Euforija nakon PAOK-a

Dinamo ne smije na uzvratu u Solunu postati sam sebi najveći neprijatelj

Davor Petrović

Foto REUTERS

Foto REUTERS

Nije tajna da je Dinamo znao zakopati sam sebe na europskim utakmicama. Upravo zbog toga si ne smije dopustiti niti najmanje opuštanje u uzvratu u Solunu



ZAGREB  Neosporno je da dva gola predstavljaju jako lijepu zalihu za Dinamo nakon prve utakmice osmine finala Konferencijske lige, no isto tako je savršeno jasno da će PAOK idućeg četvrtka u Solunu poduzeti apsolutno sve da bi pred svojim navijačima izborio iduću fazu natjecanja. Po svemu sudeći, toga su u ovom itekako svjesni svi u Maksimirskoj 128.


– Ovu utakmicu smo taktički odigrali jako dobro, ali još ništa nije gotovo. Znamo kakav je PAOK suparnik. Ti igrači su tehnički jako dobro potkovani i trebat će nam još jedna ovakva utakmica u Solunu. Znamo smo da nemamo previše vremena za slavlje jer već u nedjelju nas očekuje nastavak prvenstva – kaže Stefan Ristovski, koji je dvoboj s PAOK-om završio kao kapetan Dinama.


Naime, prije njega je traku oko ruke imao dvostruki strijelac Bruno Petković kojeg je Sergej Jakirović povukao s terena u 89. minuti. Takav učinak lansirao ga je na vrh liste strijelaca Konferencijske lige zajedno s Eranom Zahavijem iz Maccabi Tel Aviva, koji je također postigao sedam golova.


Oscilacije




– Bilo je važno stvoriti prednost u prvoj utakmici. Odigrali smo pragmatično, a golovi su moj posao. Moram to češće raditi. Što se liste strijelaca tiče, to su jako lijepe brojke, ali meni je uspjeh momčadi na prvom mjestu. Nekoliko golova više ili manje ne može definirati jesam li ja bolji ili lošiji igrač. PAOK je jako dobra momčad, a mi vjerujemo u prolaz – tumači Petković.


Nije na odmet podsjetiti da je hrvatski prvak ove sezone već bio u identičnoj situaciji, i to sa suparnikom koji je, barem na papiru, nešto slabiji od PAOK-a. Nakon prve utakmice trećega pretkola Europske lige Dinamo je imao jednako lijepu prednost u srazu sa Spartom (3:1), a zatim je u Pragu doživio havariju (1:4). Bilo je to na početku trenerskog mandata Sergeja Jakirovića u Maksimirskoj 128.


Modri su, štoviše, na toj utakmici bili zreli za više od četiri primljena gola. I baš zato su sada svi vrlo umjereni i suzdržani. Jednostavno, njihova razmišljanja sada su usklađena sa starom narodnom mudrošću koja se odnosi na razlog za puhanje na hladno.


Povrh toga, ne treba zaboraviti da jedinu Dinamovu konstantu u ovoj sezoni predstavljaju oscilacije. Na kraju krajeva, dovoljno je osvrnuti se na posljednje kolo SuperSport HNL-a. Samo četiri dana prije utakmice s PAOK-om Dinamo je na Opus Areni pružio blijedu partiju i provukao se kroz ušicu igle, izjednačivši rezultat u četvrtoj minuti sudačke nadoknade (1:1).


Glava i rep


Dvoboj s aktualnim liderom grčkoga prvenstva stvarno je bio, baš kako kaže Ristovski, taktički jako dobro odrađen. Modri su izgledali kao momčad koja ima glavu i rep, a široko im se nasmiješila i Fortuna. Naime, njihov gol za vodstvo stigao je kao plod spleta okolnosti, a ne neke izrađene akcije.


Preciznije, sve je počelo premekanim dodavanjem Maximea Bernauera zbog čega je Kevin Theophile-Catherine morao nasumce napucati loptu prema naprijed, pod pritiskom suparničkog igrača. Na to se nadovezao Jonny Otto koji je iz prvog dodira nogom pokušao vratiti tu neugodnu poluvisoku loptu svojim stoperima, a zapravo je gurnuo Petkovića samoga prema golu, u mrtvu šansu. Bila je to kardinalna pogreška na razini pionirskog nogometa.


To, naravno, ne umanjuje dimenzije pobjede nad PAOK-om. Na kraju krajeva, nije tajna da je Dinamo na sličan način znao zakopati sam sebe na europskim utakmicama. Upravo zbog toga si društvo iz Maksimirske 128 ne smije dopustiti niti najmanje opuštanje u uzvratu u Solunu. Modri su, naime, bez obzira na trenutnu euforiju koja vlada svuda oko njih, momčad koja sama sebi može biti najveći neprijatelj.