RIJEKA Danas je na Kantridi »dan D«! Pred Upravom riječkoga prvoligaša je burni ponedjeljak istekom kojega se očekuju važne odluke. Problematika je opsežna i delikatna.

Na stranu Komenove priče o tome kako je važno saslušati predstavnika arapskog ulagača. Daleko od toga, riječ je o razgovorima od vitalnog značaja za klub, ali sada je važnije ugasiti požar, sjesti i razriješiti kaotičnu situaciju u klubu, koja je nastala tijekom prošloga tjedna kada je dio igrača na neprimjereni način odlučio prosvjedovati kod uprave i pritom počeo glasno preispitivati klupsku strategiju i način na koji se vodi klub.

U pokušaj izazivanja anarhije u klubu uklopio se i stručni stožer na čelu s trenerom Alenom Horvatom. Iako igrači i treneri tvrde da nisu izazivali koordiniranu akciju »puča«, suprotno dokazuje pismo koje su bahato bacili pred novinare dan uoči utakmice u Kranjčevićevoj ulici. Posebno ako je točno nagađanje da je pismo sastavio jedan poznati riječki odvjetnik blizak stručnom stožeru »Rijeke« i nesklon aktualnoj vladajućoj garnituri na Kantridi.

Uostalom, pismo su potpisali i igrači i treneri, te u njemu naveli niz stvari koje su u kontradikciji s onim što je isto poslijepodne potvrdilo Predsjedništvo kluba. Budući da je Uprava potvrdila ono što je izašlo u novinama, jasno je da su stavovi na potpuno različitim stranama i da u takvim okolnostima klub ne može naprijed.

Netko mora otići  

Netko s Kantride mora otići ako je klupski interes presudan. Uprava na čelu s Robertom Komenom, jer (ni)je u stanju održavati red u klubu i provoditi vlastitu strategiju (ne ulazeći pritom u njezinu opravdanost) ili svi oni koji su sudjelovali u pokušaju izazivanja kaosa u klubu opstruirajući klupsku strategiju, samim time i upravu, na svakom koraku pod krinkom besparice.

Nije sporno da se dijelu igrača (starosjedioci) i trenerima »Rijeke« duguju četiri i pol plaće, ali isto tako nije sporno da ih je aktualna uprava redovito plaćala u posljednjih šest mjeseci i da su svi oni zajedno ljetos ostali u klubu svjesni da će u potpunosti naplatiti dugove kada se netko proda ili kada klub dugoročno riješi pitanje financiranja. Na koncu jednaki broj plaća (kud i kamo nižih!) duguje se i trenerima u školi nogometa i radnoj zajednici pa im ne pada napamet dizati ruku na Upravu koja ih ipak manje ili više redovito hrani.

Nakon svega potpuno je jasno da kompromisna rješenja u ovim situacijama nerijetko samo mogu značiti nastavak agonije ili produbljivanje krize u koju »Rijeka« tone. Obersnelov tim za spas riječkoga prvoligaša prošloga ljeta napravio je djelomičnu čistku u klubu i tu očito napravio najveću pogrešku. Trebali su otići do kraja i u potpunosti klub provjetriti na svim razinama. Od ureda, preko svlačionice pa do omladinskog pogona.

Iako najveći, učestalo razmimoilaženje s Upravom nije jedini argument zbog kojega će se danas govoriti o smjeni Alena Horvata i njegovih suradnika. Drugi, ne presudan, ali važan, su slabe igre, a kao posljedica toga i slabašni rezultati.

»Rijeka« ima samo dva boda više od skupine momčadi koja je u zoni ispadanja u Drugu HNL. A »Rijeka« dovođenjem pojačanja nema baš momčad koja bi trebala strepiti od onoga najgorega.

Juričić, Gračan…  

Tko bi mogao naslijediti Alena Horvata? Kada je bivši trener juniora »Rijeke« ustoličen, predsjednik Robert Komen jasno je poručio da je sklon domaćim kadrovima. S obzirom na situaciju logično je da će se odlučiti na provjereno rješenje, iskusnog trenera s kojim unaprijed zna što gubi, a što dobiva.

Vjerojatno bi najveći dio navijačkog puka zdušno stao iza povratka Srećka Juričića, klupske legende, koja međutim ima druge, bliskoistočne planove. Angažman u Kuvajtu ima i Rodion Gačanin. Slobodni su i Nenad Gračan te Elvis Scoria, iako je vjerojatno prerano za njihov povratak. Rane su još svježe.

Tu je i Robert Rubčić, pouzdani »Rijekin vojnik« i posljednji trener koji je »bijele« odveo u Europu. I on je trenutačno bez angažmana. Damir Milinović ima angažman u »Grobničanu«, mnogi ističu njegovu trenersku darovitost, ali objektivno gledano ne spada u red provjerenih prvoligaških trenera.

Moguće je i da se na Kantridi odluče za neka unutarnja rješenja s prefiksom vršioca dužnosti (sportski direktor Milenković, voditelj škole Radin, trener juniora Pučić…). Barem dok ne pronađu neko trajnije rješenje.

Ne treba naravno unaprijed prekrižiti ni niz domaćih stratega kojima bi riječka klupa sigurno predstavljala mamac (Katalinić, Mršić…), ali ni aktualnu mogućnost da prvi put u povijesti »Rijeku« preuzme trener stranac. Spominju se jedan slovenski i njemački strateg.

Najbolja preporuka je Bugarin Krasimir Balakov, koji sasvim solidno gura s »Hajdukom«, a povrh toga ne treba smetnuti s uma ni činjenicu da je trener stranac neopterećen ljudima i zbivanjima u i oko kluba. »Rijeka« je uvijek dobra udavača i trenerima i igračima neovisno o tome što na Kantridi ne plivaju u novcu.