Iako igrači Matjaža Keka i nadalje uživaju veliko povjerenje izbornika reprezentacija činjenica je da njegova momčad ne djeluje ni približno moćno kao prošle jeseni. Riječani su u drugom dijelu sezone odigrali devet službenih utakmica, ostvarili četiri pobjede, četiri remija i doživjeli jedan poraz. Više od brojki govori opći dojam: »Rijeka« se u većini proljetnih dvoboja mučila u igri sa svojim suparnicima, a česte promjene sastava i sustava sugeriraju da trener »bijelih« još uvijek traži adekvatne zamjene igračima koje je prošle zime izgubio. U prvom redu među igračima koji su zimus dovedeni, a podvuče li se crta nakon devet proljetnih ogleda stiče se dojam da nitko od sedmorice zimskih prinova nije uspio natjerati navijače da zaborave one koji su otišli.

Različiti tipovi igrača

To naravno ne znači da nitko od njih nije u ovih mjesec i pol dana skrenuo pozornost na svoje mogućnosti i da kroz određeni vremenski period ti igrači neće pokazati svoje pravo lice. Uostalom, i Andreju Kramariću je trebalo nekoliko mjeseci prije nego što je počeo nizati zapažene partije vrijedne pažnje. Doduše, Kramariću je olakotna okolnost bila što se od njega nije očekivalo da odmah počne nositi momčad prema pobjedama, a posljednje igračke prinove na Kantridi su prisiljene odmah preuzeti odgovornost što nije laka zadaća u okolnostima kratkog boravka s momčadi i uz činjenicu da većina njih nije prošla kompletne zimske pripreme s ekipom.

   Najviše je od igrača koji su prije mjesec i pol dana stigli na Kantridu pokazao – Josip Radošević. Nije slučajno odigrao maksimalnih 810 minuta na proljeće. Ipak, veznjak pristigao na posudbu iz »Napolija« ne može zamijeniti Matu Jajala iz jednostavnog razloga što nije riječ o istom profilu veznog igrača. Jajalo je klasični središnji veznjak, u prvom redu znalac i igrač oko kojega se vrtilo puno toga u organizaciji igre Riječana. Radoševiću je ipak prirođenija razgradnja nego gradnja igre zbog čega je više zamjena za duže odsutnog Mate Maleša nego njegova imenjaka Jajala. Mladi reprezentativac Hrvatske svoju ulogu u momčadi odrađuje vrlo dobro zbog čega je »Rijekina« obrana izgleda čvršće nego jesenas, ali nije tip igrača koji će svojim potezom prelomiti utakmice tamo gdje se riješavaju pred suparničkim golom.

Alex mora više

To je logičnije očekivati od Filipa Bradarića, veznjaka koji je nešto sličniji tip veznjaka – Jajalu. S tri asistencije pokazao je da nije samo »radnik« već da u njegovoj igri ima nečega plemenitijeg, ali sve to pokazuje tek povremeno. Doduše, u njegovu, baš kao i Radoševićevu slučaju postoji i jedna olakotna okolnost – stigli su na Kantridu neposredno pred početak prvenstva. Uigravali su se s momčadi kroz prvenstvene utakmice. Obojica zbog toga i nesumnjivog potencijala zaslužuju veliki kredit.

Španjolac Alex za razliku od Radoševića i Bradarića nije investicija za budućnost. Doveden je na posudbu do ljeta iz »Espanyola«, što znači da se od njega očekuje da odmah momčadi donese kvalitetu više. Igrač ponikao u akademiji »Real Madrida« u svakom dodiru s loptom pokazuje da sve zna o nogometu, ali i u svakom duelu da se teško nosi s nekim drugim zahtjevima, bez kojih je teško egzistirati u modernom nogometu pa čak i njegovoj siromašnoj hrvatskoj izvedenici. Matjaž Kek još uvijek mu nije uspio pronaći ulogu u momčadi gdje će sakriti njegove nedostatke, a istaknuti vrline. Jedan gol za pamćenje i jedna majstorska asistencija su premalo za igrača koji je nedavno povremeno igrao na stadionima poput »Nou Campa« ili »Santiago Bernabeua«.  

Osjećaj za igru

   Albanski reprezentativac Bekim Balaj je u statističkom pogledu najveće riječko pojačanje ove zime. Postigao je četiri pogotka u sedam nastupa što je vrlo pristojan učinak. Budući da su pogoci u pravilu »legitimacija« svakoga napadača Balaj je do sada opravdao svoje dovođenje. Međutim, na njegove nastupe u dresu »Rijeke« treba gledati i kroz jednu drugu prizmu. Balajevo kretanje u vršku napada umnogome utječe na način igre momčadi u završnih 30 metara, a tu se od Albanca očekuje puno više osjećaja za suradnju. U tom dijelu nešto bolje stoji Ventsislav Hristov, bugarski reprezentativac koji je stigao ozlijeđen na Kantridu, da bi nakon oporavka zabio dva pogotka.

Hristov je u ovih nekoliko utakmica pokazao da posjeduje mirnoću u završnici, da »razumije nogomet«, ali i da se teško nosi sa suparničkim stoperima na leđima. Budući da je »Rijeka« momčad koja 70 posto vremena provodi pred suparničkim kaznenim prostorima i funkcionira u vrlo napučenim prostorima jasno je da će Hristov morati mijenjati neke ustaljene navike u svojoj igri. Uostalom, kako će se na ljeto nositi s braničima klubova koji će se naći na putu »Rijeci« prema Europskoj ligi ako nije uspio istrpiti duele u Gradskom vrtu?

Tomasov

Hristov i Balaj zabili su otprilike trećinu »Rijekinih« golova na proljeće, ali nikoga još uvijek nisu uspjeli uvjeriti da mogu odmjeniti Andreja Kramarića i idućeg ljeta odvesti »Rijeku« u novu europsku avanturu po skupinama EL.

   Josip Mišić jedina je zimska prinova koja nije dovedena da bi odmjenila otišle već da bi u bliskoj budućnosti oplemenila momčad »Rijeke«. Veznjak mlade reprezentacije Hrvatske pokazao je u ovih nekoliko nastupa da će sigurno s vremenom postati važan igrač u Kekovom »rosteru«, no prethodno se mora isprofilirati kao igrač. Podsjeća na Vedrana Jugovića kada je došao iz Osijeka (Kek mu je također neko vrijeme tražio ulogu u ekipi), što je dobra preporuka. Marin Tomasov je za razliku od Mišića doveden kako bi preuzeo na sebe ulogu Zorana Kvržića. Povremeni reprezentativac BiH nikada na Kantridi nije bio standardan, ali je svojim ulascima nerijetko bio čovjek odluke i postao jedan od najboljih 12-ih igrača u novijoj povijesti »Rijeke«! Tomasov to tek mora postati.