Davor Šuker/Foto Drago Sopta, HNS
Ubuduće ćemo sankcionirati te ljude koji daju informacije novinarima. Neću više dozvoliti da se itko igra mojim imenom i prezimenom, a ti koji me učestalo smjenjuju već postaju sami sebi smiješni - ističe prvi čovjek HNS-a
RIJEKA Predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker proslavio je prvoga dana nove 2020. godine 52. rođendan i dočekao ga tamo gdje uglavnom pronađe utočište kada se umori od hrvatske svakodnevnice, a to je u posljednje vrijeme sve češće. Prvi čovjek hrvatskog nogometa odmara u Sjedinjenim Američkim Državama, daleko od priča o prijevremenoj smjeni za kormilom HNS-a i medijskim podmetanjima bliskih suradnika u izvršnoj vlasti. Oni koji ga ruše između ostaloga mu zamjeraju upravo to: da je (pre)često »preko bare«…
– U Portlandu je sjedište Nikea, našeg najvećeg sponzora, treba odraditi nekoliko poslovnih sastanaka od velike važnosti za Hrvatski nogometni savez… S druge strane, jako volim NFL, želim uživati u Superbowlu. Uostalom, na takvim spektakularnim priredbama može se susresti puno važnih ljudi u svijetu biznisa i sporta, a treba učiti od najboljih – kaže Davor Šuker, koji ovako rezimira minulu 2019. HNS-a:
– Naravno da je 2018. godinu bilo teško ponoviti, bili smo drugi na svijetu, gotovo udvostručili budžet s obzirom na prihod od 58 milijuna eura, što se nikad nije dogodilo u povijesti Hrvatskog nogometnog saveza. Međutim, ove godine smo napravili iskorak na drugom planu. U nogometu je uvijek prioritet plasman selekcija na velika natjecanja, a na tom smo planu bili uspješni kao nikad u povijesti. Osim što je A reprezentacija ostvarila plasman na jedanaesto od 13 mogućih velikih natjecanja od neovisnosti, glavni instruktor Petar Krpan i njegovi suradnici napravili su doista sjajan posao budući da su nam se sve mlade selekcije, U-19 i U-17, muške i ženske, kvalificirale u elitna kola kvalifikacija za Europsko prvenstvo. Prije smo imali problema sa ženskim selekcijama, ali puno smo u posljednje vrijeme ulagali u ženski nogomet i to nam se uvelike isplatilo. Nastavit ćemo i dalje ulagati, pogotovo po pitanju mladeži. Organizirat ćemo dva programa koji se odnose na održavanje nacionalne lige za djevojke uzrasta U-15 i U-17 u natjecateljskim godinama 2020./21., 2021./22. i 2022./23., odnosno program U-14 i U-16 međužupanijske selekcije djevojčica za razdoblje od 1. siječnja 2020. do do 31. prosinca 2022. godine. Ukupno će se u ove projekte u tri godine uložiti milijun i 930 tisuća dolara. Jednostavno, moramo promijeniti svijest o ženskom nogometu. U tom kontekstu san mi je ženska Liga prvaka u Hrvatskoj, vjerujem da će se to dogoditi. Županijskim nogometnim savezima prošle godine smo dali 18 milijuna kuna, ove godine dobit će još četiri milijuna kuna, na 105 terena u Hrvatskoj niknut će nova umjetna trava, u svakoj od 21 županije na pet terena. Na nekim stadionima nedostaje rasvjeta, i to ćemo riješiti. Ima, recimo, klubova u Krapinsko-zagorskoj županiji koji ne mogu održavati treninge na svojim terenima, jer nemaju rasvjetu. Naša je dužnost pomoći im, produljiti im radni dan, pružiti adekvatnu kvalitetu treniranja. Dakle, da im dan ne završi u 16.30, nego u 21.30 ili u 22 sata. Hrvatski nogometni savez nikad se neće umoriti, bez obzira što naše selekcije godišnje odigraju preko dvjesto utakmica, a novac nam se vraća samo kroz deset utakmica A reprezentacije, sve ostale donose samo troškove. I onda slušam neke koji kažu da poslujemo netransparentno. Pa mi smo najtransparentnija organizacija na svijetu, uvijek pokažemo koliko novaca imamo i toliko možemo potrošiti. Od države dobijemo tek nešto više od milijun kuna, dakle sami sebe financiramo. O transparentnosti poslovanja Saveza je, uostalom, najbolje pitati naše zaposlenike, pogotovo one koji rade ovdje dvadeset i više godina.
Prljave stvari
Kako je moguće da vas unatoč svemu o čemu govorite toliko napadaju i smjenjuju iz dana u dan?
– Izgleda da je to normalno. Smjenjuju me još od 2017. godine, sve više doživljam sudbinu pokojnog Vlatka Markovića. Međutim, ne obazirem se pretjerano na to, na svom sam putu i ne odstupam od njega, znam što mi je činiti.
Ispada da vam skoro u pravilnim vremenskim razmacima netko počne podmetati klipove i to baš onda kad pomislite da je sve idealno? Tko stoji iza napada na vaš lik i djelo?
– Mislim da je u tom kontekstu najveći problem curenje informacija od strane nekih članova Izvršnog odbora. Netko određenu informaciju nekome servira, i uvijek je riječ o najprljavijim stvarima. Postoje u Izvršnom odboru dvojica ili trojica ljudi koji vole razgovarati s novinarima i onda priča koja krene prije šest mjeseci završi u najgoroj mogućoj interpretaciji i s mojom omčom oko vrata. Nije to od jučer, traje to već neko vrijeme. Međutim, oguglao sam, ne obazirem se, fokusiran sam na svoj rad. Kao igrač bio sam treći na svijetu i najbolji strijelac svjetskog prvenstva, kao predsjednik bio sam drugi na svijetu, zaslužio sam četverogodišnji mandat i nastojim ga odraditi na najbolji mogući način. Liderski, onakav kakav sam bio i kao igrač na terenu.
Nedavna redovna Skupština najavljivana je kroz prizmu vaše moguće smjene, ali na kraju se nije dogodilo baš ništa?
– Da, bilo je svakakvih najava, a na kraju su, zamislite, sve odluke na Skupštini donesene jednoglasno! Ako su toliki bili za moju smjenu, zašto nitko od njih nije stao za govornicu i odlučio nešto potaknuti po tom pitanju? Dakle, bio je to najobičniji pucanj u prazno, kao i svi do sada. Moje je bogatstvo da se ne pojavljujem često u medijima, da ne odgovaram na raznorazne medijske upite i ne reagiram na novinske patke. Mogao bih i ja češće istupati u javnosti i lupati čvrge ili svakodnevno novinarima davati informacije i kreirati lijepu sliku o sebi u medijima, ali to nije poanta, niti moj stil. Pa ja godinu dana unaprijed saznam neke informacije iz UEFA-e od velike važnosti, ali ne pada mi na pamet biti špijun i odavati ih da bih skupio neke jeftine poene. A što se cinkaroša u HNS-u tiče… Malo smo tržište, zna se tko s kim priča i tko kome daje informacije. Pogledajte što mi rade neki mediji u posljednje vrijeme, samo… Ne radi se tu o istraživačkom novinarstvu, netko je novinarima rekao što da napišu.
Sumnjate li na nekoga?
– Mogli bismo mi najjednostavnije tražiti ispis poziva članova Izvršnog odbora i sve bi odmah bilo kristalno jasno, ali nismo policajci da bismo istraživali tko s kime priča. Međutim, postoji jedna odluka Izvršnog odbora koja nije iscurila u javnost, a ja ću vam je sad reći: ubuduće ćemo sankcionirati te ljude koji daju informacije novinarima. Neću više dozvoliti da se itko igra s mojim imenom i prezimenom, a ti koji me učestalo smjenjuju već postaju sami sebi smiješni. Ja se samo poslije svih tih napada iznova pitam i odgovaram: Tko sve to može izdržati? Samo Davor Šuker! Bojazni nema, HNS nastavlja biti uspješan pod mojim vodstvom, a cinkaroše iz Izvršnog odbora ćemo pronaći, takve je ljude najlakše uhvatiti.
Odnos s Kustićem
Zanimljivo je da vam o glavi rade članovi Izvršnog odbora koji su prvi put i to baš u vašem mandatu dijelili dio premija sa Svjetskog prvenstva u Rusiji?
– Ne želim to komentirati, ali pitanje je u svakom slučaju zanimljivo…
Je li istina da su vam ukinute neke ovlasti koje ste ranije imali?
– Dogovaram utakmice kao što sam dogovarao i prije. I sve u dogovoru s izbornikom Zlatkom Dalićem i team menadžericom Ivom Olivari. S te strane je, dakle, sve uvijek bilo odrađivano maksimalno profesionalno. Ono što izbornik traži, skoro uvijek i dobije. Eh, sad… Smeta li to nekome ili ne, ne znam, ali dok sam ja predsjednik bit će tako.
Navodno je dio članova Izvršnog odbora želio donijeti odluku prema kojoj će ubuduće igrači sami snositi troškove dolaska na reprezentativna okupljanja?
– Na sreću, uspio sam odgoditi glasovanje o tom prijedlogu. Ne znam što bi na to rekli Modrić, Rakitić, Perišić ili Lovren i tko bi to imao petlju s njima pregovarati na tu temu.
Kakav je vaš odnos s izvršnim direktorom Marijanom Kustićem koji slovi kao vaša najveća opozicija u HNS-u?
– Odličan!
Još uvijek se teško oteti dojmu da je Hrvatski nogometni savez sazdan od HDZ-ova kadra?
– Ja to gledam na način da su SDP-ovci, recimo, više skloni kulturi i da nemaju previše afiniteta za sport.
Visoku politiku nogomet uglavnom zanima samo kada treba otrčati u zagrljaj pobjednicima. To, uostalom, potvrđuje činjenica da se nitko od predsjedničkih kandidata nije u svojim programima bavio nogometom i sportom uopće?
– Zato nogomet i jest najvažnija sporedna stvar na svijetu. Evo, mi ćemo na otvaranju Europskog prvenstva protiv Engleske na Wembleyju imati osam mjesta u svečanoj loži za važne ljude naše zemlje, UEFA-i puno znači da na utakmice dolaze predsjednici, premijeri, visoki državni dužnosnici. Nogomet je danas »business point«, nisu bez veze Roman Abramovič ili obitelj Agnelli odlučili ulagati baš u nogomet. A kad već spominjete predsjedničke kandidate, reći ću samo da su utakmice hrvatske reprezentacije daleko gledanije od njihovih debata i sučeljavanja. Kvalifikacijske, a kamoli ne one na velikim natjecanjima. E, vidite, zato je nogomet čudo.
Nacionalni stadion
Možemo li u skorije vrijeme očekivati značajnije pomake po pitanju izgradnje nacionalnog nogometnog stadiona?
– Već sam se umorio od priče o nogometnoj infrastrukturi u Hrvatskoj. Znam koliko novaca možemo uložiti već sutra, ali za konkretan, pravi projekt, ne megalomanski. U kontekstu izgradnje nacionalnog stadiona trebaju se udružiti lokalna samouprava, Grad Zagreb i država. Možemo mi imati na raspolaganju i stotinu milijuna eura, ali ako nemamo građevinsku dozvolu, ne možemo graditi ništa.
Da osobno možete birati, gdje biste gradili nacionalni stadion i na kojem principu?
– Da se mene pita, stadion bi imao kapacitet između dvadeset i dvadeset pet tisuća sjedećih mjesta i bio bi izgrađen u okolici Zagreba, negdje uz autoput, da na utakmice reprezentacije komotno mogu doći ljudi iz svih krajeva Hrvatske. Ne treba nama stadion u centru grada, svi veliki stadioni danas se grade van grada. Vidjeli ste u Rusiji, svi su stadioni izgrađeni u okolici velikih gradova, izuzev Lužnjikija, ali u njegovu slučaju ipak je riječ o povijesnoj građevini.
Može li Hrvatska, poslije epohalnog dostignuća na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, ove godine nešto slično ponoviti i na Europskom prvenstvu?
– Moramo biti ponizni kao i u Rusiji, razmišljati od utakmice do utakmice. Drago mi je da ćemo igrati u Londonu i Glasgowu, dobro je da igramo na Wembleyju, jedino je mali problem što se naša skupina križa s onom u kojoj su Portugal, Francuska i Njemačka, to je jedna mala atomska bomba. Međutim, još je daleko o tome razmišljati. Vjerujem da ćemo na EURO-u opet imati veliku podršku naših navijača koje hvalim gdje god stignem, nastojat ću napraviti sve što je u mojoj moći da im osiguramo još neki kontingent ulaznica, iako će oni morati poraditi na internetskoj kupovini. I zbog navijača mi je drago da smo ostvarili plasman na jedanaesto od trinaest mogućih velikih natjecanja od neovisnosti, zadržali smo kontinuitet rezultata i zadržali naš imidž u svijetu. Svi ljudi s oduševljenjem prate nastupe naše reprezentacije, ali i našu hrvatsku školu nogometa, naše klince i trenere. Sada se vidi veličina naše Akademije HNS-a koja je iznjedrila velike trenere poput Nike Kovača, Slavena Bilića, Nenada Bjelice, Igora Tudora, Zlatka Dalića…, koji rade odličan posao gdje god bili.
U razdoblju poslije ruskog srebra Zlatko Dalić uspio je bezbolno provesti smjenu generacije?
– Dalić radi odličan posao, s njim sam uvijek radio sporazumno, među nama nikad nije bilo nesporazuma. Već sam dogovorio s njim da zadnju utakmicu na hrvatskom tlu prije Europskog prvenstva igramo u Osijeku, jer želi isti zalet kao i uoči Rusije. A što se bezbolne smjene generacije tiče, to je naše bogatstvo, ali od svega toga ne bi bilo ništa bez ulaganja. Možemo mi na pola srezati troškove za odigravanje utakmica naših mladih selekcija, ali bez njih neće biti Vlašića, Brekala, Mora… Evo vam primjer, ljudi su se smijali kad sam dogovorio prijateljsku utakmicu s Meksikom u Los Angelesu, a tko je tamo eksplodirao? Baš Nikola Vlašić. Ljudi su katkad prepotentni, a ja znam da mi koji radimo u hrvatskom nogometu nemamo pravo nikoga zakinuti ni za jednu utakmicu, moramo dati počast nogometnim turnirima poput Kvarnerske rivijere i Ramljakova memorijala. To je ono što se ne vidi, a baš se na takvim turnirima i prijateljskim utakmicama rađaju veliki igrači. Vlašiću je ta utakmica protiv Meksika u Los Angelesu bila odskočna daska.
Napravio sam puno
Dinamo je i ove sezone puno napravio za hrvatski nogomet?
– Dinamo je naša svijetla točka, Nenad Bjelica je ove sezone napravio jako puno, za Dinamo, ali i za reprezentaciju. Šteta je što je europski put Dinama zaustavljen u skupini, jer je momčad pokazala velik potencijal, ali u nekim situacijama jednostavno nije bilo sreće. Dinamo je vodilja hrvatskog nogometa, klub koji je dosegnuo visoke europske standarde. Zdravko Mamić je u tome imao veliku ulogu, udružio je bivše igrače, osigurao terene s umjetnom travom, osmislio kategorizaciju i pružio mogućnost da pogon radi 24 sata dnevno. Takva ulaganja su mu se stostruko vratila, Dinamo danas svake sezone od UEFA-e ili FIFA-e pokrije 60 posto svojih ulaganja i normalno je da je jači od konkurencije u Hrvatskoj. Međutim, drago mi je da su Rijeka i Osijek krenuli tim putem, u tom smislu treba pohvaliti posao koji rade Damir Mišković i Ivan Meštrović, dobro je da ima ljudi koji žele podignuti kvalitetu nogometa u Hrvatskoj. Ima ih još, doći će ljudi koji će htjeti uložiti novac, ali će htjeti raspolagati s tim novcem, ne samo istresti ga i pustiti drugima da ga troše. Naravno da nisam zaboravio Hajduk, kojemu želim svu sreću. Volio bih kad bi odluka o prvaku Hrvatske pala u zadnjim minutama. I odmah da se razumijemo, nisam protiv toga da reprezentacija igra u Splitu, naravno da ćemo i ubuduće igrati na Poljudu.
Zvučite vrlo suvereno, uvjereni da ćete uspješno privesti kraju svoj predsjednički mandat?
– Za mene je moj posao još uvijek prekrasan, jest da me neke stvari u Hrvatskoj zamaraju, ali nije to samo slučaj s nogometom, takvih stvari ima u svim segmentima društva. Drago mi je da su moj put slijedili još neki »vatreni« i izravno se uključili hrvatski nogomet, a do sad su bili samo promatrači i komentatori sa strane. Evo, Mario Stanić i Igor Tudor su u Hajduku, njihovim će putem vjerojatno krenuti i Stipe Pletikosa, želim im svu sreću ovoga svijeta. Želim da pomognu nogometu iznutra, a ne samo izvana. Ima još puno prostora, evo zašto nitko ne bi spasio Zagreb koji sustavno propada? To je idealan projekt. U svakom slučaju, oni koji ulaze u hrvatski nogomet imat će priliku uvjeriti se da nije lako, ja se dičim činjenicom da sam zasukao rukave i da pomažem hrvatskom nogometu. A i ja sam mogao sve gledati sa strane, iz televizijskog studija i sve redom kritizirati. To je najlakše. Mislim da sam puno napravio otkako sam predsjednik HNS-a, uostalom, vidjet ćete da će se moj rad za petnaest godina još više cijeniti, jer će brojke o kojima stalno tupim izaći na vidjelo.
Razmišljate li možda o još jednom mandatu?
– E, to sam pitanje čekao. Ja sam svojedobno dao na glasanje prijedlog da predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza može imati maksimalno dva mandata i taj prijedlog nije prošao. Davor Šuker je, dakle, želio po tom pitanju biti maksimalno demokratičan, ali neki ljudi nisu to htjeli. Ne zbog mene, već zbog sebe, jer bi se ta odluka odnosila i na predsjednike županijskih saveza. Zašto se o tome nikad nije pisalo? Ali zato je bitno čitati o mojim ovlastima i što mogu, a što ne mogu potpisati. Naravno da sklapam i potpisujem ugovore u ime Saveza, ali jednako tako dajem svima drugima mogućnost da sklapaju ugovore s jakim sponzorima. Samo… Ne znam jesu li baš sposobni – rekao je Šuker.
