a da bismo to napravili, zadnja linija mora stati visoko blizu centra. U tom dijelu nismo spori, mali Grujević je brz, isto tako i Tadejević, pa i Čagalj i Duje nisu spori. Nema potrebe da se bojimo. Bitno je da igrači iz vezne linije naprave presing, da kao momčad pokažemo da se nogomet igra na cijelom terenu, a ne samo 20 metara ispred svojega gola – zaključio je Ištuk.