ZAGREB Ždrijeb odigravanja utakmica A1 Lige nacija Hrvatskoj je nudio priliku za prvu povijesnu pobjedu na otvaranju tog najmlađeg UEFA natjecanja, a donio je najteži domaći poraz u izborničkom mandatu Zlatka Dalića (0:3). A utakmica s Austrijom u Osijeku stvarno je djelovala idealno u ciklusu, koji kroz idućih osam dana nosi dva dvoboja s Francuskom te jedan s Danskom.

Naime, to su dva suparnika koja zaslužuju maksimalno uvažanje. Za razliku od Austrije, koja je, na primjer, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru po dva puta pobijedila Farske Otoke i Moldaviju te jednom Izrael. S druge strane, na Francusku ne treba trošiti previše riječi.

Galski pijetlovi su prošlog petka na otvaranju Skupine A1 u Parizu izgubili od Danske, koja je na Europskom prvenstvu dogurala do polufinala, a u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo je promarširala kroz svoju skupinu, osvojivši 27 od trideset mogućih bodova, uz ukupnu gol-razliku 30:3, s time da je ta tri gola i jedini poraz doživjela u zadnja dva kola, kada je već debelo osigurala prvo mjesto.

Naravno, nogomet nije statistika, a još manje je matematika, no te brojke jasno sugeriraju kakav bi trebao biti raspored snaga u toj konkurenciji. Uostalom, puno govori i plasman na FIFA rang-listi, gdje je Francuska treća, Danska jedanaesta, Hrvatska šesnaesta, dok je Austrija 34.

Potrošeni i loši

Međutim, u Osijeku su stvari djelovale drugačije. Osim u uvodnih tridesetak minuta, Hrvatska je djelovala tromo i ispuhano, a Austrija je, pod vodstvom novog izbornika Ralfa Rangnicka, izgledala opasno i razigrano. Zapravo, da nije bilo raspoloženog Ivice Ivušića na golu, konačni ishod je mogao biti barem malo uvjerljiviji.

– Čestitam Austriji na zasluženoj pobjedi i ispričavam se svim našim navijačima na ovoj lošoj utakmici i porazu. Prvih pola sata bilo je dobro, no onda smo pali, a nakon pogotka više se nismo mogli vratiti u igru. Nestalo je energije, snage, momčadi… Lako smo gubili lopte i griješili, a nismo se vraćali u fazu obrane. Povratna trka bila je svima najveći problem. Slabo smo odigrali, ali moramo smoći snage i pokazati karakter. Još su tri utakmice, a mi smo već u prvoj bili dosta potrošeni i loši – istaknuo je Dalić nakon bolnog poraza.

Olakotnu okolnost za izbornika svakako predstavlja činjenica da mnoge reprezentacije Ligu nacija tretiraju kao priliku za davanje prilike igračima koji pokazuju određeni potencijal, a Rangnick je u svom debitantskom nastupu s Austrijom tražio rezultat za pumpanje samopouzdanja. Povrh toga, njegovi igrači htjeli su se dokazati pred novim izbornikom.

Zatim, tu je i pitanje motivacije, a Hrvatska u ovo doba godine, nakon završetka sezone, već tradicionalno dosta tanka, odnosno ponekad pruža dobre partije samo ako joj gori pod nogama ili nastupa na velikom natjecanju. Jednostavno, to je stvar mentaliteta. Germanski narodi svaki nastup shvaćaju podjednako ozbiljno, a u ovom dijelu Europe u tom segmentu ipak postoji gradacija važnosti utakmica, koja je duboko usađena u podsvijest.

Draž nogometa

Naravno, ništa od navedenog ne predstavlja opravdanje za težak poraz u ogledu s reprezentacijom kojoj je prije devet mjeseci Izrael razbio u Haifi (5:2). Hrvatska je u spomenutih prvih pola sata osječke utakmice mogla doći do prednosti od barem jednog gola i sve bi, vrlo vjerojatno izgledalo drugačije.

Međutim, u tome i jest draž nogometa. Utakmica traje devedeset minuta i svakome pruža dovoljno vremena za modifikacije u igri i postizanje povoljnog rezultata. Rangnick je svoju priliku iskoristio, za razliku od Dalića, koji je samo dan prije utakmice ispratio svog oca Ivana na posljednji počinak, ali u tome nije htio tražiti alibi.

– Nisam razmišljao o tome da ne vodim utakmicu. Ja moram raditi svoj posao i ne tražim opravdanja u privatnom životu. Bilo je teško u Osijeku, puno se toga poklopilo. U drugom poluvremenu pokazali smo nemoć i to me zabrinjava. Sve ovo ostalo je moj privatni život i ja to moram nadići – istaknuo je Dalić.

Potencijalno dobru stvar u ovom slučaju predstavlja zgusnuti raspored. Hrvatsku, naime, već sutra na Poljudu očekuje dvoboj s Francuskom, a savršeno je jasno da bi eventualna pobjeda bacila blamažu s Austrijom u ekspresni zaborav. No, tu postoji i druga strana. Doživi li Hrvatska još jedan debakl, Dalićevo ime postat će neizostavni dio rečenica, u rasponu od umjereno pristojnog do krajnje vulgarnog, kojima se zaziva njegov odlazak iz reprezentacije.