Pitate li nekoga što je sve potrebno za osnivanje nogometnog kluba od nule, odnosno bez prethodnih temelja u obliku škole nogometa kojoj treba promijeniti status, jako teško ćete pronaći sugovornika sa svim potrebnim informacijama. Ako se odlučite za idući logičan korak i obratite za pomoć svemoćnom internetu, vrlo vjerojatno vas očekuje preispitivanje vlastite ideje.

Naime, rođenje nogometnog kluba u startu zahtijeva brojne formalno-pravne korake koji uzimaju puno vremena i živaca. Naravno, ne radi se o nepremostivoj prepreci, ali to ne predstavlja puno jer klub, nije na odmet ponoviti, kreće, od nule, bez igrača, trenera i potrebne infrastrukture.

Zapravo, jedino čime raspolažete nakon proboja kroz administraciju su ime i grb kluba te neizlječiva zaluđenost nogometom. Zbog ovog zadnjeg je sve navedeno prošao Krešimir Kundić, Velikogoričanin sa zagrebačkom adresom, na čiju je inicijativu 21. travnja ove godine osnovan najmlađi hrvatski nogometni klub, Kralj Tomislav, koji je ove sezone krenuo iz Druge zagrebačke nogometne lige, odnosno najnižeg amaterskog ranga natjecanja na lokalnoj razini.

– Prošao sam nogometnu školu velikogoričkog Radnika i imao sam kratku seniorsku karijeru u Drugoj HNL. Zatim sam se posvetio drugim stvarima. Vjerujem da se nakon nekog vremena svi mi poželimo maknuti iz ureda, a znamo i da se teško riješiti inficiranosti nogometom. Tako se i meni po glavi stalno motao povratak. Stjecajem okolnosti želio sam da to bude potpuno novi nogometni klub, i tu ideju sam podijelio s dvadesetak prijatelja i poznanika prije skoro tri godine. Malo pomalo, došli smo od ideje do realizacije – kaže 45-godišnji Kundić.

Foto Davor Kovačević

Ozbiljne namjere

Organiziranje, sazivanje i održavanje osnivačke skupštine, pisanje i usklađivanje statuta, dostavljanje potrebne dokumentacije nadležnim institucijama… Sve to su Kundić i njegovi suradnici odradili, ali tek začeti klub je postojao sam na papiru, u obliku imena i upečatljivog grba, koji su osmislili dizajneri Luka Kuharić i Bojan Matoš. Taj detalj također pokazuje koliko su odgovorni za Kralja Tomislava ozbiljni u svojim namjerama.

No, tek tada je započinjao teži dio posla, odnosno traženje igrača, trenera i terena jer bez toga se ne može krenuti u utakmice i treninge. Slikovito rečeno, tu su počele porođajne muke. Doduše, u gradu koji s okolicom ima milijun stanovnika postoji dovoljan broj amaterskih igrača, ali trebalo je pronaći način da ih se nagovori na pristupanje novom klubu, čija je svlačionica u tom trenutku bila prazna.

Da ne bude zabune, Kralj Tomislav nije zamišljen kao oaza koja pruža priliku za višesatni bijeg od svakodnevice, rekreaciju i konzumiranje onoga što se popularno naziva »treće poluvrijeme«. Konkretnije, osnivače od početka nose sportska ambicija i želja za napredovanjem i dokazivanjem u svakom segmentu.

– Kada smo kretali s idejom o osnivanju kluba, tamo negdje 2018. godine, nitko nije mogao predvidjeti pandemiju koronavirusa koja je utjecala na društvo u cjelini, pa tako i na sport. Vjerojatno bi klub bez te nepredvidive okolnosti zaživio i ranije, ali mi smo zadovoljni i trenutnom fazom u kojoj se nalazimo. Ne moramo posebno naglašavati da se radi o dugoročnom projektu, i zato osnivanje kluba godinu dana ranije ili kasnije neće utjecati na njegov razvoj. Planiramo polako rasti iz sezone u sezonu, ustrojiti jasno definiranu školu nogometa, a seniorsku momčad »opteretiti« normalnom i zdravom ambicijom. Jasno nam je da se ne može preko noći, ali nemamo baš ni u planu funkcionirati u statusu quo – objašnjava Kundić motive osnivača.

Prema tome, savršeno je jasno da sastavljanje seniorske momčadi nije moglo ići po principu: »Hoćeš igrat’? Fali nam još jedan za hakl.« Tu su veliku ulogu odigrala nogometna prijateljstva i poznanstva. Na primjer, Kundić je ideju o osnivanju novog kluba predstavio Deanu Klafuriću, svojem nekadašnjem suigraču iz Radnika i donedavnom treneru Slaven Belupa, čiji su sinovi, Marko i Ivan ubrzo postali igrači Kralja Tomislava. Obojica su na tatu, vezni igrači.

– Krešu poznajemo otprije i znali smo što planira prije nego što je napravio prve korake u tom smjeru. Volim nogomet i definitivno sam htio biti dio jedne takve ambiciozne priče, koja mi izgleda vrlo zanimljivo. Ivan i ja tu smo od proljeća ove godine, kada smo počeli trenirati i skupljati dečke koji bi htjeli igrati – prisjeća se student psihologije Marko Klafurić, koji je u međuvremenu postao prvi kapetan kluba.

Sretne slučajnosti

Opet, nogometna prijateljstva i poznanstva nisu bila dovoljna za popunjavanje kompletnog igračkog kadra potrebnog za natjecanje, što će reći da se trebalo snaći na razne načine. Recimo, napadač Toni Strmo prošao je nogometnu školu Hrvatskog dragovoljca, a početkom ove godine je bio zaposlenik kafića u koji zalazi Kundićev prijatelj. Nakon preporuke i odigranog duplog pasa, Kralj Tomislav je dobio još jednog igrača.

Istodobno je trajala i intenzivna potraga za stručnim timom koji će tu skupinu pojedinaca pretvoriti u momčad vrijednu rezultata na razini očekivanja. Naime, nije na odmet još jednom ponoviti da osnivači Kralja Tomislava imaju izražene ambicije, što će reći da su u startu htjeli biti kompetitivni u svom rangu natjecanja.

Tako je s osnivačima NK Coerver, Antom Bašićem i Dinom Bartolucijem, dogovorena stručna suradnja i izbrušena strategija slaganja kadrovske piramide Kralja Tomislava. Na kraju je početkom kolovoza klupu preuzeo Branimir Repić, četrdesetogodišnji stručnjak iza kojeg su dva desetljeća trenerskog posla na svim razinama, od djece do seniora.

Foto Davor Kovačević

– Ideja mi se odmah svidjela i drago mi je što mogu biti dio ove priče. Skupljali smo se sa svih strana, a svakog tjedna nam dođe netko novi. Pronašli smo dosta igrača koji su prošli nogometnu školu i sada, nakon dva mjeseca treninga, mogu reći da to dosta dobro izgleda. Svi dečki su jako mladi, a u Marku imamo pravog vođu na terenu. Atmosfera u svlačionici je odlična i zbilja uživam u svakom treningu. Uz njih se i ja osjećam mlađe, ha, ha… – tumači Repić.

Zdrav razum nalaže da u ovakvim prilikama nikada ne treba zanemariti skeptike. Takvi dodatnu potvrdu ozbiljnosti cijele priče definitivno mogu dobiti ako posjete trening seniorske momčadi. Naime, kada čovjek vidi da svi igrači nose jednoobraznu opremu za treniranje, ukrašenu klupskim obilježjima, nemoguće se oteti dojmu da je u pitanju ozbiljan klub iz nekog višeg ranga natjecanja. Povrh toga, zagrijavanje vodi još jedan stručnjak, kondicijski trener Albert Rebac, koji je također zadužen i za juniorsku momčad.

– Na svemu tome možemo zahvaliti našim osnivačima koji su se pobrinuli da nam sve bude omogućeno. Naši treninzi zbilja izgledaju kao da su na višoj razini od natjecanja u kojem igramo, a ja bih volio da rastemo u skladu s očekivanjima. Naravno, primarni cilj je uživanje u nogometu, ali svi se želimo nogometno razvijati i rasti s klubom. Imamo sjajnu atmosferu i bilo bi lijepo da to stalno prenosimo na teren i rastemo. Ovo je pozitivna priča, i zato mislim da klub to zaslužuje – objašnjava Marko Klafurić.

Problem infrastrukture privremeno je riješen podstanarstvom na dva terena, u Utrinama i na Savici. Zapravo, puno je bolje reći kroz cimerski odnos jer ista igrališta koristi još nekoliko klubova. Recimo, domaće utakmice igraju se na Savici, gdje u istom statusu nastupaju Croatia 98 i Gavran 2003.

Dragocjeni savjeti

Suvišno je isticati da svi razgovori o ambicijama i planovima nemaju previše smisla bez rezultatske potvrde na terenu. U tom je segmentu Kralj Tomislav, barem za sada, ispunio sva očekivanja, s pet pobjeda te jednim remijem i porazom u prvih sedam kola. Prevedeno u položaj na tablici, to znači da se klub nalazi na trećem mjestu, s dva boda zaostatka za vodećim dvojcem koji čine Botinec i Omladinac.

– Na početku smo morali dosta improvizirati. Recimo, na prvoj utakmici smo imali samo veznjake i napadače pa smo igrali bez ijednog igrača koji je po vokaciji branič. Tada smo izgledali kao pioniri, ha, ha… U međuvremenu smo formirali dobru momčad i više nismo u situaciji da svi koji nam se pridruže mogu odmah igrati. Za mene je ovo veliki izazov jer je sve ovo što se događa oko kluba viša razina od ranga u kojem nastupamo. Svi dijelimo istu ambiciju i želimo ići gore, a vidjet ćemo hoće li to biti u prvoj sezoni. Najvažnije je da imamo mlade dečke koji znaju igrati nogomet i žele napredovati – kaže Repić.

Sve navedeno i izrečeno nedvojbeno potvrđuje koliko je zahtjevno osnivanje nogometnog kluba koji želi biti nešto više od okupljališta za rekreaciju. Međutim, sve porođajne muke su zaboravljene na početku natjecanja, kada je Hrvoje Šlibar u prvoj minuti prve službene utakmice postigao prvi prvenstveni gol za Kralja Tomislava. Moglo bi se reći da je taj trenutak bio svojevrsni znak.

– Kretanje rezultata na našim utakmicama proživljavam emotivno i stresno, kao kada pratim nastupe hrvatske reprezentacije na europskom ili svjetskom prvenstvu. Danas na raspolaganju imamo more prijenosa utakmica sa svih strana svijeta, ali meni, kao nogometnom navijaču, »komfor« naslonjača nikada nije mogao zamijeniti doživljaj sa stadiona. Nije mi bitno radi li se o sjeveru Maksimira, kavezu na Rujevici ili Poljudu ili lokalnom derbiju između Buševca i Mraclina. Uvijek biram gledanje s tribine, a lijepo je kada vidiš da u takvom razmišljanju nisi usamljen. Naime, česti gosti na našim utakmicama su i dokazani nogometni profesionalci Dean Klafurić i Dinko Jeličić koji nam dragocjenim savjetima pomažu u realizaciji naših ideja – zaključuje Kundić.

Vjerujemo u »girl power«

Za razliku od većine prosječnih Hrvata, koji, nije tajna, smatraju da je nogomet isključivo muški sport, osnivači Kralja Tomislava vjeruju u ono što Amerikanci zovu »girl power«.

Foto Davor Kovačević

– Naš sportski direktor Dino Bartoluci posebno se angažirao na razvoju ženskog nogometa pa je moguće da ćemo imati nešto za reći na tom planu – kaže Kundić.

U suradnji s NK Coerver oformljena je ekipa djevojčica, koju vodi hrvatska reprezentativka i vlasnica UEFA A trenerske licence Helena Hercigonja-Moulton, a prva utakmica donijela je golijadu i remi s vršnjakinjama iz Dinama (3:3). Onog pravog, s adresom Maksimirska 128.

– Ta je utakmica bila napeta i, što je najvažnije, fer i korektna. U tome je poanta. Znamo da na terenu nije bila najjača ekipa Dinama, ali u ovoj ligi svi klubovi daju priliku djevojčicama koje se žele okušati u nogometu. Drago mi je da je utakmica bila neizvjesna jer se u takvim situacijama najviše vidi karakter i, na kraju krajeva, sve je zanimljivije za igračice i publiku. Radi se o razvojnoj ligi za djevojčice u kojoj su primarni ciljevi osigurati mjesto gdje one mogu igrati s drugim curama i učiti u zdravoj okolini. Najvažnije je da naše djevojčice, pogotovo početnice, nisu prisiljene igrati s dječacima ako im to ne odgovara – kaže Helena Hercigonja-Moulton, uz pohvale za inicijatora lige, instruktora ZNS-a Željka Bogadija, i vodstva ostalih ekipa.

Njen konačni cilj predstavlja stvaranje ženskog nogometnog kluba. Mogli bismo reći da bi to bile princeze Kralja Tomislava.

– Kod mene još uvijek ne postoji osjećaj da radimo nešto novo jer ove djevojčice treniram već neko vrijeme u NK Coerver. Za nas je ovo tek novi korak, a nadam se da će jednog dana biti osnovan ŽNK, odnosno ženski nogometni klub, koji će ući u natjecanja HNS-a sa seniorkama i omladinskim pogonom, a neće biti samo sekcija muškog nogometnog kluba – zaključuje Helena Hercigonja-Moulton.

Društvene mreže

Odgovorni iz Kralja Tomislava u startu su znali da u 21. stoljeću ni slučajno ne smiju zanemariti društvene mreže.

– Zbog globalne pandemije ne možemo animirati ljude za posjet utakmicama, a nogomet se igra upravo zbog publike. Još uvijek nismo toliko organizacijski posloženi da bismo aktivirali cijelu proceduru vezanu uz COVID-potvrde. S druge strane, danas je sigurno lakše nego što je ikada prije bilo doprijeti do potencijalnih trenera, igrača i navijača – svetog trojstva koje svaki klub mora imati. Razvoj društvenih mreža uvelike olakšava svakodnevnu komunikaciju s javnošću i povećava mogućnosti prezentacije potencijalnim partnerima pa ćemo taj oblik promocije maksimalno koristiti – objašnjava Kundić.