O odnosima snaga na osječkom travnjaku bezpredmetno je raspravljati u utakmici tijekom koje je pobjednik postigao šest pogodaka i promašio dvanaest (!?) izglednih prilika, a igrači poražene momčadi molili glavnoga suca da što prije skrati muke i odsvira kraj
OSIJEK Hrvatska nogometna reprezentacija uvjerljivo je sinoć u Gradskom vrtu svladala Azerbejdžan (6:0), zadržala stopostoni učinak na početku puta prema Europskom prvenstvu u Francuskoj 2016. godine i pritom izjednačila najbolji start u kvalifikacijskom ciklusu za veliko natjecanje jedne hrvatske momčadi. Tri utakmice. Tri pobjede. Gol razlika 9:0! Samo je Miroslav Blažević s »vatrenima« u kvalifikacijama za EURO 1996. bio jednako uspješan kad su pobjede u pitanju. Hrvatska je tada u prvim trima utakmicama redom pobjeđivala Estoniju (2:0), Litvu (2:0) i Italiju (2:1) u onoj čuvenoj utakmici u Palermu kada je svijet prvi put upoznao »malu zemlju za velika nogometna dostignuća«. Ponajviše zahvaljujući dvostrukom strijelcu Davoru Šukeru i maestralnom strategu Tomislavu Iviću, koji je vodio utakmicu u Ćirinoj odsutnosti.
Naravno da se kvaliteta hrvatskih protivnika u dosadašnjim trima utakmicama tekućega kvalifikacijskoga ciklusa (Malta, Bugarska, Azerbajdžan) ne može mjeriti s onom ondašnje talijanske reprezentacije u kojoj su igrali velikani »calcija« (Panucci, Albertini, Maldini, Roberto Baggio…), ali aktualna garnitura na čelu s Nikom Kovačem dobit će 16. studenoga na San Siru, točno dvadeset godina poslije povijesne pobjede u Palermu, priliku za još jedan veliki obračun s »azzurrima«. Sinoć su u Osijeku pobrali ovacije za rijetko viđenu ekshibiciju i pobili činjenicu da danas svi igraju nogomet. Što se od petka do ponedjeljka dogodilo Azerbajdžancima, koji su u Palermu namučili Talijane, zna samo Berti Vogts, kojemu se lako može dogoditi da još jednom zbog Hrvata ostane bez posla. Prvi je put morao otići kao njemački izbornik poslije poraza od Hrvatske (0:3) u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Francuskoj.
Hrvatska reprezentacija u Osijek je stigla osokoljena važnom sofijskom pobjedom nad Bugarskom (1:0) i narušenim ozračjem uslijed odlaska još jednog nezadovoljnog senatora (Jelavić), što je bilo dovoljno da dio javnosti počne sumnjati u metode rada mladoga izbornika kojemu igrači preko noći okreću leđa. Do te mjere da se dio osječke publike uskomešao onoga trenutka kada se na zagrijavanju uoči utakmice od svih igrača u kockastom nije pojavio jedino Ivica Olić. »Da nije sljedeći…« Možda će poslije sinoćnje utakmice hrvatski nogometni puk početi više vjerovati izborniku koji nije bezgrešan, ali barem dosljedno slijedi svoja ljudska i trenerska načela. Kovač je sinoć uspješno predstavio novi sustav igre (4-4-2 u rombu) u kojemu su različiti igrači djelovali jednako skladno od prve do zadnje minute i igrali nogomet za dušu i tijelu. O odnosima snaga dvaju protivnika na osječkom travnjaku bezpredmetno je raspravljati u utakmici tijekom koje je pobjednik postigao šest pogodaka i promašio dvanaest (!?) izglednih prilika (Rakitić 7’, Brozović 15’, Kramarić 17’, 18’, 51’, 53’, 71’, Mandžukić 73’, Perišić 30’, Perišić 41’, Brozović 47’, Olić 90’), a igrači poražene momčadi molili glavnoga suca da što prije skrati muke i odsvira kraj.
