Bilo je priča »Što je ovom Biliću? Zašto je igrao Dujmović, a ne Vukojević?«.Pokazao sam da se na mene može računati – kaže Dujmović
RIJEKA Malo je nedostajalo da poslije gruzijskoga debakla doživi sudbinu Ivana Jurića. Poslije sramotnoga poraza u Tbilisiju prije dva i pol mjeseca najlakše je bilo prstom uprijeti u Tomislava Dujmovića, koji je neočekivano dobio priliku od prve minute pred stožernim prvotimcem Ognjenom Vukojevićem.
Iako je bio daleko od najgorega u momčadi… Protekloga petka na Poljudu Bilić ga je gurnuo u vatru u 70. minuti, u trenucima kada je Hrvatsku dvadeset minuta dijelilo od ponora. Gruzija je iz jedinoga udarca u okvir vrata stekla ogromnu prednost, voda je bila u ušima, EURO se u tim trenucima činio nedostižnim.
A onda… U 76. minuti Ivan Klasnić i Tomislav Dujmović duplim su pasom izbacili iz igre nekoliko gruzijskih igrača, dugokosi hrvatski veznjak u konačnici akcije je povukao sprint do granične linije igrališta i povratnom loptom proigrao Mandžukića, koji je samo postavio nogu i zatresao Lorijinu mreži. Više ništa na Poljudu poslije te akcije nije bilo isto, dvije minute kasnije Kalinić je stavio točku na »i« uraganskoga preokreta. Hrvatska je još uvijek živa.
Ubitačan ritam
– Hvala Bogu – kaže Tomislav Dujmović, jedini hrvatski reprezentativac koji nije imao privilegij dati si oduška poslije poljudskoga trijumfa nad Gruzijcima i produljiti odmor na lijepom plavom Jadranu. – Već je u nedjelju bio u avionu za Moskvu. Prvenstvene obaveze zovu.
– Čeka nas ubitačan ritam, slijede nam utakmice sa »Zenitom«, »Rubinom«, »Spartakom«, »Lokomotivom« i »Tomskom«. Na žalost, tek na zimu ću imati veću pauzu. Nije bilo lako otići iz Splita, s Brača… Mnogi od nas su u jednom trenutku razmišljali da se ostavimo nogometa i uživamo u ljepotama mora i kupanja, ha, ha… Šalim se, naravno. Bit će vremena za uživanje poslije prestanka aktivnoga igranja.
Poslije toga je sve bilo puno lakše. Na kraju smo osvojili tri vrijedna boda nužna za nastavak kvalifikacija s obzirom na činjenicu da su pobijedili i Izrael i Grčka. Čeka nas još puno posla, u posljednje četiri utakmice moramo pobijediti Maltu, Izrael i Latviju i po mogućnosti remizirati s Grčkom u gostima. Naša kvaliteta jednostavno mora doći do izražaja, moramo dokazati da smo favoriti, ne samo ovih kvalifikacija, nego i samoga Europskoga prvenstva.
Pokazali karakter
Evo, pokazalo se da smo ih na Poljudu jedva pobijedili, ali uvjeren sam da bismo i u Tbilisiju učinili isto da je pogodak, na jednoj ili drugoj strani, pao ranije. Ovako, Kobiašvili je zabio u posljednjoj minuti i više nije bilo povratka. U Splitu smo pokazali karakter i uspjeli se vratiti.
Poslije debekla u Tbilisiju malo je nedostajalo da se sramotan poraz slomi na vašim leđima, kao što je svojedobno zbog debakla u minulom kvalifikacijskom ciklusu najveći gubitnik bio Ivan Jurić?
– Istina, bilo je priča tipa »Što je ovom Biliću? Zašto je igrao Dujmović, a ne Vukojević?«. Međutim, bit ću iskren, uopće se nisam na njih obazirao. Vjerovao sam u sebe i svoje sposobnosti, znao sam da svojom igrom mogu pridonijeti uspjesima reprezentacije.
Svoju igru ne bih previše ocjenjivao, izbornik je taj koji će reći nešto više o tome. U Gruziji smo izgubili i svi smo morali biti spremni na kritike. U svakom se porazu traži krivac, ispalo je da na Poljudu nisam počeo utakmicu, ali pokazao sam da se na mene može računati. Da, ispada da u zadnje vrijeme u reprezentaciji uvijek nagrabuse defanzivni vezni igrači.
To je, izgleda, nezahvalna pozicija, što i nije tako čudno budući da je na toj poziciji dugo godina nedodirljiv bio Niko Kovač. Imao je igračku i ljudsku karizmu, ljudi su zbog njega stekli jako visoke kriterije, ali bolje da je tako.