RIJEKA - Minimalnim porazom od poljskog prvoligaša »Gornika« nogometaši »Rijeke« zaključili su serijal pripremnih utakmica. Od početka priprema pa do generalke kraj Murske Sobote »bijeli« su ukupno odigrali sedam pripremnih utakmica i upisali dva poraza (Gornik, Karlovac), dvije pobjede (Krajišnik, Mura), te tri remija (Hit Gorica, Arsenal i Istra 1961).

Iako rezultati prijateljskih utakmica ništa ne moraju značiti, indikativno je da su Riječani u pripremama uspjeli dobiti jednoga aktualnog (Krajišnik) i jednog donedavnog drugoligaša (Mura)! Zaslužili su po igri dobiti još pokoju utakmicu (Gornik i Karlovac), ali nisu, što također nije slučajno. Naime, cijela priča postaje puno jasnija ako se u praskozorje novoga prvenstva uzme u obzir jedan drugi podatak – »Rijeka« je tijekom priprema postigla samo sedam pogodaka.

U prosjeku gol po utakmici. No, taj prosjek izgleda  katastrofičnije ako se od sedam ukupno postignutih pogodaka odbiju četiri koje su »bijeli« utrpali BiH drugoligašu iz Velike Kladuše, te ako se uzme u obzir da je tih sedam golova postiglo sedam različitih igrača. Zaključak je vrlo jednostavan – »Rijeku« muči neefikasnost!

Taj problem se može gledati iz dva kuta. Jedan je da momčad ne stvara prilike, da s malo igrača dolazi u završnicu što ne odgovara istini jer Riječani u svakoj utakmici stvore određenu kvotu prilika. Drugi je da »Rijeka« nema pojedinačne kvalitete u vršku napada, odnosno – provjerenog golgetera. I to je definitivno najispravnija dijagnoza kroničnog riječkoga problema koji nije od jučer.

Đalovićev odlazak

Nova uprava na čelu s Robertom Komenom preuzela je prvoligaša s Kantride krajem veljače. Jedan od prvih poteza Obersnelova tima za spas poljuljanog riječkog nogometnog ponosa bila je prodaja Radomira Đalovića. Crnogorski reprezentativni napadač otišao je mimo volje struke (ondašnjeg trenera Elvisa Scorije) u redove ruskog »Amkara« iz Perma. »Rijeka« je zaradila dvjestotinjak tisuća eura i ostala bez posljednjeg provjerenog napadača.

Istina, Đalović nije bio u nezaboravnoj golgeterskoj formi, ali je i u takvom stanju jamčio desetak golova po sezoni. Jesenas je zabio sedam (uz pet asistencija), u pripremama je pak u svakoj utakmici bio strijelcem. »Rijeka« se njegovim odlaskom počela strahovito mučiti, što se najbolje moglo vidjeti prošloga proljeća. »Bijeli« su redali remije koji su trebali biti dovoljan dokaz Upravi da im na ljeto prvi zadatak treba biti dovođenje – provjerenog napadača.

Na taj problem upozoravao je bivši trener Elvis Scoria, na taj problem upozorava trener Alen Horvat, no na njega su se u klubu u prvi trenutak oglušivali, a onda su se prekasno počeli s njime baviti da bi ga mogli adekvatno riješiti. Uprava je prvo zakasnila s postavljanjem čovjeka koji će se baviti dovođenjem igrača, Nikice Dide Milenkovića, a onda je krajnje upitno i je li nekadašnji trener u omladinskom pogonu »Barcelone« bez ikakvog iskustva u radu na mjestu sportskoga direktora i specifičnom okruženju HNL-a u stanju dovesti ono što je Horvatu potrebno.

Doveo je Sivonjića koji se spletom nesretnih okolnosti ozlijedio, a na Milenkovićevu preporuku dovedena su i dvojica Meksikanaca. Guttierrez nije napadač, a Delgadillo se ozlijedio nakon prvog treninga. Dok se ne oporavi, teško je procijeniti njegove vrijednosti. Budući da još barem neko vrijeme neće zaigrati, jasno je da će »Rijeka« ući u sezonu bez najvažnije karike u momčadi – golgetera.

Sivonjić i Meksikanci

O važnosti igrača koji je u stanju materijalizirati napore cijele momčadi napisane su knjige i knjige. Napadači su najskuplji i najcjenjeniji igrači jer od njihova učinka živi cijela momčad. Uostalom, sve moćnije momčadi »Rijeke« u novijoj povijesti bile su predvođene najmanje jednim rasnim golgeterom. Mladen Mladenović bio je »remorker« one Juričićeve »Rijeke« (finale Kupa 1994.), Gračanovu, umalo »šampionsku« »Rijeku«,  predvodili su Admir Hasančić i Barnabas Sztipanovics uz pomoć Igora Muse.

Prvi osvojeni Kup obilježio je Tomo Erceg, drugi Davor Vugrinec i Ahmad Sharbini. Kasnije su riječki napad predvodili Ahmad Sharbini (treće mjesto), pa Radomir Đalović (četvrto mjesto)… Bili su tu i Georgi Ivanov, Nino Bule, Alen Škoro… Od sezone 2002./03. godine »Rijeka« je u vršku napada uglavnom imala dokazane vrijednosti. Te sezone su na Kantridi prvi i posljednji put u zadnjih deset godina ušli u sezonu kao i ove – s golobradim napadačima (Klić, Rački, Brajković…).  I upali u tešku borbu za ostanak.

Sve kasnije uprave nisu štedjele na onome na čemu se nikada ne smije štedjeti – napadaču. Možda ne želi štedjeti ni nova uprava, ali činjenica je da u četiri mjeseca nije uspjela pronaći i angažirati napadača zbog čega Horvatova momčad dosta traumatično proživljava posljednje pripremne utakmice u kojima ne igra toliko loše, ali jednostavno nije u stanju zabiti gol.  Istina, »Rijeka« je krajem lipnja angažirala Iliju Sivonjića, ali se bivši napadač u prvom nastupu, utakmici protiv kijevskog »Arsenala«, teško ozlijedio.

Od tada je prošlo više od dva tjedna, a društvo s Kantride stiglo je tek odustati od angažmana Makedonca Manevskog. Budući da je prvenstvo pred vratima, vrlo brzo će se dogoditi očekivano i najavljivano. Ako se netko ne probudi ili trener Horvat ne pronađe lijek za neefikasnost, »Rijeka« će ubrzo početi panično tražiti pojačanja i riskirati da u finišu prijelaznog roka ono malo novaca potroši na neprovjerena rješenja.

Uvijek ista priča… Gospodo, debelo kasnite iako ste sve na vrijeme znali!