
Lamine Yamal i Mario Rui/Foto REUTERS
Guštajući u Yamalovim ekshibicijama, čovjek se sjeti tolikih ovdašnjih ćakula u kojima je tko zna čije dijete, neotkriveni dragulj koji samo treba iskopati i zasjat će
RIJEKA Zna li više Lamine Yamal Nasraoui Ebana s loptom ili neki nadobudni ovdašnji roditelji o nogometu, zapitao bi se dežurni cinik očaran zadivljujućim potezima Barcelonina nogometnog Mozarta u susretu Lige prvaka protiv Napolija. Od tolikih čarolija koje je tinejdžer izvodio dosta je izdvojiti tek jednu koju je teško i prepričati, a kamoli izvoditi. Ono kada si desnom nogom nekako zarolao loptu iza one lijeve stajaće i pritom kao usput prodao tunel obližnjem zabezeknutom čuvaru, možda će neki igrači pokušati imitirati, ali tko zna, lako je moguće da od svega »iskrive nogu«, ozlijede gležanj. Dječak rođen 13. srpnja 2007. godine lakoćom svojstvenom nogometnim genijalcima pritom ulazi u povijest katalonske institucije svjetskog glasa, s 15 godina, 9 mjeseci i 16 dana debitirao je 29. travnja 2023. za prvu momčad zamijenivši Gavija u 83. minuti utakmice s Betisom, poraženim 4:0, postavši najmlađi igrač u klupskoj povijesti. Iste je sezone s Barcom osvojio LaLigu.
Premijera
Prvi put je bio dio početne postave Barcelone 20. kolovoza 2023., kada je Barcelona pobijedila Cadiz 2:0. Tada je imao 16 godina i 38 dana te je postao najmlađi igrač u klupskoj povijesti koji je bio dio početne postave kluba u LaLigi. Očito, preskočio je Kvarnersku rivijeru.
Šala na stranu, htjeli ne htjeli, uspoređujemo se sa svijetom, kako je u svemu, kako tek ne bi bilo u nogometu. Guštajući u Yamalovim ekshibicijama, čovjek se sjeti tolikih ovdašnjih ćakula u kojima je tko zna čije dijete, neotkriveni dragulj koji samo treba iskopati i zasjat će. Eto ga, tu je, samo što nije postao novi Messi – neizrečene su te poruke koje »teško padnu na štumik«, pogotovo ako je južina. Nije to sve, neki kao i za razne druge ciljeve »traže vezu«, nevolja je samo ako ih ima mnogo, a mjesta u momčadi je samo jedanaest i jao si ga onda trenerima.
Savjetnici
Pamtimo dobro zlatna doba, kad su na Kantridi klince vježbale legende kalibra Anđela Žikovića, Vladimira Lukarića, Ive Šangulina ili Vladimira Lukarića, tko bi im se od roditelja uopće usudio približiti… Rezultat su bili »vagoni« onih koji su u skučenim uvjetima, trenirajući često i na tartanu, kasnije igrali zahtjevnu Prvu ligu bivše države, uostalom i za reprezentaciju kao Mišo Hrstić, Mauro Ravnić ili Damir Desnica. Imena takvih i sličnih kalibara za manje zahtjevne razine stižu nam na kapaljku.
Rexac, slavni Cruiffov suigrač, doveo je argentinsko dijete Messija u klub, pojavio se sada Yamal, dok se ne zaštiti integritet naših trenera od tolikih »savjetnika« i roditelja, nećemo imati naših Messija i Yamala.