Niko ima inteligentnu loptu, plemenitost, postao je i gol igrač. I ja sam bio kreativac kao i Niko. EURO? Hrvatska se mora nametnuti, a ne biti u podređenoj situaciji kao u Pireju. No, vjerujem u prolaz – kaže Cico
Razgovor nakon trčanja po Maksimirskoj šumi. Formu treba održavati, uskoro će 55., a telefon može uvijek zazvoniti za novi posao. Bio je lav u modroj šumi, kao igrač (naslov »bijelog šala« 1982.), i kao trener (dvije dvostruke krune). Povijest je pisao golovima. Rukopis kakav se ne da – preslikati. Umjetnička duša u svemu.
Vratio se iz Londona i Pariza, posjetio djecu, Niku i Lanu, unuke. Obiteljska radost šarmantne bake Elvire. Ako žene u pravilu drže tri zida kuće, Elvira kontrolira četvrti i – krov!
Nakon što su vam Crnogorci naprasno uručili otkaz, sada imate vremena obilaziti unuke?
– Imao sam vremena i ranije, izbornička funkcija iziskuje samo ciklički angažman.
Kako se osjeća trener koji je anonimnu reprezentaciju doveo do vrata raja, a onda dva kola prije kraja ciklusa dobio otkaz?
– Vrlo dobro.
Ne shvaćam?
– Jednostavno. S uvjerenjem da sam dobro obavio posao, podigao individualne vrijednosti igrača i kolektivnu ekipe, koje su prije mene bile skrivene. Ostavio sam trag, od stabla sam napravio namještaj za europsku izložbu.
Svakom je treneru ekipa igračka, predsjednik Dejan Savičević uskratio vam je mogućnost da Crnu Goru odvedete na EURO?
– Crna Gora je prvi put u situaciji da zagrli svoje snove, dođe do velikog cilja. Ne mogu raspoznati što to znači, kao ni to što znači taj jedan poraz protiv Walesa, prije neriješena utakmica kući s Bugarskom. U nekom su strahu, oduzeli su mi momčad koju sam oblikovao, možda žele sami presjeći ciljnu vrpcu. Jedini je to razlog. Zovu još uvijek inozemni novinari, ne mogu vjerovati… Samo strah. Boje se, bili smo blizu, a nismo uspjeli. Trebali su pustiti da posao priveden kraju, iskustvom i znanjem.
To su mislili i Crnogorci kada su vas otpustili?
– Tako je. Sve sam napravio, trebalo je samo finalizirati. Iz petog šešira došli su do »pole-positiona«. Valjda mojim radom.
Savićević vam je zahvalio otkazom?
– Preko stručnog tajnika. Recimo da nije riječ o otkazu već o nesuradnji.
Zbog nedoličnog ponašanja?
– Ne, mislim da nije taj dio bio u igri. Uvijek sam bio profesionalac. Uostalom, reakcija javnosti govore meni u prilog.
Uspomena
Druga utakmica hrvatske reprezentacije odigrana je na Kantridi 22. prosinca 1990. godine. Svladana je Rumunjska 2:0, bili ste kapetan i postigli pogodak?
– Dočekao sam i utakmicu za Hrvatsku, pogodak za kraj karijere. Prelijepa uspomena.
Tu je počela brončana priča, debitirali su Šuker, Boban, Bilić, Štimac, Jarni…?
– Ja sam most, dolazila je generacija za koju je bilo jasno da će biti hrvatski ponos. Nastavak čileanske priče o zlatu na svjetskoj smotri mladih, tada još bivše države. Osvojena je bronca na Mundijalu u Francuskoj, podigli su visoko naš rejting.
Sutra je na istom stadionu kvalifikacijski susret s Latvijom. Nakon 21 godine i vašeg pogotka u jednoj od naslovnih uloga bit će sin Niko?
– Meni za zadovoljstvo, ali i za hrvatski nogomet, da je Niko nastavio tamo gdje sam ja stao.
Napadali su vas kada ste ga odveli na Mundijal 2006. godine?
– Bio sam kritiziran, imputirali su mi nepotizam, što odbijam. Niko je imao sve predispozicije, prošao je omladinske selekcije, igrom slučaja ja sam bio izbornik kada je trebao uskočiti u A selekciju. Kao što je Modrić debitirao u prijateljskom ogledu s Argentinom, Eduardo s Irskom… Na moje zadovoljstvo, krenuli su kod mene. Niko je bio pod velikim povećalom, ali ja i moji suradnici nismo sumnjali u njegove sposobnosti. Učinio sam sve da kvaliteta bude na dispoziciji hrvatskom nogometu.
Miroslav Blažević tvrdi: Cico je imao instinktivnu inteligenciju, Niko ima plemenitost i kreaciju, ali nije bolji od oca?
– Usporedbe su prekomplicirane. Ali Niko ima inteligentnu loptu, plemenitost, a sada je postao i gol igrač. I ja sam bio kreativac kao i Niko. Kada je Tottenham ušao u Ligu prvaka Niko je bio jedan od bitnih strijelaca. Ima i tu komponentu, ali jači je u organizaciji igre. Usporedbe ostavljam onima kojima je to zabava.
Je li Tottenham klub za njega?
– Dolazak u Tottenham je potvrda kvalitete, međunarodne klase. Tottenham mora promijeniti svoja razmišljanja, shvatiti da pripada vrhu engleskog nogometa. Šteta što su popustili ovu sezonu. Tottenham, Manchester United, Arsenal, Liverpool, Chelsea… svakom igraču daju potvrdu kvalitete. I njemu.
Riječki dani
Bili ste trener Rijeke 2002. godine, niste dugo trajali, ali publika je skandirala »Cico ostani«!
– Dojmljivo razdoblje. Rastanak je bio osjećajan, težak… Ne znam, bilo je četiri ili pet poraza, ali nije bilo sportske sreće. Igrali smo dobar nogomet u sjajnom ambijentu. Ostalo je puno dobrih prijatelja, navijači su bili uz mene. Ta se atmosfera prelila, kada sam nakon toga postao izbornik, na reprezentaciju. Morao sam otići, nije bilo rezultata, bilo je bolno, ali ostavio sam nešto pozitivno.
Povratak Kantridi?
– Mora se sve poklopiti. U 55. sam godini, imam iskustva i još ambicija.
Dinamo ste uveli u Ligu prvaka, vratio se nakon 12 godina?
– Očekivano. Dinamo je gradio svoj put prema Ligi prvaka. Pohvale nakon utakmice s Realom su opravdane, ali prava dijagnoza stanja su susreti s Lyonom i Ajaxom. Cilj je biti drugi ili treći, a može se u toj konkurenciji. Čekam potvrdu u sljedećoj utakmici s »kopljanicima« iz Amsterdama. Lyon se dogodio, sada je vrijeme popravka. I treće mjesto je veliki uspjeh.
Hajduk je bio prvak prije šest godina, još je Niko igrao?
– Hajduk se dugo bavi organizacijom kluba, pretvorbama, a ne vodi brigu o selekciji igrača. Plaćaju cijenu. Dinamo im je daleko odmakao dok su se bavili tko će biti predsjednik, pa član Izvršnog odbora, zaboravili su na igrače. Opet će ceh platiti trener, onaj isti kojega su veličali. Vidim da će i predsjednik Maleš upisati trenersku školu…
Je li se Hajduk previše bavi Mamićem i Dinamom?
– Mislim da da! To će priznati i simpatizeri Hajduka.
Je li Zdravko Mamić apsolutni vladar u hrvatskom nogometu?
– Mamić ima rezultata. Radi svoj posao kako je to postavljeno na zapadu i zbog toga ubire plodove. Kao što to rade Nijemci, Španjolci, Francuzi… u našim srednjevjekovnim okvirima. Mamić to radi odlično i Dinamo je pobjegao ih Hrvatske.
Propuštena meč lopta
– Teško je pametovati… Hrvatska je igrala ispod svojih mogućnosti. U utakmici s velikim ulogom, izravnim plasmanom na EURO, naši su igrači trebali biti drskiji, preuzeti rizik, zaskočiti Grke, a dogodilo se suprotno, naivno smo upali u njihovu vršu. Grci su bili za gol, dva bolji. Jednostavno to nije bila Hrvatska kakvu smo očekivali. Grci su igrali kao u Zagrebu. Malo otvaranja prema naprijed, mi smo im otvorili vrata, na pladnju stavili tri boda.
Sada je situacija složena, rezultatski i psihološki, glave Bilića i igrača su – magli. Kako će biti u dodatnim kvalifikacijama ?
– Sada je situacija drugačija, dakle i motivacija, moraš pobijediti, bez obzira na to tko će biti na suprotnoj strani. Hrvatska se, bez obzira na suparnika, mora postaviti kao favorit. A ne biti u podređenoj situaciji kao što je to bilo u Pireju. Mora se nametnuti. Kvalitetni su i vjerujem u prolaz.
Crna Gora je remizirala s Englezima?
– Crnogorci su se vratili u utakmicu nakon vodstva Engleza od 2:0. Pokazali su kvalitetu i znanje, kao što je to bilo i u mom razdoblju. Zasluženo su u baražu.
Hrvatska – Crna Gora u baražu?
– Bilo bi dobro. Iako se nikoga ne smije podcijeniti. No, Hrvatska protiv svakog suparnika starta kao favorit. A Europsko prvenstvo mora biti eksplozija dobre igre i rezultata.
Tko nakon Bilića?
– Odlučit će ljudi u HNS-u, pronaći najkompetentnijeg. Zainteresiran sam, ali to mi nije prioritetan cilj.
Dosad se nitko od izbornika nije vraćao?
– Točno, uvijek postoji prvi put.
Možda se vrati Ćiro?
– Mislim da ne. Takva razmišljanja treba odbaciti.
Je li Ćiro najbolji trener u vašoj igračkoj karijeri?
– Radio sam s tri vrhunska trenera. Ćiro je ostavio najveći trag. Tu su još Vlatko Marković i Otto Barić, ljudi s kojima sam stjeca nogometna i psihološka iskustva.
Prosinečki je najbolji igrač kojega ste vodili?
– Potvrđujem još jednom. Igrač Reala i Barcelone, vratio se u Dinamo i oplemenio igru.
Vidimo se na Kantridi?
– S veseljem.
