Zdravko Mamić je jednom, kada mu je Rijeka (direktor Marinko Koljanin) uskratila ložu, utakmicu na Kantridi gledao s – navijačima. Bio je još u ljubavi s BBB-ima. Davno su ušli u ring netrpeljivosti. Zločesti plavi dečki došli su na Poljud i gazdu počastili s »Mamiću cigane«. Gledatelji su ustali i zapljeskali. Trenutak kada su svi bili istomišljenici. Mamića, tvorca »maksimirskog čuda«, očekivano nije bilo na Poljudu. Vjerojatno je na nekoj jahti gledao televizijski prijenos. Nije se, naime, htio dovesti u situaciju da se ponovi Rijeka, što se, pretpostavljam, ne bi dogodilo. I zbog činjenice da je gledanje derbija s navijačima Dinama posljednje mjesto gdje je – dobrodošao. Maksimirski lav (i kralj hrvatskog nogometa) gladio je svoju kraljevsku grivu daleko od užarenog Poljuda. Razmišljajući o slapovima eura i slave, srijedi i dolasku Real Madrida s Mourinhom u »kavezu« (odrađuje UEFA kaznu i na dan utakmice ne smije u svlačionicu) i Cristianom Ronaldom. Ako je zavist plijesan duše, pola loptačke Hrvatske je u depresiji. Ne uzbuđuje se Maminjo, uživa u svojim rajskim vrtovima. Gladni je narod počastio s Real Madridom i – utrčao u svoje snove.

Hajduk je u derbiju pokazao da je živ i zdrav. Remijem je spasio sebe i prvenstvo. S desetoricom. Junački! Hrvoje Maleš je frustriran, vidi gusjenice u kiselom kupusu. Nakon pohvala svojima, kazat će »kako se ne može protiv nekih stvari«. Jasna aluzija na Bebekovo suđenje, prije svega isključenje Brkljače. Morao je baciti anatemu na Brkljaču, koji je vjerojatno mislio da mu sudi neki »torcidaš« i pretjerao u uporabi jezika i udaranju po suparničkim nogama. Bebek je tešku utakmicu, nikad složeniju zbog totalnog ludila čelnika klubova, odradio europski. Zadovoljan je i Željko Širić, šef svih sudaca, čovjek koji je odsudio veliki broj derbija. Reći će Širić – Jako dobro! Nitko nema što zamjeriti. Neka tako nastavi.

Splićani su s desetoricom pokazali srce (nikad sporno u takvim utakmicama) i kvalitetu (često nedorečeni), mogli su i pobijediti, ali remi je najrealniji ishod zanimljive predstave. Dojma sam da je Dinamo igrao koliko je trebalo da ne izgubi. Zasluga Hajdukove igre i agresije ili glava dinamovih igrača u magli Real Madrida, nebitno. Poljud je »modrima« četiri dana prije nastupa s Madrižanima bio – kiselina u želucu. Nisu se opterećivali Mamićevim prijetnjama Malešu – Dobit će po piksi…

Poljud je još jednom bio veličanstven. Pun kao oko, istina Split je bio blindirani grad, više od 2.500 policajaca, »specijalaca«, redara, za što su »zaslužni«, prije svih Maleš i Mamić. Navijači su bili na civiliziranijoj razini, uz sjajnu koreografiju. Još jednom pokazali da za stado nije dobro ako im je pastir ovca… Razumljivo je, na našim prostorima, vrijeđanje suca, nažalost i zabranjena južnjačka zastava i – balkanski topovski udari (nekoliko prekida). Hajduk dobro zarađuje od svojih navijača, ali i plaća kazne. Cijena neuzvraćene ljubavi, pet izgubljenih bodova do susreta s Dinamom.

Čak je i Joe Šimunić bio oduševljen atmosferom u svom prvom derbiju, bez obzira na to što je svaki dodir s loptom bio popraćem koncertom zvižduka. Profesionalac je. Kao što je Sammir naviknuo na splitsko hukanje.

Nakon kataklizmičkih najava derbi je protekao u miroljubivih 1-1. Ista meta, isto odstojanje. Pet koraka prednosti Dinamu. Hajduk se nada da može više i bolje.

Zdravko Mamić nije počastio Hrvoja Maleša svojim prisustvom. Kočoperit će se u srijedu u Maksimiru. Hajduk je, na žalost Splićana, samo dobar trening za madridske kraljeve. Čak i antagonizam sjevera i juga pada u drugi plan.

Pravi hajdukovci će u srijedu navijati za – Real Madrid. Ne zgražajte se, normalno je to u cijelom svijetu, pustimo domoljubna lamentiranja. To je, ipak, nogomet. Gluma i licemjerje svojstveno je političarima. Nakon splitskog derbija najvažnije je da je hrvatski nogomet još živ!