Hrvatska reprezentacija igra kvalifikacijsku utakmicu za Euro 2012.

Hrvatski Barbarossa osvaja Gruziju

Marko Cvijanović

Prekaljenoga turskoga gusara Hejruddina Barbarossu Gruzija nikad nije zanimala. Ni hrvatski Barbarossa u Gruziji nema dostojna protivnika, ali svejedno oprezno najavljuje utakmicu protiv  Temurija Ketsbaije



TBILISI  Dobro upućeni izvori kažu da će dugačka crveno-sijeda brada hrvatskoga izbornika Slavena Bilića, za koju zlobnici kažu da zahvaljući umjetnoj boji ima sve manje sijedih, u slučaju večerašnje pobjede protiv Gruzije u važnom kvalifikacijskom susretu za odlazak na EURO 2012 otići u – povijest.


Jednoga će dana Bilić otkriti zašto ga je praznovjerje natjeralo da iz korjena promijeni imidž i »odmetne« se od uglađenoga stila zbog kojega ga je još donedavno »svaka majka za zeta željela«.


Što god, među najbliskijim prijateljima izbornik »kockastih« dobio je nadimak Barbarossa, po slavnom turskom gusaru Hajreddinu Barbarossi, koji je desetljećima harao Mediteranom sredinom šesnaestoga stoljeća i, baš kao i Bilić u posljednje vrijeme, bio preopoznatljiv po dugačkoj crvenoj bradi. Pravi Barbarossa, admiral u ratnoj mornarici Otomanskoga carstva, nije gubio pomorske bitke na morima od Turske do Maroka.




Lakoćom se obračunavao sa svim protivnicima s kojima bi ukrstio topove. Iako njezine obale jednim dijelom oplakuje Crno more, Hajreddina Barbarossu Gruzija nikad nije zanimala. Tamo, uostalom, ne bi ni imao dostojna protivnika.


Ni hrvatski Barbarossa u Gruziji nema protivnika sebi ravna, ali svejedno oprezno najavljuje utakmicu protiv »najvećega ćelavca gruzijskoga nogometa«, Temurija Ketsbaije, koji je već jednom zavio u crno hrvatski nogomet. Za neupućene, baš je njegov pogodak uskratio Dinamu nastup u Ligi prvaka u čuvenoj utakmici protiv Newcastlea 1997. godine.


Ovaj put će imati puno teži zadatak. Bilić Barbarossa veći je trener od »početnika« Ketsbaije, iako ne treba zanemariti činjenicu da Gruzija s njim na čelu još uvijek ne zna za poraz. Bilićevi »gusari«, međutim, ne moraju strahovati na obalama rijeke Kure. Hrvatska flota još uvijek je dovoljno jaka da bi strepila od gruzijskih »pirata«.


Kape i rukavice


Svjestan je toga i Slaven Bilić, koji je uoči sinoćnjega treninga na nacionalnom stadionu »Boris Paichadze« u neslužbenoj ćakuli s glasnogovornikom Davorom Gavranom i hrvatskim novinarom nizao imena gruzijskih reprezentativaca i svakoga ponaosob analizirao do najsitnijih detalja. Bilić zaista ništa nije prepustio slučaju uoči važne utakmice.


–  Uvažavamo Gruzijce, baš kao i sve ostale protivnike u skupini – kaže Bilić. – Uostalom, pozicija na ljestvici sugerira nam da se maksimalno ozbiljno moramo posvetiti našem protivniku.»Kockaste« je u Gruziji dočekala oštra klima na početku proljeća, zbog koje su sinoć ekonomi Željko Mesić i Mladen Pilčić morali iz nekih pričuvnih pretinaca vaditi kape i rukavice.

–  Netko je rekao da na stadionu ne puše – rekao je Bilić. – Bio je u pravu, ovdje ne puše, ovdje nosi, ha, ha… – šalio se izbornik »kockastih« koji je uoči službene konferencije za novinare tražio od domaćina samo pet minuta za kavu i cigaretu.


Nisu mu udovoljili. Ne sasvim. Kavu nije dobio. A želio ju je kao ozeblo sunce nakon što je vremenska razlika učinila svoje. Cigaretu je popušio s nogu dok se na licu mjesta uvjeravao u stanje travnjaka, koji u usporedbi s maksimirskim izgleda poput Wembleyja. U svakom slučaju, ni približno nisu bile opravdanje strepnje stručnoga stožera da će teren biti prepreka prepoznatljivoj igri »kockastih«.


U rangu Čateža


–  U rangu je onoga u Čatežu – poručio je Bilić, koji pršti od dobroga zadovoljstva. Onda kada ga oduševi musavi dječarac u predvorju stadiona i pas lutalica koji nenadano utrči na tartan stazu neposredno prije treninga, ali i onda kada naslonjen na vratnicu jednoga gola proživljava svaki potez svojih igrača u tradicionalnom odmjeravanju snaga »starih« i »mladih« na posljednjem treningu uoči službene utakmice.


Početni sastav tradicionalno nije otkrio, ali sve ukazuje da će mnogi ostati iznenađeni početnom jedanaestoricom u formaciji 4-3-2-1. Dakle: na vratima Runje, u zadnjoj liniji Srna, Ćorluka, Lovren i Strinić, Dujmović na poziciji zadnjeg veznog, Rakitić (desno) i Modrić (lijevo) ispred njega. Dvije polušpice Petrić (desno) i Kranjčar (lijevo) i Kalinić u vršku napada.


Ostane li Bilić do kraja dosljedan toj ideji, istodobno će dobiti vrlo ofenzivnu i uravnoteženu momčad. Dujmović ili Vukojević? S Dujmovićem je želio okomitu loptu na poziciji zadnjeg veznog. Lovren ili Šimunić? Od stare slave se ne živi, Lovren igra u kontinuitetu. Strinić ili Pranjić? U kombinaciji s Kranjčarom na lijevoj strani, Bilić očito smatra da će Strinić bolje odraditi defanzivne zadatke. To je to.


–  Očekujem pobjedu, naravno – kaže Bilić, koji će večeras u Tbilisiju upisati jubilarni, pedeseti nastup za kormilom  »kockastih«. – Bod? Sada se ne bih zadovoljio bodom, ali tko zna što će donijeti utakmica. Iskreno se nadam da ćemo pobijediti i uvelike si olakšati posao u nastavku kvalifikacijskoga ciklusa za EURO 2012.


Hrvatski Barbarossa djeluje samouvjereno. I jedva čeka da počne bitka za Tbilisi. Pripremi topove! Nišani! Pali!