RIJEKA Hrvatska nogometna repreznentacija porazom od Španjolske oprostila se od EURO-a u osmini finala. Uzbudljiva utakmica prepuna preokreta potpuno zasluženo je otišla na stranu bolje i u ovom trenutku kvalitetnije momčadi. To se doduše znalo i prije  utakmice uoči koje je izbornik Zlatko Dalić ostao bez dvije važne karike: Dejana Lovrena i Ivana Perišića. Ma koliko se mnogi stručnjaci uoči utakmice trudili umanjiti važnost izostanka te dvojice igrača utakmica protiv Španjolaca pokazao je koliko su nedostajala dva junaka uz Rusije.

Nije sramota izgubiti, kamoli ispasti od Španjolske u osmini finala EURO-a, ali nakon svega ipak dominira osjećaj da se mogao napraviti korak više. Osim toga kada se uzme u obzir da bi Hrvatsku u četvrtfinalu umjesto Francuske čekala Švicarska osjećaj žali za propuštenim je još jači. Na koncu svega u nogometu ne pobjeđuje uvijek bolji i kvalitetniji…

Nekoliko je razloga zbog kojih Hrvatska, unatoč izostanku dvojca Lovren-Perišić, nije uspjela eliminirati Furiju. Idemo redom:

1. Zlatko Dalić

Izbornik nije imao svoj dan. Momčad je manje-više složio po logičnim postulatima i kriteriju staža u reprezentaciji, dobro je reagirao kada više nije imao sve izgubiti, ali nakon što je stigao do 3:3 zaigrao je opasnu i nerijetko pogubnu igru – ruski rulet. Istina, da je Kramarić početkom produžetka pogodio za 4:3 vjerojatno bi se sada govorilo o velikom i ludo hrabrom Dalićevom potezu. Međutim, ovako ostaje činjenica da mu se rizik nije isplatio, štoviše svojim potezima pojačao je taktički kaos na terenu od kojega su profitirali jedino neutralni gledatelji. Ostavio je u produžecima otvorene bokove (Brekalo), podigao (pre)visoko momčad i platio ceh s dva primljena gola. Da je u produžecima smirio momčad, vratio je u čvrsti blok i strpljivo čekao na priliku možda bi stigao do ruleta jedanaesteraca. Pokazali su Švicarci da je tamo onda sve moguće… Osim toga mnogi će mu s pravom zamjeriti i lošu komunikaciju unutar stožera kod Rebićeva promjena kopački, odnosno Gvardiolovog ispijanja vode u trenucima kada Španjolci jure u kontru.

2. Luka Modrić

Luka Modrić protiv Španjolske nije bio na razini svojih najboljih partija. Bez Luke u najboljem izdanju šanse Hrvatske su bile bitno umanjene. Je li se nakupilo umora, fizičkog i mentalnog ili su ga Španjolci jednostavno toliko dobro markirali? Nebitno. Ovo su utakmice u kojima presuđuje klasa, a Luka nije bio na optimalnoj razini. Možda ga je u skupnoj fazi trebalo sačuvati za drugi dio prvenstva, iako, teško je to zamjeriti izborniku ,jer teško si je mogao dopustiti taj luksuz u situaciji kada mu je svaka utakmica bila kvalifikacijska.

3. Joško Gvardiol

Potpuno je nejasno čemu uporno forsiranje Joška Gvardiola na poziciji lijevoga beka! Vrlo daroviti branič je po vokaciji središnji stoper i tu se sigurno (naj)bolje snalazi. Tijekom EURO-a su preko njega i njegove strane padali golovi kao posljedica krivog postavljanja ili jednostavno pogrešnog čitanja igre što je naravno pitanje iskustva, ali i činjenice da nije igrao na svojoj prirodnoj poziciji. Dalić je tu imao na raspolaganju provjerena riješenja, defanzivno sigurnija, ofenzivno ništa slabija. Gvardiol je bez daljnjega sadašnjost i velika budućnost hrvatskog nogometa, ali jednostavno preskupo je plaćeno njegovo školovanje na EURO-u. Jedno je postepena smjena generacija, a drugo forsiranje igrača na uštrb momčadi i rezultata.

4. Bruno Petković

Susret sa Španjolskom pokazao je vrlo zorno jednu Dalićevu zabludu, a to je – Bruno Petković. Izbornik se trudio uoči i tijekom prvenstva pronaći najbolje riješenje za poziciju prve špice oko koje se zapravo vrti sve bitno u napadačkoj igri u rasporedu 4-2-3-1 i zaboravio da na klupi ima Marija Budimira. Mnogi su nakon utakmice sa Španjolskom ustvrdili kako je izbornik trebao od prve minute u igru poslati Mislava Oršića, no malo tko je uzeo u obzir da je Hrvatska prodisala punim plućima kada je Dalić posegnuo za očajničkim riješenjem i na travnjak poslao jedinog klasičnog prvog špica kojega ima na raspolaganju osim Petkovića. Jurica Vranješ, bivši član “kockastih”, upozoravao je na problem prve špice prije nekoliko mjeseci tvrdeći da Petković nije ta klasa, odnosno da njegov malonogometni stil igre s puno prilaženja nije riješenje za igru Hrvatske na velikom natjecanju. Ispostavilo se da je bio upravu. Budimirovim ulaskom igra kockastih dobila je na dubini, vezao je na sebe dva stopera i automatski otvorio puno (među)prostora za ulaske krilnih napadača i veznjaka. Šteta što Dalić nije vjerovao u njega kada je postalo očito da boljega od njega – nema.