Obojica su upoznata s našim planom da u momčadi imamo što je više moguće domaćih igrača. Time ćemo sigurno dobiti na karakteru momčadi – kaže predsjednik Komen
RIJEKA Trener Elvis Scoria dojurio je iz Pule, a predsjednik Robert Komen od ranoga jutra zauzeo je položaj u direktorovu uredu. Na repertoaru su bili pregovori oko produženja ugovora s Kristijanom Čavalom, odnosno nova runda razgovora oko povratka Siniše Linića u matični klub. Predsjednik je između dva razgovora skoknuo u grad. Imao je zakazan sastanak s ljudima iz ICTS-a, tvrtke koja je preuzela kontenjerski terminal i najavila svoje ulaganje u riječki sport.
Gradonačelnik Vojko Obersnel i predsjednik klupske Skupštine, ravnatelj Lučke uprave Bojan Hlača, od početka su uključeni u cijelu priču. »Rijeka« bi ICTS-iju trebala dobiti prvoga strateškog sponzora. Nekoliko milijuna kuna sada bi Obersnelovom timu na čelu »Rijeke« došlo kao boca vode žednome u pustinju. Komen posljednjih dana pregovara bez najvažnijeg argumenata – novca. Igrači traže barem isplatu dijela duga. Igračima i trenerima prve momčadi se duguje gotovo šest plaća…
Slavljenički tonovi
– Razgovarali smo, stavili ponude na stol. Nismo još ništa konkretno definirali, ali smo u kvalitetnoj komunikaciji. Važno je napomenuti da su obojica upoznata s našim planom da u momčadi imamo što je više moguće domaćih igrača. Dakle, da nizu ovih naših mladih i darovitih igrača pridodamo i niz iskusnijih poput Linića i Čavala. Time ćemo sigurno dobiti na karakteru momčadi – govorio je predsjednik nakon pregovora s Kristijanom Čavalom i Sanjinom Ugarkovićem, zastupnikom Siniše Linića. Ugarkovića (brinuo je i o karijeri Darija Kneževića), dugo nije bilo na Kantridi.
– Razgovori su protekli u slavljeničkom tonu! Prošlo je 10 godina od kada sam prvi put na Kantridi pregovarao za jednog igrača – ustvrdio je uvijek za šalu raspoloženi Ugarković i turom pića počastio sve okupljene u kafiću te klupske djelatnike. Nije se nazdravljalo povratku Linića. Barem ne još…
Poseban tretman
To je naravno pitanje organizacije kluba koja godinama već nije usmjerena prema ciljanoj proizvodnji igrača, odnosno prepoznavanju talenata na vrijeme i što snažnijem uticaju kluba na njihov ispravan razvoj. Tko zna gdje bi završio Anas Sharbini da je u 15. ili 16. godini postao igrač od najvećeg klupskog interesa? No, sve su stvari s kojima se na Kantridi u ovom trenutku jednostavno nemaju vremena baviti. Kao i uvijek zatrpani su poslovima i problemima koji su trebali biti obavljeni ne danas ili sutra, nego jučer ili prekjučer. »Rijekina« realnost.
