Milanski derbi

Energija Antonija Contea začarala San Siro

Marko Cvijanović

Antonio Conte/Foto REUTERS

Antonio Conte/Foto REUTERS

Onoga trenutka kada se Conte na poluvremenu osvrnuo oko sebe i shvatio s kakvim igračkim potencijalom raspolaže, u nastavku se počela igrati jedna sasvim drukčija utakmica



RIJEKA Nogometaši Intera svladali su Milan (4:2) u gradskom derbiju poslije uraganskog preokreta u drugom poluvremenu koje su odigrali u jednom dahu i do posljednjeg daha. U skladu sa zaraznom energijom njegova trenera Antonija Contea koja je u nedjelju začarala San Siro, ali i dala nadu »nerazzurrima« u osvajanje »scudetta«, a talijanskim nogometnim kroničarima u noći Oscara materijal za tekstove o hičkokovskoj režiji tekućeg prvenstva. Ljestvica, uostalom, sve govori: Inter 54, Juventus 54, Lazio 53. Tri prvoplasirane momčadi unutar jednog boda! Prvi put poslije sezone 2001./02., a već iduće nedjelje igraju Lazio i Inter, a 1. ožujka Juventus i Inter. Spektakl se nastavlja!


– Ovo je u svakom slučaju bila posebna večer. U prvom poluvremenu smo imali velikih problema u igri, vjerojatno kao nikad prije ove sezone i rezultat je mogao biti i nepovoljniji, ali momčad je u nastavku pokazala karakter, uspjeli smo se izdignuti iznad poteškoća – rekao je poslije utakmice Conte, koga je umalo koštao bojažljiv pristup utakmici, uoči koje je značajno podcijenio kvalitetu vlastite i očito bio previše impresioniran mogućnostima protivničke momčadi, podbacivši pritom u taktičkoj i psihološkoj pripremi.


Snovi o scudettu


Inter se u većem dijelu prvoga poluvremena branio u čvrstom bloku s barem osmoricom igrača iza lopte i stajao dovoljno plitko da do izražaja ne bi došla nedvojbena Ibrahimovićeva kvaliteta u protivničkom šesnaestercu. Najbolji igrač Milana do poluvremena je lakoćom dominirao na malom prostoru u nesporednoj blizini Interovih vrata, namjestio prvi (Rebić, 40’) i postigao drugi (45’) pogodak. Onoga trenutka kada se Conte na poluvremenu osvrnuo oko sebe i shvatio s kakvim igračkim potencijalom raspolaže, u nastavku se na San Siru počela igrati jedna sasvim drukčija utakmica. U taktičkom smislu Conteu je dovoljno bilo podignuti zadnju liniju dovoljno visoko da Ibrahimović bude što dalje od Padellijevih vrata i podignuti razinu kolektivne agresivnosti. Ostalo je ionako bilo do pojedinačne kvalitete koja je u nastavku utakmice do izražaja došla u svakom duelu (Lukako/Kjaer, Brozović/Calhanoglu, Barella/Kessie) i na svakom dijelu terena, čak i na klupi (Moises, Eriksen/Paqueta, Leao) i uz graničnu liniju igrališta gdje već odavno caruje Conteov burni temperament.




– Scudetto? Apsolutno je rano razgovarati o tome, ali nije zabranjeno sanjati. Očekuje nas vrlo zahtjevno razdoblje što počinje utakmicom talijanskog Kupa protiv Napolija, a onda prvenstveni susret protiv Lazija. O našim izgledima u borbi za naslov prvaka moći ću reći nešto više tek poslije ciklusa od desetak odigranih utakmica, prije ne – poručio je Conte.


Hrvatski dvoboj


Derbi della Madonnina donio je i dvoboj hrvatskih reprezentativaca Marcela Brozovića i Ante Rebića koji su obojica bili strijelci i u značajnoj mjeri opravdali status u svojim momčadi koje bez njih ne bi bile to što jesu. Nije Brozović slučajno kapetan Intera, a Rebić Ibrahimovićev »odabranik« u novoj konstalaciji napadačkih snaga Milana. Nešto će reći i njihova statistika: Brozović je na terenu proveo svih 90 minuta, imao 62 dodira s loptom, 40 točnih dodavanja s 85 posto uspješnosti, dvije točne duge lopte i jedno ključno dodavanje. Prema protivničkim vratima uputio je tri udarca, od kojih su dva išla u okvir. Od deset duela imao je četiri uspješna, triput je otklonio opasnost, jednom blokirao udarac i oduzeo tri lopte. Rebić je na terenu proveo 84. minute, imao 40 dodira s loptom i 66 posto točnih dodavanja, od toga jedno ključno. Imao je četiri od pet uspješnih driblinga, osvojio pet od 12 duela te po jednom presjekao i oduzeo loptu. Toliko o Brozoviću i Rebiću.


A o Conteovoj energiji koja trese Meazzu možda će ponajviše reći jedan video uradak s Interovim spikerom Mirkom Mengozzijem u stvaralačkom zanosu poslije Lukakuova pogotka u 93. minuti koji je zapečatio sudbinu »rossonera«. Taj trenutak ekstaze i učestali urlici oduševljenja, sjedinjeni s onim navijača na tribinama, još će se neko vrijeme kao eho odbijati od zidina milanskoga nogometnoga hrama i odzvanjati u ušima pokislih »milanista« kojima ostaju sjetne uspomene na neka šampionska vremena iz davnina…