Štimac je ili silno proračunat, ili silno tvrdoglav ili silno hrabar. Ili sve od navedenoga. Samo...Reprezentacija nije ničija igračka da bi itko imao pravo na egzibicionizam
RIJEKA Hrvatska nogometna reprezentacija izgubila je u Ženevi prijateljsku utakmicu od Portugala (0:1), a Igor Štimac doživio drugi uzastopni poraz (treći ukupno) i neslavno zaključio ciklus od prvih deset utakmica za kormilom »kockastih«, zbog čega će opravdano trpjeti kritike razočarane nogometne nacije. Osim što nijedan njegov prethodnik nije tako neslavno zakoračio u izborničke vode, Štimčev »smrtni grijeh« tiče se činjenice da je Hrvatska uoči tri odlučujuće kvalifikacijske utakmice (Srbija, Belgija, Škotska) vrlo vjerojatno izgubila realne izglede za izravan plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu iduće godine.
1. ŠVICARSKA 2:4
Debakl na premijeri. Vatromet poljudskoga festivala neukusa i srama, nogometnoga kiča i euforije bez imalo pokrića. Navijači su bojkotirali novoga izbornika, prvoga koji je porazom započeo misiju.
2. MAKEDONIJA 1:0
Trijumf na otvaranju kvalifikacijskoga ciklusa poslije kojega nitko u Maksimiru nije osjećao slast pobjede. U mučno ozračje oko reprezentacije uklopila se loša igra Štimčeve momčadi.
3. BELGIJA 1:1
Hrvatska nije opravdala nametnutu ulogu favorita, Belgija je bila nadmoćna, ali na kraju su za pobjedom morali žaliti »kockastih«. Vida je u sudačkoj nadoknadi promašio nemoguće.
4. MAKEDONIJA 2:1
Hrvatska je preokrenula rezultat zahvaljujući odvažnom gardu u drugome poluvremenu i daru domaćega vratara Bogatinova. Uvrede hrvatskih navijača Sammiru pokvarile su ugođaj.
5. WALES 2:0 Najbolja igra »kockastih« pod Štimčevim vodstvom. Plitka formacija, tečna i kombinatorna igra kratkih paseva i hrvatski nogometni vic učinili su Velšane nedoraslim protivnikom. 6. J. KOREJA 4:0
Hrvatska je izgledala jednako moćno kad je kontinuirano napadala i zonski se branila, čak i u razdoblju silnih personalnih promjena unutar iste formacije kada se utakmica očekivano razvodnila. 7. SRBIJA 2:0 Najznačajnija pobjeda Štimčeva izbornikovanja, s psihološkog, a ne igračkog stajališta. U utakmici ritmom i kvalitetom ispod očekivane razine Hrvatska je pokazala kvalitetu više.
8. WALES 2:1
Štimac je kraj utakmice dočekao visoko uzdignutih ruku, svjestan važnosti pobjede koju su ni iz čega donijeli Lovren i Eduardo. Katkad je dovoljno roditi se pod sretnom zvijezdom.
9. ŠKOTSKA 0:1
Sumrak jedne propale ideje i koncepcije. Umjesto očekivane pobjede, Štimac je doživio sudbinu svoga učitelja Miroslava Ćire Blaževića i postao – peder, a Hrvatskoj Brazil postao puno dalji.
10. PORTUGAL 0:1
Prijateljska utakmica bez okusa i mirisa nije isprala gorak okus uslijed nedavnoga posrtaja u srazu sa Škotskom. Svijetla točka u porazu je debi najmlađega reprezentativca u povijesti Alena Halilovića.
Hrvatska je 7. listopada 2011. godine na sramotan način izgubila u Pireju kvalifikacijsku utakmicu od Grčke (0:2), poslije koje se najutjecajniji čovjek hrvatskoga nogometa, Zdravko Mamić, na tribinama stadiona »Karaiskakis« okrenuo prema Davoru Šukeru i znakovito mu poručio: »Ovaj mora otići još večeras«. Mislio je, naravno, na izbornika Slavena Bilića. Desetak minuta kasnije pred konferencijskom salom pirejskoga stadiona pojavio se Igor Štimac i s dvojicom hrvatskih novinara podijelio gorčinu uslijed bolnoga poraza »kockastih«:
– Ovo je tragedija i sramota. Način na koji smo igrali, izostanak angažiranosti, kreacije, ideje… Sve nogometno što postoji izostalo je u ovoj utakmici. Jedina prava istina je da je reprezentacija slabo vođena i kroz HNS i kroz stručni stožer. Ljudi moji, ovaj poraz je kolaps hrvatskoga nogometa.
Ljubimac i peder
Štimac je u dvostrukoj ulozi sukomentatora na državnoj dalekovidnici i samozvanoga Bilićeva nasljednika uzalud prizivao promjene, Mamić se preko noći »ohladio«, a Bilić poslije neodlaska na Svjetsko prvenstvo u Južnu Afriku preživio još jedan udar državnoga nogometnoga vrha i dobio priliku iskupiti se za svoje grijehe. Otriježnjena Hrvatska je u dodatnim kvalifikacijama pregazila Tursku i otišla na Europsko prvenstvo gdje je malo nedostajalo da u izravnom okršaju prođe u drugu fazu natjecanja i eliminira Španjolsku koja je na kraju postala europski prvak.
Godinu dana kasnije Mamić i dalje vedri i oblači hrvatskim nogometom, Davor Šuker je predsjednik Hrvatskoga nogometnoga saveza, Igor Štimac izbornik reprezentacije, a Slaven Bilić (još uvijek) trener moskovskog »Lokomotiva«. Štimac pritom, iako se svesrdno trudi, nikako ne može pobjeći iz sjene svoga prethodnika. Aktualni izbornik »kockastih« je porazom od Škotske prošloga petka doživio rezultatsku sudbinu Slavena Bilića, koji je nastup u Poljskoj i Ukrajini morao tražiti u dodatnim kvalifikacijama. Štimac, doduše, još uvijek ima sudbinu u svojim rukama budući da teorija dopušta Hrvatskoj osvojiti prvo mjesto u skupini. Realnost je, međutim, bitno drukčija. Momčad koja na svom terenu izgubi od posljednjeplasirane nema se pravo nadati da će u predstojećim utakmicama pobijediti najteže protivnike u skupini (Srbija, Belgija). Ima još jedna razlika između Bilića i Štimca. Bilić je u kriznim trenucima svoga izbornikovanja uživao načelnu podršku većine hrvatskoga nogometnoga puka, a Štimcu poslije prvoga ozbiljnijega posrtaja svi viču da je – peder. Bez obzira što je načelno već odavno osigurao barem dodatne kvalifikacije.
Rođeni pobjednik
Na stranu glas naroda koji mu nikad neće biti sklon kao Biliću, što je to Štimac donio reprezentaciji u prvih deset utakmica? S izuzetkom maestralne izvedbe protiv Walesa u Osijeku, tijekom koje je Hrvatska igrom i nogometnim nadahnućem neodoljivo podsjetila na »zlatno Bilićevo doba«, »kockasti« igrama nikoga nisu mogli uvjeriti da je Štimac na pravom putu. Novi izbornik nije uspio standardizirati momčad i stvoriti igru dostojnu ugleda četvrte reprezentacije na svijetu, a od prošloga petka više nema ni rezultat kojim je na početku mandata prkosio nekim dežurnim kritičarima i mnogim neprijateljima koji ga nikad i nisu ozbiljno doživljavali kao trenera. Nijedan njegov prethodnik, međutim, nije imao i neće imati takav gard, koji katkad znači više od ijedne taktike ovoga svijeta.
Štimac djeluje odvažno čak i kada mu tlo izmiče pod nogama tijekom utakmice sa Škotskom, on i poslije debakla u srazu s »otočanima« izjavljuje da je rođeni pobjednik i tvrdi da vodi Hrvatsku na svjetsko prvenstvo, on se ne libi neke ključne utakmice početi s debitantima u momčadi (Radošević, Kovačić, Sammir)… Štimac je ili silno proračunat, ili silno tvrdoglav ili silno hrabar. Ili sve od navedenoga. Samo… Reprezentacija nije ničija igračka da bi itko imao pravo na egzibicionizam. Zahvaljujući hazarderskom Štimčevom pristupu izborničkoj funkciji na kocki je plasman Hrvatske u Brazil. Onda? Crno ili crveno? Alea iacta est. Kocka je bačena! Igor je na potezu.
