Je li sa Čačićeva popisa za Francusku trebao otpasti Čop, Ćorić ili Rog umjesto Halilovića, sasvim je nebitno u ovom trenutku. Smiješne su »filozofske rasprave« taktičkih analiza koliko koji igrač može biti od koristi… A tužne rasprave o tome kojim se interesima rukovodio izbornik Čačić. Koga od igrača Dinama treba prodati… Kao i uvijek, vidimo zavjeru i urotu, lebdi Mamićev duh iznad svakog poteza. Je li izbornik talac svog poslodavca (nekdašnjeg i sadašnjeg). A što ćemo s Antolićem? Čop, Rog, Ćorić ili Jedvaj, uz trećeg vatara Vargića, teško će dočekati svojih »pet minuta« francuske slave. Ma tko što mislio o izborniku Čačiću, odredio je putnike kako je mislio da je najbolje. Za pretpostaviti je da je sve izvagao, glave i noge svakog igrača. Što mu po potrebi može donijeti na terenu, a neće odnijeti u svlačionici nezadovoljstva… Čavli i križ su uvijek spremni, kao što svaki trener (izbornik) zna da je svaki potez pod povećalom, podložan kritici i analizi. Njemu je utoliko teže zbog »Mamićeve hipoteke«. Razapinjat ćemo ga kolektivno, cijela nacija, ako ne prođemo prvi krug, skupinu u kojoj su Turci, Česi i Španjolci. Drugo mjesto je obveza, ali i treće bi moglo biti dostatno. Četiri najuspješije trećeplasirane nastavit će natjecanje. Dakle, svi koji barem malo znaju udarati po lopti vidjet će drugi krug… Naravno, osim Nizozemaca koji se nisu ni plasirali. A vrata Eura nikada nisu bila tako široka… Platinijeva ideja (24 ekipe), ali nije dočekao da mu zaplješću. »Pao« je na Blatterov »konzultatski novac«. Inače hrvatsku specijalnost.
Hrvatska će sutra na riječkoj Rujevici, stadionu Bomboniera, odigrati posljednju pripremnu utakmicu. Sa skromnim San Marinom. Moldavija i San Marino, otvorili su raspravu o svrsi igranja sa »slabim suparnicima«. Ante Čačić, sa svim suradnicima, vjerojatno je znao što je htio, a koliko je dobio odgovorit će nam već prvi nastup, protiv Turske u Parizu 12. lipnja. Protiv iskusnog lisca Fatima Terima. Treći put za kormilom Turske (izgubio od Ćire 1996., uzeo Bilićeve darove 2008.), nekadašnji libero Galatasaraya sa 51 nastupom u selekciji »bijelog mjeseca«. Ne bi, naime, bilo dobro da se moramo vaditi, kao u Gdanjsku prije četiri godine, protiv aktualnih europskih prvaka, Španjolaca, vjerojatno najboljeg trenera (čovjeka među trenerima, jamačno!), markizom Vicenteom del Bosqueom. Čovjeka koji je 50 godina u kraljevskoj »bijeloj kući«. Otac Firmin, »crveni željezničar«, doveo ga je do kluba samo prvi put… Troje djece, jedan Alvaro, s Down sindromom (zajedno su u autobusu proslavili naslov svjetskog prvaka). Rekao je svojedobno da o tome treba govoriti, nema se što skrivati, život je to. Podijeliti probleme s drugima je izvor olakšanja. Zinedine Zidane je postigao najljepši pogodak u povijesti Lige prvaka, u Glasgowu, dobili su Bayer iz Leverkusena, a na klupi je sjedio Del Bosque. Predsjednik Perez smijenio ga je godinu dana nakon toga jer nije obranio europsku krunu… Od Hrvata u njegovu Realu – Prosinečki, Šuker, Jarni, Modrić – ispred svih stavlja – Šukera!
Zaboravimo Svjetsko prvenstvo u Brazilu. I flozofiju žrtve. U prvoj utakmici (Brazil) pokrao nas je sudac, nakon druge (Kamerun) bili smo svjetski prvaci, a nakon treće (Meksiko) giljotinirali smo taktičkog analfabeta, trenera Kovača. Oni koji znaju više, tvrde da nikada nismo imali jaču reprezentaciju. Luka Modrić, Ivan Rakitić i Mario Mandžukić moraju uzeti reprezentaciju i odvesti je u – snove. S hrvatskim narodom. Nije naš nogomet cvijeće (posebice ne HNL), ali još je uvijek ljepša slika naše zemlje. Ako nam je nogomet bolestan, što je sa svima što nas okružuje, političkom ludnicom.
U subotu je na Rujevici utakmica za uživanje. Čačićevi izabranici, ma tko god igrao, trebali bi zabiti nekoliko golova i veselo otputovati za Francusku. Na radost Riječana. Jer, ne traže se odgovori ni na kakva pitanja, San Marino je utakmica za zagrijavanje »francuskih motora«.
Izbornik Čačić je presjekao vrpcu stadiona bomboniere na Rujevici, 2. kolovoza prošle godine, s Lokomotivom je izgubio od Rijeke.
