Hrvatska je nastavila tradiciju otkako na njezinoj klupi sjedi Zlatko Dalić. Na sva tri Mundijala Dalić je odveo Vatrene u drugi krug, na prethodna dva i do medalja, no na ovom će put do takvog velikog ostvarenja baš biti posut trnjem.

Ždrijeb nije od starta mazio Hrvatsku. Dobili smo možda i najtežu skupinu u prvom krugu, probili smo se kroz nju uz »šarena« izdanja, ali pravi pakao nas čeka u nokaut-fazi. Hrvatska je ušla u »minsko polje«, a u njemu se svaki krivi korak skupo plaća. U šesnaestini finala čeka nas stari neugodni znanac Portugal; ako uspijemo proći među 16 najboljih, dočekat će nas vrlo vjerojatno europski prvak Španjolska. Teško da teže nije moglo, ali Hrvatska je žilava, Hrvatska je prkosna, Hrvatska pokazuje znakove napretka kroz turnir pa ne treba zbog teškog ždrijeba pognuti glavu.

Iskupljenje

Uostalom, možda nam više leže utakmice u kojima nismo favoriti, a naši iskusni asovi pokazali su kako u njima još ima dinamita. Jasno, ovdje u Hrvatskoj je euforija, a cijeli taj rasplet naše skupine pomalo nas podsjeća na 1998. godinu, kada je izbornik Miroslav Ćiro Blažević baš bio zapeo ići u dio ždrijeba gdje je Njemačka. Želio je osvetu za sve ono što se događalo dvije godine prije na EURO-u u Engleskoj, kada je u četvrtfinalu našem ispadanju itekako kumovao švedski sudac Leif Sundell.

Ćiro je svoju zadovoljštinu dobio u Lyonu, kada je Hrvatska s visokih 3:0 u četvrtfinalu pobijedila Nijemce. Portugal je Dalićeva »Njemačka«. Nerijetko smo patili u okršajima s Ronaldom i društvom ne samo u Dalićevoj eri, već i prije. Zato bi ovaj okršaj iz hrvatskog kuta mogao imati radni naslov »Iskupljenje u Torontu«. Uh, kako bi slatko bilo »maznuti« Portugalce i zbog prošlosti, ali i zbog činjenice da bi u tom slučaju veliki Cristiano Ronaldo odigrao vjerojatno svoju posljednju utakmicu na svjetskim prvenstvima.

– Ne razmišljam puno o prethodnim našim susretima s Portugalom. Što mogu reći osim – tradicije su tu da se ruše. U dvije prijateljske utakmice bilo je 1:1 pa 2:1 za nas. Vrijeme je da promijenimo sliku u službenim susretima jer će ova utakmica biti vrh svega. Ako to prođemo, onda smo dobili pravo biti ponosni na ovo Svjetsko prvenstvo. To je velik izazov – kaže Zlatko Dalić, izbornik hrvatske reprezentacije.

Oproštaj

Nogometni svijet će s velikom pozornošću pratiti taj susret jer će se nakon njega jedan velikan oprostiti od igranja na svjetskim prvenstvima. Naš kapetan Luka Modrić ili portugalski Cristiano Ronaldo. Dva čovjeka koja su obilježila posljednjih dvadesetak nogometnih godina. No, ne smijemo upadati u te patetične priče jer tog dana u Torontu neće biti važan pojedinac, već samo momčad i rezultat.

Na ovo SP došli smo s priličnim brojem upitnika. Nisu oni bili vezani uz kvalitetu, već uz spremnost ključnih igrača poput Modrića, Kovačića i Gvardiola, koji zbog ozljeda nisu bili u punom natjecateljskom zaletu. Na Gvardiolu se najviše osjeti duga stanka, Kovačić na trenutke pokazuje kvalitetu, a Modrić je tijekom susreta s Ganom bio sjajan. Posebno kada se »spustio« na poziciju zadnjeg veznog i s nje kontrolirao tijek utakmice. Nije bilo puno njegovih nastupa kada je Lukin defenzivni doprinos bio naglašeniji od ofenzivnog kao u susretu protiv Gane. No i time je Modrić pokazao svoju veličinu.

Nadire nova generacija igrača, Baturina, Petar Sučić, Matanović, Marco Pašalić pa se ne treba ustručavati pustiti njihov talent neka se razmaše. Jasno, treba imati kontrolu da ne bi izgubili kompas i zato su nam još uvijek potrebni Luka, Perišić i Kovačić. Protiv Gane je izgledalo kao da smo se napokon pronašli. Taktički i tehnički smo odigrali na vrlo visokoj razini. No, ako želimo proći Portugal, morat ćemo biti još bolji. Danas nitko ne sumnja da Hrvatska to može…