ZADAR  Sergio Goycochea je 1990. postavio zlatni standard za vratare na svjetskim prvenstvima. Argentinac je svojim penal-bravurama izbacio iz takta Dragoljuba Brnovića, Faruka Hadžibegića, Roberta Donadonija i Alda Serenu, prokrčivši tako put La Albicelesteu prema finalu talijanskog Mundijala. Šesnaest godina kasnije Goycocheu je nadmašio Portugalac Ricardo, koji je obranama Franku Lampardu, Stevenu Gerrardu i Jamieju Carragheru u četvrtfinalu njemačkog Mundijala postao prvi vratar u povijesti svjetskih prvenstava s tri obrane tijekom raspucavanja kaznenih udaraca. Ricardo je bio dokazani ekspert za penale, kao i Goycochea, no i Zadranina Danijela Subašića pratila je ista »etiketa« – specijalista za obranu najtežih udaraca. U društvo velikog Portugalca Subašić je ušao u ljeto 2018., kada su redom padali Christian Eriksen, Lasse Schöne i Nicolai Jorgensen u osmini finala rovovske bitke protiv Danske u Nižnijem Novgorodu, postavši nacionalni junak i priča prvenstva.

Na tome se zadarski vratar nije zaustavio. Šest dana kasnije u Sočiju opet su Vatreni morali put bijele točke nakon jednako teških 120 minuta protiv domaćina, a Danijelova prisutnost na vratima utjerala je strah u kosti domaćim izvođačima. Panenku Fjodora Smolova zaustavio je relativno lagano, dok je Mario Fernandes, strijelac izjednačujućeg pogotka u 115. minuti, loptu od nervoze napucao pored vrata, što je omogućilo Modriću, Vidi i Rakitiću da završe posao za novi hrvatski polufinale.

– Utakmica s Danskom bila je prekretnica koja nam je dala dodatni vjetar u leđa, nakon čega nam je sigurno bilo puno lakše, iako je i ova sljedeća bila također teška, pogotovo zbog činjenice što igraš protiv domaćina. U Sočiju su Rusi napravili odličnu atmosferu, no vidjelo se neko rasterećenje, dok se prije Danske osjetila nervoza i tenzija – govori Subašić, koji je za reprezentaciju odigrao 44 utakmice.

Savjeti

U četvrtfinalu je bio projiciran susret Hrvatska – Španjolska, no svjetski prvaci iz 2010. šokantno su eliminirani od strane Rusije, a taj se ogled odvio nekoliko sati prije hrvatskog susreta s Danskom. Kako tvrdi nekadašnja hrvatska »jedinica«, nije to bilo nikakvo olakšanje.

– Nismo toliko gledali prema ždrijebu. Pobjeđivali smo mi i Španjolce na Europskom prvenstvu 2016., a sigurno da u turniru ne možeš reći »netko je lakši«, pogotovo kada ti je protivnik domaćin.

Proslavljeni vratar i član stručnog stožera izbornika Zlatka Dalića otkrio je kako se pripremao za ruske izvođače jedanaesteraca.

– Prije svake utakmice radi se analiza. U današnje vrijeme svi su podaci dostupni, gdje koji igrač šutira s bijele točke kada je 0:0, gdje češće puca, koji je postotak gdje šutira… Karikiram, Eriksen puca u zadnjih dvadeset minuta ako je neriješeno 60 posto u desnu stranu, 30 u lijevu, a po sredini je šutnuo 10 posto – ističe Danijel o tajnama svog zanata u čijoj su uspješnosti uvelike svoje prste imali bivši vratari Dražen Ladić i Marijan Mrmić.

– Sjećam se da mi je prije Danaca prišao Ladić i kazao: »Kad odrediš stranu, samo idi sto posto. Tada znaš da si dao sve od sebe«. Ako ne ideš pun gas, lopta se može odbiti u ruku i ući u gol, a to je najgore. Kada se tako nešto dogodi, onda nema šanse da ćeš pobijediti na penale.

A na sve već navedeno jasno je Suba pokazao i kako zna čekati odluku izvođača do samog kraja. Tako je nogama zaustavio šut Jorgensena, a ostao je i na sredini kada je Fernandes promašio cijela vrata.

Bahatost

Zadarskog je vratara krasila i odlična igra nogom, a vlastitu karijeru je osvijetlio prekrasnim slobodnim udarcem koji je lansirao u mrežu Boulognea, donijevši bodove svom Monacu kojeg je predstavljao čak osam i pol godina. A da je u Rusiji zatrebalo…

– Da je trebalo pucao bih, nemam problema s tim – rezolutno će Subašić.

Hrvatska je nakon Danske i Rusije ponovno otišla u produžetke, ali ovaj put nije bilo novih kaznenih udaraca, jer je Mario Mandžukić zakucao Perišićevu asistenciju u mrežu Jordana Pickforda za prvo hrvatsko finale na mundijalima. Nekolicina engleskih medija i stručnjaka tvrdilo je da su Vatreni preumorni za novu nokaut utakmicu, ali naši su reprezentativci odlučili pričati na terenu.

– Mi smo na takve izjave gledali s podsmijehom, jer kada vidiš koliko se bahate kroz takve poruke, onda ti to da impuls više da dokažeš da si spreman za prave stvari. Nama je bio cilj prebaciti uspjeh brončanih iz 1998., kada smo već došli u takvu priliku. Cijelo smo to prvenstvo bili složni, vladala je vrhunska atmosfera, a rezultat svega toga pokazao se na terenu. Rijetko tko ima takvu strast i naboj na terenu kao mi – precizira Subašić.

 Danijel Subašić/L. JELIČIĆ

I onda je uslijedila Francuska. Unatoč fantastičnom prvom poluvremenu, Francuzi su bili ti koji su podignuli sveti nogometni gral.

– Prvo poluvrijeme bili smo stvarno dobri, a presudile su neke greške suca, iako se ne treba pravdati. Velika je razlika ući u poluvrijeme s 1:1 ili 2:1 protiv momčadi koja je brza, jer sa zaostatkom ti njih juriš, što ostavlja prostor Kylianu Mbappeu i drugim njihovim brzancima. Imali smo mi posjed, umrtvili smo ih, ali kada se Mbappe »ispali« s Griezmannom i Pogbom, to je jako teško pratiti – analizira Subašić, koji je svlačionicu u Monacu dijelio s nekolicinom Tricolora uključujući i sadašnju superzvijezdu i devetku Reala.

Dočeci

Ipak, razmjer takvog uspjeha može se kvalitetno procesuirati tek s prolaskom određenog vremena.

– Tijekom turnira ti nisi svjestan tih postignuća. Tek kada sam se vratio u klub počeo sam gledati snimke slavlja s naših ulica, a kada to vidiš suze ti idu, ježiš se. Pa onda ti dočeci u Zagrebu i Zadru… Kada smo sletjeli u Zagreb, mislili smo da ćemo biti dva-tri sata u autobusu pa na večeru, no onda su ljudi počeli samo izlaziti. Vozili smo se satima prema Trgu Bana Jelačića, a i u Zadru je bilo čudesno. Oko nas brodovi, mi na brodu – sa smiješkom se prisjeća Danijel, koji kaže da je Rusija bila kruna njegove reprezentativne karijere.

– To je nešto čega ćeš se sjećati cijeli život. Nema ništa ljepšeg i većeg od igranja za reprezentaciju. Imao sam cilj braniti na Europskom i Svjetskom prvenstvu, a svoju sam zadovoljštinu doživio osvojenim srebrom. Ostvario sam snoveo, a iako sam mogao ostati u nacionalnoj vrsti i nakon te 2018., odlučio sam se oprostiti. Kasnije je Dominik Livaković stao na gol, koji je u Kataru također ostvario svoje snove – podcrtava Subašić.

Bilo je veliki naznaka da bi se ovakav uspjeh mogao dogoditi i dvije godine ranije u Francuskoj, ali se tada ispriječio Portugal i Ricardo Quaresma, čiji je gol izbacio Vatrene u osmini finala.

– U Francuskoj je također bila odlična atmosfera u ekipi, dobro smo igrali, a onda smo primili nesretno gol u 117. minuti. No, na takvim porazima se učilo – zaključuje Subašić.