Došao je i taj dan ili u europskim okolnostima večer. Hrvatska kreće u sedmi pohod na svjetskim prvenstvima kao brončana s posljednjeg turnira koji se prije četiri godine igrao u Kataru. Ždrijeb nam je za start putovanja po američkom kontinentu dodijelio težak posao – Englesku.

Svega je izrečeno i napisano u posljednjih tjedan dana otkako je hrvatska reprezentacija aterirala na američko tlo, ali to i nije čudno kada se igra protiv Engleske. Uvertire takvih utakmica obično se pretvaraju u određeni cirkus. Ne s naše, već s engleske strane, ali na to smo već naviknuli. Hrvatska reprezentacija taj susret u Dallasu dočekuje daleko mirnije od suparnika. Bez nekakvih pompoznih najava i velikih riječi. Svjesni su Vatreni koliko ih težak posao očekuje u Teksasu, ali ne treba se taj susret doživljavati kao »nemoguću misiju«.

Nepovjerenje

Uostalom, Hrvatska se uvijek bolje osjećala u podređenoj ulozi. Zapravo je zanimljivo nepovjerenje koje se stvara oko naše reprezentacije. Dijelom smo ga stvorili sami, a dijelom su na njega utjecala razna mišljenja stranih analitičara koji nas proglašavaju »starima i nemoćnima«. Došao je trenutak u kojem ćemo saznati, barem jednim dijelom, za što je spremna Hrvatska koju je izbornik Zlatko Dalić zamislio kao mješavinu iskustva i mladosti. Nije nam to takav prvi miks na Svjetskim prvenstvima, ali se nadamo kako će biti uspješniji nego ranije, recimo, 2002. godine u Japanu i Južnoj Koreji kada je tadašnji izbornik Mirko Jozić na Daleki istok odveo »preživjele« iz one velike generacije koja je četiri godine ranije osvojila broncu u Francuskoj i novi igrački val. Tada nije ispalo dobro.

No, pustimo povijest. Engleska je naša sadašnjost. U danima prije susreta najviše se pričalo o kapetanu engleske Harryu Kaneu. Iza njega je sjajna klupska sezona, pa nema dvojbe kako će biti najveća napast za obrambeni blok koji pripremamo.

– Kane je imao sjajnu sezonu, no bilo bi pogrešno fokusirati se samo na njega. Engleska ima još sjajnih i vrlo talentiranih igrača, a protiv takvih suparnika jedini pravi odgovor je kvalitetna kolektivna igra. Igrače poput Kanea ne može čuvati pojedinac to moramo odraditi zajedno. No, nije sve samo u obrani, trebamo razmišljati i o napadačkim opcijama – smatra Ante Budimir, napadač hrvatske reprezentacije.

Tijekom posljednjih dana sigurno su se tražile mane engleskoj reprezentaciji i način kako ih iskoristiti. Jedna od njih mogla bi biti pomalo neuobičajna za Englesku. Relativno nizak stoperski tandem Guehi – Konsa. Obojica su narasla tek malo iznad 180 centimetara, što je baš neobično jer su Englezi u srcu obrane obično imali tornjeve od 190 centimetara i više. Tada se pričalo kako loptu treba spustiti na zemlju jer su tamo ranjivi. Sada bi se ta priča mogla prenijeti u zrak.

– Ne bih htio ulaziti u taktiku, mislim da moramo biti dobri u oba šesnaesterca, a tih nekoliko centimetara im sigurno neće nedostajati – zaključuje Budimir.

Jasna vizija

Iako izbornik Zlatko Dalić nije puno pričao o taktičkim idejama koje sprema za susret s Engleskom može se naslutiti na koji će se način Hrvatska pokušati nositi s brzinom, prodornošću i snagom koju ima suparnik. Takve momčadi može se umiriti kontrolom tempa utakmice. Bilo bi jako loše ako bismo s Englezima ušli u jurnjavu i natrčavanje. Tada ne bismo imali nikakve izglede. Zato ćemo vjerojatno pribjeći oprobanom receptu »ubij suparnika dosadom«. Ili u prijevodu držati loptu u svom posjedu što je duže moguće.

– Imali smo određenih problema u pripremnim utakmicama u toj fazi. Primali smo pogotke iz protunapada protiv Brazila i Belgije, a Engleska ima slično brze i okomite igrače. Od svoje ideje ne odustajem, ona nam je donijela medalje s dva posljednja Svjetska prvenstva. Englezi su vrlo jaki, ali moramo gledati sebe. Trebamo biti brzi i energični – kaže hrvatski izbornik Zlatko Dalić.

To će biti jedna od onih utakmica u kojoj se neće pitati samo Hrvatsku. No, Vatreni su se već nebrojeno puta dokazali upravo na takvim utakmicama.

Gledamo kako se igra na SP-u, tempo utakmica je vrlo visok pa se pitamo hoćemo li moći? Hoćemo, ali na svoj način, a on ne podrazumijeva jurnjavu. I zato uopće nije važno u kakvoj ćemo formaciji izaći. Dva ili tri stopera ne igraju ulogu. To je utakmica za cijelu momčad, a ne za pojedince. I što ako i izgubimo? Ne treba praviti od toga dramu. Prva je utakmica, a one uvijek sa sobom nose određeni grč. ščekivanje je gotovo. Hrvatska kreće na novo uzbudljivo putovanje na svjetskim prvenstvima…