Vladimir Iveta

Istina je, prva javna nogometna utakmica odigrana je u Rijeci 1873., ali ima jedna kvaka

Davor Petrović

Vladimir Iveta / Foto Davor Kovačević

Vladimir Iveta / Foto Davor Kovačević

Tajnik HNS-a Vladimir Iveta nedavno je objavio jedinstvenu knjigu koja se bavi poviješću nogometa i razvojem nogometnih organizacija i pravila



Hrvatska sportska publicistika nedavno je postala jača za jedinstvenu knjigu »Lopta je okrugla jer je takav propis«, iz pera Vladimira Ivete, tajnika Hrvatskog nogometnog saveza.


Naime, to djelo bavi se poviješću nogometa, ali nije orijentirano na igru, već na područje kojim se do sada nitko nije bavio na ovim prostorima – razvoj nogometnih organizacija i pravila. A sve je, kako kaže sam autor, počelo slučajno.


– Inače sakupljam knjige, prije svega s područja povijesti i publicistike, a imao sam i priliku doći do nekih starih dokumenata vezanih uz nogomet.




Jednom sam doma pokušavao pobijediti zakone fizike i ugurati novokupljenu knjigu o nogometu na pretrpanu policu na kojoj su se nalazile knjige slične tematike.


Tada sam pomislio da bih to mogao iskoristiti i napisati knjigu o povijesti organizacije nogometa i njezinoj strukturi. Smatrao sam da bi bilo šteta da tu literaturu i arhivsku građu ne iskoristim – objašnjava Iveta, dodajući da je koristio i dokumentaciju koju ima kod sebe, građu iz arhiva HNS-a i Hrvatskog državnog arhiva te objavljene propise.


Koliko vam je vremena i truda bilo potrebno za istraživanje i pisanje knjige?


– Pisao sam godinu dana, s time da si nisam postavljao nikakve rokove. Na knjizi sam radio u doba COVID-pandemije pa nisam uspio istražiti dokumentaciju koja se čuva u Arhivu Jugoslavije, a dokumentacija međuratnog Jugoslavenskog nogometnog saveza u značajnoj je mjeri uništena tijekom Drugog svjetskog rata, pa sam se po tom pitanju morao osloniti na pronalaske u antikvarijatima ili kod kolekcionara i na oskudnu dokumentaciju iz tog razdoblja koja je sačuvana u HNS-u.


Kada sam završio s pisanjem, trebalo je proći još godinu dana dok se obave svi tehnički detalji, poput redakture, lekture i korekture.


Pritom sam imao veliku podršku obitelji. Moja supruga Marijeta je sveučilišna profesorica, tako da je ona imala svog posla, također pisanja, dok sam ja pisao tijekom večeri i vikenda.


Moj sin Filip bio je posebno ponosan, kao i, naravno, ja na njega, jer je izradio naslovnu stranicu za knjigu. Tada je imao devet godina, i to je učio u školi, na satovima informatike.


Jajasta lopta


Naslov vaše knjige pomalo asocira na omiljenu poštapalicu pokojnog Vlatka Markovića, nekadašnjeg predsjednika HNS-a, u trenucima kada je za ljude koji ne razumiju nogomet govorio kako misle da lopta skače jer je u njoj žaba. Je li vam to možda bilo svojevrsno nadahnuće?


– Ne, nije. Jednostavno, naslov mi je pao na pamet zbog povijesti razvoja pravila. Na počecima nogometa koristila se čak i jajasta lopta.


Sportovi koje danas znamo kao nogomet i rugby imaju zajednički početak. Nekada se lopta mogla nositi u rukama, suparnika se moglo obarati na tlo i slično.



Kako je uopće došlo do potrebe za razvojem pravila?


– Porijeklo je današnjeg nogometa u takozvanim folk games, divljim igrama, koje su se u Engleskoj igrale u raznim oblicima od 14. stoljeća.


Od kraja 18. stoljeća jedan od tih oblika igre razvijao se u engleskim školama i višim obrazovnim ustanovama, s time da je svatko imao svoja pravila.


Jedni su igrali isključivo nogom, a drugi su dozvoljavali i upotrebu ruku, koristile su se okrugle i jajaste lopte, svatko je drukčije definirao prekršaje, broj igrača je varirao, kao i dimenzije igrališta, nije bilo kaznenog prostora ni jedanaesterca…


Nisu imali ni neutralnog suca. Zapravo, prvo su smatrali da gospodi nije potreban sudac, a zatim su imali dva suca, po uzoru na kriket.


Kada su počeli igrati međusobne utakmice, svi su se stalno morali pripremati i prilagođavati nekim novim pravilima.


Tu se pojavila potreba za stvaranjem pravila koja će biti ista za sve i zbog toga je 1863. godine u Engleskoj osnovan današnji The Football Association, odnosno Nogometni savez. Tada je došlo do onoga što možemo nazvati evolucijom nogometa, odnosno dotadašnje igre.


Što se točno dogodilo?


– Nova pravila nisu se svidjela svima, a oni koji ih nisu htjeli prihvatiti nastavili su igrati po svojim pravilima, i tako je nastao današnji rugby. To se može usporediti s evolucijskim stablom, od jedne osnovne grane račvali su se razni sportovi zajedničkoga podrijetla.


Kroz arhivsku dokumentaciju točno se može pratiti razvoj nekoliko sportova. Proces razdvajanja nogometa i rugbya, koji je naziv dobio po koledžu Rugby na kojemu su naročito zastupali pravila te igre, a nasuprot nogometu, počeo je nakon 1863. kada je u nogometu zabranjeno dodirivanje lopte rukom i obaranje protivnika.


Od rugbyja su nastali galski nogomet, koji je danas vrlo popularan u Irskoj, američki nogomet, australski nogomet… No, svi oni imaju korijene u (pra)nogometu, odnosno, na engleskom, footballu. Na primjer, mnogi ragbijaški klubovi i danas u nazivu imaju riječi »rugby football club«.


Ligaška organizacija


Kako je dalje tekla organizacija nogometa?


– Nekoliko godina nakon Engleza svoj savez su osnovali Škotska i Wales, a na kontinentu je, kako oni kažu, prvo osnovan nogometni savez u Danskoj.


Ubrzo se pojavila i potreba za organiziranjem neke vrste natjecanja, jer klubovi su do tada igrali samo prijateljske utakmice.


Prvi nogometaši bili su aristokrati i ljudi iz viših slojeva tadašnjeg društva, koji su igrali iz zadovoljstva i radi prestiža. Oni su imali dovoljno novca i slobodnog vremena za organiziranje utakmica i putovanja u susjedne gradove.


Tako je 1871. osnovan The Football Association Challenge Cup, odnosno ono što danas znamo kao FA Cup. Ubrzo su shvatili da im to nije dovoljno jer u kup-natjecanju mnogi klubovi su u godinu dana imali jednu-dvije natjecateljske utakmice prije ispadanja.


Pojavila se potreba za natjecanjem koje donosi više utakmica i tako su počeli igrati prvenstvo. Budući da su tada nogomet igrale momčadi obrazovnih ustanova, liga se igrala od jeseni do proljeća kako bi pratila akademsku godinu.


Svih jedanaest klubova osnivača FA-e bilo je iz Londona i okolice, a kasnije se nogomet proširio na sjever Engleske, čiji su klubovi bili uspješniji u prvim natjecanjima.


Uvođenje prvenstvenog natjecanja bilo je povezano i s legalizacijom profesionalizma u nogomet, odnosno plaćanja igrača za igranje i prelazak u klub, a što je opet bilo povezano s masovnijim ulaskom pripadnika srednje i radničke klase u nogomet, kao igrača i gledatelja.



Na koji način su regulirali širenje natjecanja?


– U obzir se nisu uzimali isključivo rezultati, već uvjeti koje su klubovi morali ispunjavati, odnosno ono što bismo danas rekli – kriteriji.


Gledalo se koliko je financijski moćan bio grad iz kojeg klub dolazi te koliko je dobro prometno povezan s ostatkom zemlje, igralište, broj gledatelja.


Svi klubovi su glasali koga žele primiti u natjecanje, koje je, zbog porasta broja sudionika, bilo podijeljeno u nekoliko rangova. Tada su postavljeni temelji ligaške organizacije nogometa.


Kako je to izgledalo na prostoru današnje Hrvatske?


– Kod nas postoje dva značajna događaja. Prva javna nogometna utakmica na području Hrvatske odigrana je 1873. godine u Rijeci, na inicijativu engleskog inženjera Roberta Whiteheada, vlasnika tvornice Torpedo.


Tu, međutim, nije bilo Hrvata jer su igrali samo stranci. S jedne strane su bili Englezi zaposleni u Torpedu, a s druge mađarski radnici koji su radili na izgradnji željeznice.


Prema dostupnoj dokumentaciji iz tog vremena, na toj utakmici nisu igrali Hrvati. Sedam godina kasnije i u Županiji je odigrana utakmica.


Tu su također igrali Englezi koji su radili u tamošnjoj tvornici, ali nije ih bilo dosta, pa su pozvali lokalno stanovništvo da im se pridruži.


Jugoslavenski savez


I tu je sve krenulo?


– Organizirano bavljenje nogometom u Hrvatskoj je počelo kada se Franjo Bučar vratio iz Stockholma, gdje je studirao, kako bismo danas rekli, kineziologiju.


Nakon povratka u Zagreb poslao je proglas kojim je pozvao ljude koji se žele baviti tim novim sportom. Tako je tijekom ljeta 1903. godine u Zagrebu osnovan Prvi nogometni i športski klub, odnosno PNIŠK.


Nekoliko mjeseci kasnije osnovan je HAŠK, a zatim još nekoliko klubova. Nogomet su na području današnje Hrvatske širili stranci, prvenstveno Englezi, i naši ljudi koji su radili i studirali po Europi.


Budući da je Hrvatska tada bila podijeljena pod tuđim zastavama, kako je stvarana nogometna organizacija?


– Do kraja Prvog svjetskog rata bilo je neuspješnih pokušaja organiziranja prvenstva Hrvatske i Slavonije, zagrebački klubovi igrali su međusobno, a postojalo je dosta nesuglasica i svađa.


Dalmacija je tada bila u austrijskom dijelu Austro-Ugarske, kontinentalni dio u mađarskom, pa nisu ni mogli biti u istom savezu. Godine 1910. osnovana je Hrvatska športska sloga, kao krovna organizacija svih sportova, a zatim su napravljene sekcije po sportovima.


Nogometna sekcija oformljena je 1912. godine, a iz nje je kasnije nastao HNS. U tom razdoblju bilo je puno sukoba s Mađarskim nogometnim savezom i Mađarskim olimpijskim odborom, koji su smatrali da hrvatski klubovi moraju biti u njihovom sastavu.


Promjenu je donio tek nastanak Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je 1929. preimenovana u Kraljevinu Jugoslaviju.



O čemu se točno radi?


– U Srbiji i Sloveniji nisu postojale krovne nogometne organizacije, iako je bilo klubova, i zato je 1919. godine u Zagrebu osnovan Jugoslavenski nogometni savez.


Trebao je biti osnovan Hrvatski nogometni savez, koji se odvojio od Hrvatske športske sloge, ali to se nije dogodilo iz nepoznatih razloga.


Pretpostavlja se da je zbog prisustva klubova iz ostatka novostvorene države odlučeno da naziv ipak bude Jugoslavenski nogometni savez.


Prvo prvenstvo odigrano je 1923. godine po sustavu natjecanja za kup. Klubovi nisu imali novaca, i zato su prvo igrane utakmice po regijama, odnosno u okviru podsaveza, kao teritorijalnih jedinica nacionalnog saveza, koje su bile svojevrsne kvalifikacije za završnicu državnog prvenstva.


Slični problemi


Sedam godina kasnije Kraljevina Jugoslavija sudjelovala je na prvom Svjetskom prvenstvu, ali bez igrača hrvatskih klubova. Kako je došlo do toga?


– Sjedište Jugoslavenskog nogometnog saveza je početkom 1930. godine odlukom njegove Skupštine, ali bez nekog opravdanog razloga, osim centralizacije, preseljeno iz Zagreba u Beograd.


Zbog toga Hrvati nisu htjeli igrati za reprezentaciju koja je išla na Svjetsko prvenstvo u Urugvaj. Iako je krovno tijelo prebačeno u Beograd, i dalje je nosilo ime po hrvatskoj varijanti, Jugoslavenski nogometni savez.


Osim toga, u statutu, koji se tada nazivao »pravila« i bio je pisan na srpskom, i dalje je korištena riječ »nogomet«. Hrvati su se kasnije vratili, ali tu je i dalje bilo puno trzavica.


Prema dostupnoj dokumentaciji, tadašnji beogradski BSK imao je vrlo snažan utjecaj na Savez, pogotovo kod transfera. Kada je 1939. godine nastala Banovina Hrvatska okolnosti su se promijenile i odlučeno je da Hrvati, Srbi i Slovenci imaju svoje saveze, koji su, u obliku konfederacije, bili udruženi u jugoslavenski savez.


Zajednički su bili samo reprezentacija i prvenstvo, s time da su sva tri saveza imala svoje natjecanje, iz kojeg su davali predstavnike za završnicu.


Kakav su status imali tadašnji igrači?


– Uglavnom su bili amateri, jer u tadašnjoj Jugoslaviji nije smjelo biti profesionalaca. Postojali su neki igrači koji su dobivali određena sredstva i oni su bili nazivani neamateri i morali su imati još neki posao, jer tada primanja od nogometa nisu bila na visokoj razini.


Najbolji igrači odlazili su uglavnom u Francusku i Belgiju, gdje su igrali kao profesionalci.


Jeste li pri pisanju knjige naišli na neki podatak koji vas je zaintrigirao?


– Recimo, na skupštini HNS-a održanoj 1940. godine tadašnji predsjednik HNS-a, Ivo Kraljević, u nekim dijelovima svog izvještajnog govora spominje mnoge segmente koji bi se mogli primijeniti i danas.


Tada su teme bile neodgovarajuća nogometna infrastruktura, klubaštvo, odnosno svađe između klubova, traženje financijske pomoći… To su stvari s kojima se i danas susrećemo.


Jedino relevantno članstvo HNS-a u FIFA-i je ono od 1992.


Budući da je za vrijeme Drugog svjetskog rata formirana reprezentacija, koja je u tom razdoblju odigrala devetnaest utakmica i poslala FIFA-i zahtjev za članstvo, mnogi su skloni tezi da je HNS dio svjetske nogometne organizacije od 1941. godine. Je li to točno?


– Jedino relevantno članstvo HNS-a u FIFA-i je ono od 1992. godine. Međutim, treba spomenuti i privremeno članstvo od srpnja 1941. do 1946. godine, kada je FIFA održala prvi Kongres nakon 1939.


Tu privremenu odluku donio je Odbor za hitnost FIFA-e, koji je imao takve ovlasti jer se Kongres nije mogao održati za vrijeme Drugog svjetskog rata.


Međutim, prema Statutu, takve je odluke trebao potvrditi prvi sljedeći Kongres. Na prvom poslijeratnom Kongresu, održanom 1946. godine u Luksemburgu, rasprava o potvrdi te odluke uopće nije bila na dnevnom redu.


Tamo je hrvatski nogomet unutar Jugoslavije zastupao Fiskulturni savez Jugoslavije, zato što su nogometni savezi Hrvatske i Jugoslavije bili obnovljeni tek 1948. godine.


Prema tome, ta odluka je ostala privremena i prestala je važiti kada je Kongres nije uzeo u razmatranje.


Hispanofil


Od 2017. godine u knjižarama se nalazi knjiga »Oni koji noću ustaju iz groba: vampiri od lokalnih priča do popularne kulture« koju ste napisali vi i vaša supruga Marijeta Rajković Iveta. Kako je došlo do toga?


– Ona je profesorica etnologije i kulturne antropologije, i to joj je interes, a i mene je to davno zanimalo, zbog knjiga, stripova i filmova, te sam i o tome sakupio dosta literature.


U starijim zapisima, ali i istraživanjima iz sredine 20. stoljeća provedenim u tadašnjoj Jugoslaviji, vidi se da su ljudi potpuno drukčije zamišljali ta stvorenja, a popularna kultura, čije je ishodište kod ove teme Stokerov »Drakula«, dala im je današnji oblik.


To mi je bilo dragocjeno iskustvo koje mi je, u smislu odrađivanja zadataka i slaganja strukture, pomoglo pri pisanju knjige »Lopta je okrugla jer je takav propis«.


Hoće li biti i treće knjige?


– Trenutačno ne pripremam nikakvu novu knjigu, ali imam spremno nekoliko članaka nogometne tematike. Volio bih napisati knjigu ili barem opsežniji članak o političkoj i pravnoj povijesti Španjolske prve polovine 20. stoljeća.


Naime, hispanofil sam i zanima me sve vezano uz Španjolsku. Imam opsežnu literaturu o tom području. Dakle, imam literaturu, volju, ali trenutačno ne i vremena za tako nešto.