U hrvatskoj reprezentaciji to je Luka Modrić, koji diktira igru i vuče ključne poteze. Uza sve to, postoje razni faktori koji utječu na rezultat na jednom natjecanju poput Europskoga prvenstva. Važno je u kakvom će stanju igrači stići na prvenstvo, hoće li biti ozljeda i hoće li najvažniji igrači biti u optimalnoj formi. Ja se ne zavaravam, Hrvatska je kvalitetnija momčad od Irske, koja može računati na dobru organizaciju u igri i tjelesnu pripremljenost svojih igrača.

Što to nogometnu Hrvatsku čini posebnijom od Irske?

– S prostora bivše Jugoslavije uvijek su dolazili dobri treneri i nogometaši koji su u sebi uvijek nosili određenu crtu nogometnog vica, nešto što je u nogometu vrlo bitno. Jer, nemojmo se zavaravati, sve momčadi na Europskom prvenstvu su tehnički jako dobro obučene, ali one koje u svojim redovima imaju pojedince koji jednim maestralnim potezom mogu rješavati utakmice, mogu se nadati boljem rezultatu od ostalih. Hrvatska ima takvih igrača, ali njezina je prednost u odnosu na nas i širina igračkoga kadra. Bilić u svakom slučaju ima više izbora od mene.

Je li istina da ste prije šest godina trebali postati hrvatski izbornik?

– Jest. Međutim, unatoč odličnim odnosima s predsjednikom Hrvatskoga nogometnoga saveza, Vlatkom Markovićem, novi izbornik postao je moj prijatelj Slaven Bilić. Rekao sam tada da nisam spreman odmah preuzeti momčad, a Marković očito nije mogao čekati. Iako… Moguće je da je prevladao lokalpatriotizam, jer sam bio stranac, ali i pod ugovorom s »Red Bull Salzburgom«. Zahvalio sam na interesu i točka. Ta je priča završena.   

Dobar posao

Što nedostaje Hrvatima?

– Možda i bolja taktička obučenost. Govorim to s aspekta nas Talijana, koji taktiku razrađujemo do najsitnijih detalja. Talijanski treneri taktiku imaju u malom prstu, sve je podređeno tom segmentu igre, od kojega sve polazi. Prema tome, hrvatski treneri moraju se više okrenuti taktici. Hrvatski izbornik Slaven Bilić, kojega poznajem još dok je igrao u Bundesligi, na najbolji je način iskoristio golemo igračko iskustvo i povezao ga s nogometnim trendovima. Mislim da u načelu radi dobar posao.

Na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Koreji Hrvatska je pobijedila Italiju u utakmici koju su obilježile sudačke pogreške na vašu štetu? Tko zna koliko puta ste šutnuli bočice s vodom dok ste iskaljivali bijes?

– Uuu, sjećam se dobro te utakmice, kako se ne bih sjećao, ali, bilo pa prošlo. Zaista je nepotrebno vraćati se na tu ružnu epizodu.

Nemoguće je, međutim, ne progovoriti još jednom o utakmici u kojoj je umro fair-play. Francuzi su o njoj pričali kroz prizmu »božje ruke« Thierryja Henryja, a Irci proklinjali švedskoga suca Martina Hanssona. Kako sada gledate na tu veliku nepravdu zbog koje Irska nije otišla na svjetsko prvenstvo?

– Rekao sam onda, a kažem i sada, vjerujem da je Henry reagirao instiktivno, u njegovom potezu nije bilo namjere. To jest najveća nepravda koju sam vidio u karijeri, ali pogreške su moguće. To je nogomet. Slučaj Henry je prošlost. Nema smisla vraćati se na tu priču, uostalom, sve je već rečeno. To je nešto čime se moraju pozabaviti FIFA i UEFA, ne Giovanni Trapattoni.

Nadam se da su ljudi koji o tome moraju brinuti naučili lekciju i da se tako nešto više neće ponoviti. Ja nisam od onih koji voli prebirati po prošlosti, pogotovo želim zaboraviti ružne trenutke u svojoj karijeri.

Ako na stvari gledaš unatrag, nikad nećeš ići naprijed. To je moj moto. Život mora ići dalje. Francuski izbornik Domenech mi je tada rekao: »Giovanni, ti znaš kako stoje stvari u nogometu«, ali ja sam isto tako znao da je Adidas tada bio glavni sponzor FIFA-e i pitao se što sam to nažao učinio Blatteru.

Kako komentirate odnose snaga u skupini na predstojećem EURO-u?

 – Ispada da je Irska autsajder skupine. Znate, ljestvica FIFA-e je nešto egzaktno, o njoj govore rezultatijedne reprezentacije u kontinuitetu. A rezultati govore da je Španjolska aktualni europski i svjetski prvak, a da su Talijani i Hrvati ispred Irske na FIFA-inoj ljestvici. Dakle, po tome je Irska sigurno autsajder. Međutim, ja duboko vjerujem da možemo ponoviti ono što je napravila Danska 1992. godine, s igračima koji su se kupali na ljetnim praznicima, a onda postali europski prvaci. Sličan je podvig napravila i Grčka 2004. godine u Portugalu. To su primjeri koje Irska mora slijediti.

Jer, nogomet je danas takav, pogotovo kad su u pitanju velika natjecanja, da pobjednika može odlučiti jedan detalj, slobodan udarac.   

Picasso

Španjolska reprezentacija je, praktično, »Barcelona« bez Messija. Doima se nepobjedivom, ili ipak ne?

– Španjolska ima odličnu momčad, ali Švicarska je u Južnoj Africi dokazala da se Španjolce može pobijediti. Istina je da su Španjolci dominirali na toj utakmici, ali na kraju su izgubili. To je bio izdvojen slučaj, ali nogomet je danas takav. Protiv Španjolaca se ne smiješ zabarakadirati, ali moraš im suziti prostor za igru. Međutim, stanje na terenu diktira tvoje odluke na klupi.

Jer, ako vidiš da jedna koncepcija igre ne prolazi, moraš imati u rukavu plan B i plan C. Uostalom, o Španjolcima ću razmišljati poslije utakmice s Hrvatskom. Ona je ta koja će za obje reprezentacije odrediti daljnji put na Europskom prvenstvu. Prva je utakmica najznačajnija.

Kako objašnjavate taj fenomen Španjolaca, koji nižu uspjehe u svim sportskim granama?

– U nogometu se u posljednje vrijeme sve bazira na individualnoj tehnici, ali isključivo to nije dovoljno za uspjehe. Uzet ću primjer slikara, svi mogu završiti školu primijenjenih umjetnosti, ali samo je jedan Picasso. Kreacija ti daje pravo nadati se ostvarenju određenih ciljeva.

Hrvatska je reprezentacija kreativna i maštovita, ali to katkad može isto tako predstavljati i problem. U nogometu se moraju poštovati neka pravila. U jednoj se utakmici može svašta dogoditi, prvenstvo je nešto sasvim drugo, tamo autsajderi ne mogu postati prvaci. Međutim, na velikim natjecanjima moguće je da Švicarska u jednoj utakmici pobijedi Španjolsku.

Utakmicu protiv Italije ćete dočekati s puno emocija. Uostalom, »azzurre« vodi vaš bivši igrač Prandelli?

– U sportu uvijek želiš pobijediti, ali ja se toplo nadam da utakmica između Irske i Italije neće odlučivati o sudbini naših dviju momčadi. Bit će to zadnja utakmica u skupini i nitko ne zna kakva će biti situacija na ljestvici prije tog dvoboja. Ako moram nešto reći o Prandelliju, riječ je o treneru koji slijedi svoje ideje i ima autonomiju u momčadi. Kad sam ga pobijedio u prijateljskoj utakmici 3:0, rekao sam mu da će taj poraz dobro doći i njemu i Italiji, jer mora krenuti od nule. Italija s Prandellijem u svakom slučaju može napraviti puno.