Jesam li se bojao poraza? Ne smijem se ja uplašiti, ljudi moji. Što vam je? Mene ne smije hvatati panika, moram ostati miran, vući poteze. Ako mene uhvati panika, onda neka sve ide u... Nemam se ja što bojati za rezultat, uostalom, doći će i porazi – kaže Štimac
SWANSEA Abertawe Swansea. Doviđenja Wales. Bilo je čupavo. Bilo pa prošlo. Ne ponovilo se. Ivica Olić uvijek se zna slikovito izraziti, ovaj put je rekao: »Visili smo k’o luster«. Ola nikad ne izmišlja, iako će neki reći da prave momčadi pobjeđuju i kad igraju loše. Ima nešto i u tome.
Hrvatski izbornik Igor Štimac u Swanseju se prvi put suočio s velikim iskušenjima, »kockasti« su bili na rubu ponora, Gareth Bale je dvaput u svojim nogama imao meč-loptu… Poslije 0:2 teško se vraćati i protiv Walesa. Pa ipak, Štimac je kraj utakmice dočekao visoko uzdignutih ruku. Svjestan važnosti teškom mukom izborene pobjede. Kad su završile protokolarne obaveze prema medijima, još jednom je odvrtio film utakmice koja je počela tragično, a u trilerovskoj završnici završila sretnim krajem.
– Nemojmo se lagati, bili smo sretniji nego inače, a Wales je izgledao neusporedivo bolje nego u prvoj utakmici protiv nas – kaže Štimac. – U prvom poluvremenu nismo bili precizni i brzi u dodavanju, nismo se dovoljno kretali i bili smo sretni da nismo primili i više od jednog gola. Molio sam Boga da se to ne dogodi. Nismo imali ni dovoljno svježine, što sam i očekivao nakon pražnjenja protiv Srbije. Modrić i Rakitić uopće nisu bili u utakmici, a iznenadilo me da je tako podbacio i Badelj. Međutim, u nastavku utakmice smo napravili dobre izmjene. Osobito je bio važan ulazak Olića, on je napravio razliku.
Bez brzine i svježine
Drugu utakmicu za redom Hrvatska igra ispod svojih objektivnih mogućnosti. Zašto?
– Protiv Walesa smo bili bez pasa, bez brzine, bez svježine. Bez svega. Praktično smo se zagrijali tek u zadnjih pola sata, kad nas je, što se kaže, probilo.
Jeste li se bojali poraza?
– Nisam. Ne smijem se ja uplašiti, ljudi moji. Što vam je? Mene ne smije hvatati panika, moram ostati miran, vući poteze. Ako mene uhvati panika, onda neka sve ide u… Nemam se ja što bojati za rezultat, uostalom, doći će i porazi. I neće tada biti smak svijeta, treba se znati izdignuti, prihvatiti poraz. Nije problem ako poraz dođe kada si ostavio sve na terenu. Da smo dobili drugi gol i da je Wales poveo 2:0, onda bi ispalo da smo pali bez ispaljenog metka. E, to bi već bilo ružno.
U nastavku ste promjenom sustava (3-4-2-1) dobili gustoću i višak igrača u sredini, širinu i dubinu, ali momčadi je protiv Walesa u prvom redu kronično nedostajala ideja?
– Kao prvo, ostali smo na dva stopera sa žutim kartonima, što je bio prevelik rizik za raspoloženog Balea. Molio sam se da izdržimo do poluvremena kako ne bih morao raditi rohadu ranije, što bi bilo previše kompromitirajuće u odnosu na sve ono o čemu smo pričali i na čemu smo radili prije utakmice. Na poluvremenu smo prešli na varijantu koja je vrlo lako mogla postati prva opcija. Međutim, nismo mogli, jer u Zagrebu nismo imali uvjete za treniranje i nismo na tome mogli raditi. Evo, protiv Walesa smo silom prilika morali tako zaigrati u drugome dijelu i dečki su stvarno fenomenalno izgledali u novom sustavu. Dobili smo širinu i dubinu, bilo je više okomitih lopti, lakše smo dolazili u prigode i, što je još važnije, pokazali karakter koji je izvukao ovu utakmicu. Mi u svakom trenutku moramo imati nekoliko varijanti na raspolaganju. Kad nam ne ide, kad je ostalo malo od utakmice… Ne možemo biti unificirani, jer će nas lako biti zaustaviti. Ne smijemo imati samo jedan model po kojemu ćemo biti prepoznatljivi. Uostalom, imamo igrače koji se mogu prilagoditi svim tim varijantama.
Nitko nije mogao pretpostaviti da će utakmica s Walesom ostaviti toliko posljedica. Zbog žutih kartona zarađenih u Swanseaju u idućoj utakmici protiv Škotske u hrvatskoj momčadi neće biti Luke Modrića, Vedrana Ćorluke i Dejana Lovrena. Prilika više izborniku da se opet »poigra« sa sastavom.
Nož u leđa
Poslije vaših prvih izborničkih utakmica protiv Švicarske i Makedonije rekli ste da je puno onih koji bi vam zabili nož u leđa. Do 77. minute vjerojatno ste opet bili tema dežurnih kritičara…
– Tako je bilo, a sad za te koji su me bockali nožem nosim na leđima bodljikavu žicu, jer me tapšu, ha, ha… Oni su jedva čekali da izgubimo od Walesa da bi likovali. Što da im radim, morat će se malo strpjeti. Međutim, ne želim više o tome razmišljati. Svjestan sam da postoje samo dvije vrste trenera, oni koji su otkaz dobili i oni koji otkaz čekaju. Treba li išta više reći? To je takav posao. Mi treneri, za razliku od igrača, jedan tjedan valjamo, drugi ne. Igrači imaju popusta, treneri baš i ne. Svjestan sam toga i nisam se bez veze uhvatio ovoga posla. Volim odgovornost, volim vući poteze kad je kritično… Zato i jesam tu, zato će cijela ova moja priča biti uspješna. Kritičari? Ne razmišljam o njima. Uostalom, imam stožer koji može voditi bilo koji klub i reprezentaciju na svijetu. O čemu pričamo…
