ZAGREB Fantastično otvaranje kvalifikacijskog ciklusa za Svjetsko prvenstvo 2026. godine sa sobom je povuklo i standardnu nuspojavu koja se u ovoj zemlji često veže uz sport, ovisno o postignutim rezultatima, a ide iz jedne u drugu krajnost. Ovoga puta, nakon uvjerljivih pobjeda nad Gibraltarom (7:0) i Češkom (5:1), to je neopisiva euforija među navijačima koji su uvjereni da je plasman na globalnu smotru praktički osiguran, iako su odigrane samo dvije od osam utakmica skupine L.

Slična situacija, samo na drugom dijelu krajnosti, egzistirala je prije četiri godine, tijekom kvalifikacijskog ciklusa za Katar. Tada je Hrvatska u prvom kolu izgubila od Slovenije (0:1), a zatim je uknjižila mršavu pobjedu nad Ciprom (1:0), izazvavši defetističko raspoloženje i zazivanje smjene Zlatka Dalića, iako je do kraja natjecanja u skupini H ostalo osam kola. Epilog je svima poznat, Hrvatska je otišla u Katar i osvojila treće mjesto.

Sada se, pak, pojavila spomenuta euforija. Dva uvjerljiva trijumfa stvorila su uvjerenje da je ostatak kvalifikacija tek sitnica koju se mora odraditi, i to samo zato što treba zadovoljiti formu. Srećom, Dalić ima više nego dovoljno iskustva da zna bolje od toga. Na kraju krajeva, nakon pobjede nad Češkom sam je istaknuo da je napravljen mali korak prema cilju, dodavši da još ništa nije gotovo. Povrh toga, hrvatska reprezentacija ima dovoljno iskusnih igrača kojima je savršeno jasno da će jesenska završnica kvalifikacija biti itekako zahtjevna.

Pri tome ključan čimbenik predstavlja vrijeme jer nitko ne zna kakva će u prva tri mjeseca nove sezone biti situacija s ozljedama, formom igrača i kartonima. Naravno, isto vrijedi i za suparnike hrvatske vrste. Jednostavno, dva kola su premalo za izvlačenje grandioznih zaključaka, iako se mora priznati da je izvedba Dalićevih izabranika protiv Gibraltara i Češke bila na zavidnoj razini, pogotovo kada se u obzir uzme termin na kraju sezone, koji je uvijek donosio probleme sa suparnicima iz različitih kvalitativnih razreda.

Velika partija

Stoga nije pretjerano reći da je to bila nogometna poezija. Dvoboj s Česima na Opus Areni definitivno je ispunio sve uvjete da uđe u onu kategoriju utakmica o kojima se često razgovara kao o nečem fascinantnom. Već na početku se moglo osjetiti da je Hrvatska izuzetno raspoložena i spremna za veliku partiju. Zapravo, ni u jednom trenutku, pa čak ni napočetku drugog dijela, kada je Češka izjednačila na 1:1, nije postojao razlog za sumnju u pozitivan ishod.

Svi, ali baš svi igrači su djelovali odlično, počevši od Dominika Livakovića koji je još jednom raspametio navijače riskantnim lažnjakom u svom kaznenom. Ovoga puta njegova žrtva je bio Patrik Schick, koji se s četiri gola trenutno nalazi na vrhu liste strijelaca dosadašnjeg dijela europskih kvalifikacija, skupa s Andrejom Kramarićem i Erlingom Haalandom. Josip Šutalo i Duje Ćaleta-Car ulijevali su povjerenje na stoperskim pozicijama, baš kao i Josip Stanišić na desnom beku, a Joško Gvardiol je na suprotnoj strani po milijunti put pokazao zbog čega je najskuplji branič na kugli zemaljskoj.

Srce veznog reda savršeno su kontrolirali Petar Sučić i Luka Modrić čija su dodavanja prštala od lucidnosti i klase. Uostalom, podvaljivanje lopte Kramariću za peti gol definitivno predstavlja materijal za nogometne udžbenike. Okružen trojicom Čeha na dva metra od njihova kaznenog prostora, Modrić je provukao čudesan pas prema naprijed, i to u situaciji iz koje bi se 99,9 posto igrača vrhunske razine izvlačila povratnom loptom.

Teorija i optimizam

Što se tiče napadačkog dijela momčadi, više nego dovoljno govori pet golova u mreži Čeha koji su, s obzirom na broj prilika, dobro prošli. Kada se tome pribroji sedam komada u mreži Gibraltara, postaje savršeno jasno da je momčad funkcionirala na zavidnoj razini. Uostalom, to je i inciralo ranije spomenutu euforiju među navijačima i uvjerenje da je plasman na Svjetsko prvenstvo ostvaren nakon samo dva kola kvalifikacija.

Nitko ne može osporiti činjenicu da je ovom prilikom Hrvatsku dopala skupina koja na papiru ne djeluje prezahtjevno. Štoviše, mnogi su skloni reći da put prema globalnoj smotri nikada nije izgledao prohodnije. Naime, na FIFA-inoj rang-listi reprezentacija Hrvatske drži jedanaesto mjesto, Češka je 39., Crna Gora 73., Farski Otoci 141., a Gibraltar 196. Teorija definitivno nudi mnoštvo razloga za optimizam.

Praksa je, međutim, nešto sasvim drugo, pogotovo u nogometu koji slabijem suparniku nudi najviše izgleda za iznenađenje. Prema tome, svakome bi trebalo biti savršeno jasno da Dalić s razlogom upozorava da još ništa nije gotovo. Na kraju krajeva, Češka još uvijek ima realne izglede za osvajanje skupine L, a i Crnogorci sasvim sigurno imaju dovoljno ambicija za svoj prvi plasman na neko veliko natjecanje.