RIJEKA Nazovi »E« radi pobjede. Tako otprilike može zvučiti sukus isprepletenih reprezentativnih karijera izbornika Slavena Bilića i najboljega strijelca »kockastih« u novije vrijeme Eduarda da Silve. Bilić je u zenitu svoje izborničke karijere imao Eduarda, koji je »šukerovskom« statistikom pronosio slavu male zemlje za velika nogometna dostignuća, stekavši pritom rijetki privilegij u svaku utakmicu ulaziti praktično s pogotkom prednosti. Eduardov golgeterski učinak posebno se vrednovao u izjednačenim utakmicama kada momčad nije imala svoj dan, poput ove posljednje protiv Izraela. Prije nego što je na površinu isplivala Eduardova visoka golgeterska klasa, Hrvatska je tumarala maksimirskim travnjakom iznad kojega su nebo parali zvižduci hrvatskih navijača, koji se nisu mogli pomiriti s činjenicom da »kockastima« izmiče Europsko prvenstvo. Hrvatsku su u igru vratili Duduovi pogoci. Ili pogodak? Televizijska snimka ne može nedvojbeno potvrditi treba li pogodak pripisati Eduardu ili nes(p)retnom izraelskom braniču.

– Nešto sam dirao, ja mislim da je to ipak bila lopta, ha, ha… – kaže Eduardo, koji nikad nije uživao slavu onoliko koliko je zaslužio. Pojednostavljeno, još uvijek je preskroman u odnosu na silan doprinos reprezentaciji.

– Ma, pustimo sad to tko je junak, je li igrač utakmice Luka ili ja. To zaista nije bitno. Najvažnije je da smo pobijedili i da nam je na ruku išao pozitivan rezultat u Latviji gdje Grci nisu uspjeli pobijediti. To je to, prvi smo s bodom prednosti uoči međusobnoga dvoboja s Grcima u Ateni. To smo željeli, ovisimo sami o sebi. Slažem se, na poluvremenu nije sve izgledalo bajno, imali smo negativan rezultat, ali nismo gubili glave. Pokazali smo karakter. Lukin prekrasan pogodak je preokrenuo tijek utakmice u našu korist. Ma, ja sam znao da ćemo pobijediti utakmicu kad je ušla ta lopta u mrežu. Taman da Izraelci i nisu dobili crveni karton.

Do kraja kvalifikacijskoga ciklusa ostale su dvije utakmice. Iako to Dudu nije želio reći, »kockasti« početkom listopada u Ateni žele potvrditi prvo mjesto u skupini.

– Smatram da nas u Ateni očekuje najlakša utakmica u dosadašnjem tijeku kvalifikacijskoga ciklusa. Neće biti toliki pritisak kao kad igramo protiv Malte ili Izraela. Ne, nećemo se braniti, u Atenu idemo po pobjedu, mi drukčije niti ne znamo igrati. Hoću li igrati od prve minute? Joooj, opet vi… Ne želim pričati na takav način. Stvarno se ne zamaram time, izbornik najbolje zna tko je u datom trenutku najspremniji. Istina je, u zadnje vrijeme nisam bio u planu, ali vjerojatno je tome razlog činjenica da nisam s klubom prošao pripreme kako treba. Tek sam sad ušao u pravi ritam treninga, osjećam se zaista odlično. Da, u pravo vrijeme, ha, ha… Uostalom, ispalo je da je izbornik pogodio, odlično sam reagirao kad sam ušao s klupe.

U Bilićevu slučaju, Eduardo je svaki put bio čovjek odluke u ključnim utakmicama. Baš kao i Davor Šuker u eri Miroslava Ćire Blaževića. Najbolji strijelac hrvatske nogometne reprezentacije svih vremena u kvalifikacijama za EURO 1996 u deset je nastupa postigao dvanaest pogodaka za »vatrene«. Eduardo je u kvalifikacijama za EURO 2008 postigao deset pogodaka u 12 utakmica i dostigao Šukerove golgeterske standarde, što se do tada činilo nemogućom misijom. Hrvatska s Bilićem nije otišla na veliko natjecanje (SP 2010) u Duduovoj odsutnosti. U suprotnom…

– Pustimo te priče što bi bilo, kad bi bilo. Moji pogoci su uvijek bili plod dobre igre cijele momčadi, i u prvom kvalifikacijskom ciklusu za EURO 2008 i sada protiv Izraela. Drago mi je da mi je Maksimir opet skandirao, ali još mi je draže što smo pobijedili Izrael i napravili velik korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo u Ukrajini i Poljskoj.

Izraelci mu definitivno leže. Četiri utakmice, šest pogodaka. Pamtit će ga još dugo.

– Eh, da, bilo bi lijepo da stalno igram utakmice protiv Izraela, ha, ha… Nazabijao bih se golova.