Nastavak tradicije

Dejan Lovren nakon što je Liverpool osvojio Ligu prvaka: ‘Ostvario sam svoj dječački san’

Marko Cvijanović

Foto Reuters

Foto Reuters

Ovo je ostvarenje mog dječačkog sna, sada mogu reći da sam ispunjen. Najbolji smo, ne samo u Europi, nego i na svijetu. Zato se ja divim Modriću i Rakitiću, Ronaldu i Messiju… Osvajali su naslove toliko puta i još su gladni trofeja. Što god bilo u budućnosti, mogu otići ponosno i uzdignuta čela - kaže Lovren



RIJEKA – U svlačionici Liverpoola bilo je puno zanimljivije nego na terenu. To sigurno. Jedna od najspektakularnijih sezona u povijesti Lige prvaka okončana je prilično dosadnim finalom u kojem su Redsi svladali Tottenham (2:0) i okitili se šestim naslovom prvaka Europe.


Dejan Lovren postao je deseti Hrvat koji je podigao srebrni pehar »s velikim ušima« o čemu će svjedočiti jedan dugometražni »live« uradak u »utrobi« stadiona Wanda Metropolitano. Dejan je uistinu guštao u najvećem ostvarenju dosadašnje klupske karijere, poslije dvaju izgubljenih finala prošle sezone (Real 1:3, Francuska 2:4) oko njegova je vrata konačno zasjala medalja zlatne boje…


– Dosta mi je više bilo ovih drugih mjesta. Mislim da smo zaslužili ove godine osvojiti Ligu prvaka, pogotovo jer smo prošle godine nesretno izgubili od Reala. Pokazali smo od početka do kraja natjecanja da smo s pravom bili jedan od favorita. Finale možda nije oduševilo ljepotom igre, ali to je nebitno. Na kraju se piše jedino tko je pobijedio – kaže Dejan, koji ozračje u Liverpoolovoj svlačionici javno podijelio na svom Instagram profilu.




A tamo je doista bilo zabavno. Nazdravljalo se šampanjcem i pivom, plesalo, pjevalo… Da, i glupiralo. Netko je u jednom trenutku donio sprej za kosu pa su frizure igrača Redsa uskoro osvanule u skladu s imenom. Poslije prošlogodišnjih suza u Kijevu, Dejan i društvo u Madridu su se konačno radovali velikoj pobjedi u velikom finalu.


Sve se vratilo


– Prošle sezone rekao sam da ćemo se vratiti i vratili smo se. Naravno da nije bilo jednostavno, Tottenham je igrao bolje večeras pa smo se bili malo povukli. Inače tako ne igramo, obično smo mi ti koji čuvamo loptu i imamo posjed. Međutim, i Hrvatska je na Svjetskom prvenstvu u Rusiji igrala najljepši nogomet pa se u finalu dogodilo to što se dogodilo. U nogometu i sportu uvijek je najbitniji rezultat.


Za razliku od prošle godine, kada je naglašena uloga favorita u finalu elitnog europskog klupskog natjecanja pripala Realu, ovaj je put taj teret morala ponijeti momčad Liverpoola.


– Bili smo pametniji nego prošle godine, Tottenham je bio u situaciji u kakvoj smo mi bili lani. Ponosan sam na ovu momčad, na sve što smo napravili. Doista smo puno toga prošli zajedno.


U finalu nije upisao minutažu, u najosjetljivijem trenutku sezone ozlijedio se pa je u momčad uskočio Matip i do posljednje utakmice sačuvao status prvotimca uz nezamjenjivog Virgila Van Dijka. Svejedno je slavio kao nikad u životu…


– Sve mi se vratilo. Naporno smo radili ove sezone, moralo se to nekako vratiti nekako. Nije mi bilo lako gledati utakmicu s klupe, od uzbuđenja sam čak i osjećao bolove u trbuhu. Bilo je teško, ali u svakom trenutku sam bodrio momčad, bio pozitivan. Jednostavno sam htio osvojiti ovaj pehar, to mi je bilo najvažnije – ističe Lovren, koji je kao dječak sanjao da jednoga dana osvaja Ligu prvaka. Snovi su postali java.



– Ovo je ostvarenje mog dječačkog sna, sada mogu reći da sam ispunjen. Najbolji smo, ne samo u Europi, nego i na svijetu. Zato se ja divim Modriću i Rakitiću, Ronaldu i Messiju… Osvajali su naslove toliko puta i još su gladni trofeja. Što god bilo u budućnosti, mogu otići ponosno i uzdignuta čela.


Puno simbolike


Uzdignuta čela u subotu je hodao i trener Liverpoola Jürgen Klopp koji se konačno otarasio etikete vječnog gubitnika i u svom trećem pokušaju osvojio naslov prvaka Europe. Bez obzira što je finalni susret, ruku na srce, bio prilično siromašan.


Kao da je nad stadionom Wanda Metropolitano lebdio duh njegova »domaćina« Diega Simeonea, koji se u svim velikim utakmicama trubio »ubiti« »najljepšu igru«. Klopp nije mario… Opći dojam ga, uostalom, nikad nije zanimao.


– Ovo je najbolja noć naših profesionalnih života. U normalnim situacijama 20 minuta nakon utakmice već sam polupijan, ali sad sam pio samo vodu. A momčad… Jeste li ikad vidjeli ovakvu momčad? Ovakvu borbu bez benzina u spremniku? I još nešto… Imamo vratara koji je sve stvari čini laganima – rekao je Klopp poslije utakmice u kojoj je bilo dosta simbolike.


Kad već spominje vratara, Alisson Becker u ovogodišnjem je finalu obranio sve ono što Loris Karius nije lani. Tako se poklopi. Baš kao i u slučaju Spursa koji su do pogotka vrijednog polufinala došli nakon što se lopta u Cityjevu mrežu odbila od Llorentove ruke koja je stajala uz tijelo. Ovaj put Sissokova je ruka bila (pre)daleko od tijela da Skomina ne bi pokazao na bijelu točku… U dvadeset i nekoj sekundi utakmice!? Događa se.


Događa se i to da i veliki treneri katkad griješe u procjeni. Nikad nećemo saznati što bi bilo da je Mauricio Pochettino bio frajer pa u igru od prve minute na teren poslao heroja Tottenhama iz uzvratne polufinalne utakmice, Lucasa Mouru, umjesto Harryja Kanea koji je prije finala s terena zbog ozljede izbivao ni manje, ni više nego 53 dana.


Opet… S Kaneom u momčadi Spursi su ove sezone ostvari 62 posto pobjeda. A i njegova golgeterska klasa… Teško je takvog igrača ostaviti na klupi u najvećoj utakmici karijere. Epilog? Najbolji igrač i strijelac Totenhama nije uputio nijedan udarac!? Događa se… Šteta je što Pochettino nije ostao džentlmen pa je u kontekstu izgubljenog finala u prvom redu govorio kroz prizmu jedne sudačke odluke u prvoj minuti utakmice.


– Ne znam je li to bilo za jedanaesterac. Niti u jednom trenutku Sissoko nije išao rukom prema lopti. No, to je sučeva odluka. Psihološki je bilo teško prihvatiti da već nakon samo jedne minute gubiš 0:1. Bila je to nesreća – zaključio je Pochettino.


Sreća i nesreća. Suze i osmijesi. Dejan Lovren to najbolje zna. I zato ima pravo uživati. Zlato je konačno oko vrata…


Marko CVIJANOVIĆ