ZAGREB Optimizam Marija Kovačevića ipak nije bio dovoljan za uspješno pariranje Betisu koji je sve dvojbe na stadion Maksimir otklonio u prvom poluvremenu. Modri su izgledali solidno tijekom prvih pola sata utakmice, a zatim su neslavno potonuli. Kako na terenu, tako i u zonu ispadana iz Europske lige.

Teško je reći je li veće iznenađenje predstavljala počena postava Dinama ili činjenica da se Kovačević odvažio na rotacije. Doduše, guranje Frana Topića na desno krilo bilo je prisilno, zbog ozljede Mounsefa Bakrara koji je bio parkiran na klupi za pričuve, no ubacivanje Marka Solde ili Dejana Ljubičića umjesto Mihe Zajca nije spadalo u tu kategoriju, barem prema informacijama dostupnim uoči utakmice.

Jedan od spomenute dvojice upao je na mjesto Ismaëla Bennacera koji nema pravo nastupa u ovoj fazi Europske lige. Povrh toga, Bruno Goda se našao na poziciji lijevog beka, umjesto Mattea Pereze Vinlöfa. Razlog za tu promjenu vrlo vjerojatno je predstavljala defenzivna stabilnost. Naime, Goda je u tom segmentu dosta pouzdaniji od dvadesetogodišnjeg Šveđanina.

Od početka je bilo jasno da Kovačević ne želi preuzimati preveliki rizik, no, isto tako je bilo očigledno da Dinamo ne namjerava biti pasivni promatrač, kao prije dva tjedna, kada ga je Lille deklasirao u punom smislu riječi. Iako modri pokušaji napada nisu bili pretjerano opasni, obrana je funkcionirala relativno solidno u prvih pola sata.

U nedostatku boljjih rješenja, gosti su tijekom tog razdoblja u dva navrata zaprijetili udarcima s distance u izvedbi Sergija Altimire, ali Ivan Filipović je oba puta uspio odbiti loptu. Ta dva pokušaja predstavljala su uvod u razdoblje dominacije Betisa, s time da je i Dinamu leđa okrenula i božica Fortuna.

Modri su, naime, iscurili preko ruba ponora unutar samo osam minuta. Prvo je Rodrigo Riquelme probio lijevi bok i uputio niski povratni pas kroz peterac. Filipović je pročitao njegovu namjeru, ali Sergi Dominguez to nije primijetio te je desnom nogom liznuo loptu i skrenuo ju u gol. Bilo je to u 31. minuti – 0:1.

Samo Kovačević zna je li imao plan B, za takvu situaciju. Ako i je, mogao ga je zgužvati i baciti u 34. minuti, kada je Betis u dva poteza izradio modru obranu za ekspresno povećanje vodstva. Nelson Deossa je proigrao Cedrica Bakambua na vrhu kaznenog prostora, a ovaj je odglumio mantinelu i izbacio Riquelmea samog pred Filipovića. Egzekucija je bila neizbježna – 0:2.

Sudeći prema 38. minuti, Fortuni nije bio dovoljan Dominguezov autogol, pa se još jednom narugala Dinamu. Naime, Scott McKenna bio je prvi na dugoj lopti po desnom boku, ali nije vidio da je i Filipović krenuo na nju. Njihov “A je to” nesporazum otvorio je Antonyju priliku da sa sedamnaest metara gurne loptu u prazan gol – 0:3.

Na početku drugog dijela Kovačević je pokušao dati transfuziju svojoj posrnuloj momčadi, poslavši na teren Niku Galešića, Cardosa Varelu i Sandra Kulenovića umjesto Noe Mikića, Arbëra Hoxhe i Diona Drene Belje. Taj potez donio mu je podnošljiviji raspored snaga na terenuj jer Betis je djelovao kao momčad koja se spustila u nižu brzinu. Na kraju krajeva, ljudi su imali visoko vodstvo i nedoraslog suparnika, a samim time i praktički osiguranu pobjedu.

U takvom rasporedu snaga Dinamo je uspio malo popraviti statističku kozmetiku, iako mu to nije donijelo neki značajan pomak u smislu konačnog ishoda. Zapravo, najveću modru radost je je predstavljalo Betisovo zadovoljstvo stečenom prednošću. U 87. minuti Alvaro Valles skinuo je zicer Kulenović, a nešto kasnije Galešić je nakon prekida zabio počasni gol – 1:3.