Luka Modrić je »ujedinio Hrvate i učinio ih ponosnima«, posebno one na tribinama. Kako je kapetan momčadi Srna najavio. Klupko vatrene radosti na povijesnom hrvatskom brončanom stadionu, Parku prinčeva. Nakon Prosinečkog i Šukera – Luka Modrić. Tri naša čarobnjaka ostavili su svoj potpis na »pariškoj travi« za sva vremena.

Modrić sa svojim pravim brojem na leđima, desetkom, loptačkih pjesnika, uzeo je reprezentaciju za ruku  i odveo je do pobjede na otvaranju turnira. Imao je devedeset posto točnih dodavanja, dirigirao je orkestrom, uklizavao u svom kaznenom prostoru i zabio pobjedonosni pogodak. Desnicom je raspalio po lopti sa dvadesetak metara, iz voleja, vratar nije mogao stići…

Bilo je to četiri minuta prije odlaska na odmor psihološki i taktički teške utakmice. Modrić je uzeo mač i presjekao čvor svih »turskih mudrosti«. Rasprave o agresiji i fanatizmu. Do gola su Turci bili gusti i čvrsti, držali za vrat naše ofenzivne igrače, parirali na sredini terena, ali bilo je pitanje vremena kada će sijevnuti munja, udariti grom…

Jer Hrvatska je odigrala veoma dobru utakmicu u svakom pogledu. Trkački i taktički. Krajnji rezultat ne oslikava zbivanja na terenu. Pobjeda Hrvatske (Srna i Perišić pogodili su drvo, a nije realizirano nekoliko prigoda), mogla je biti izražena većim rezultatom. Ali, ovako je slađe…

Fatih Terim je jednom izgubio od Ćire, istim rezultatom (Vlaović), sada od »anonimca« Ante Čačića, koji ga je nadigrao. Dobio je Bilića u onoj »bečkoj hrvatskoj tragediji«. Jučer je naplaćen dio duga.

Ante Čačić u sedmom je nastupu ostvario svoju najvažniju pobjedu karijere, nadigrao starog turskog lisca Terima. Bez obzira na to što su za pobjede zaslužni igrači, a treneri krivi samo za poraz, valja naglasiti da je Čačić jučer u šezdeset i nekoj godini – diplomirao. Izabrao je kompoziciju momčadi s Badeljom i Brozovićem na sredini terena, pored Modrića, Rakitića i Perišića. Svi su bili i vezni i napadači, bekovi i krila… Savršena harmonija.

Badelj je odradio veliki posao, mogao je zabiti gol… Iako su prve zvijezde, naravno, bili Modrić i Rakitić, treba istaknuti da su Brozović i Srna pretrčali najviše, 11,61 odnosno 10,39 kilometara. Kao što su u nogama više od deset tisuća metara imali  Rakitić i Modrić. U tome je snaga ove, možemo kazati, nove Hrvatske. Sjajno ukomponirane. Igrača umjetnika i trkača, maksimalno disciplinirani. Gladni uspjeha u kockastom dresu.

Kada Modrić zabija, Hrvatska ne gubi. Ovo je njegov jedanaesti pogodak  za desetu pobjedu i jedan remi. Jučer smo vidjeli Rakitića u »hrvatskoj verziji«, u službi ove momčadi. Kao drugog napadača, iza Mandžukića, ali i dodavača. U rasporedu 4-1-4-1, odnosno 4-2-3-1. Kameleonski raznovrsna momčad. Talenta, srca i emocija.

Za prvu utakmicu i otvaranje prvenstva iznad očekivanja. Bez obzira na to što nismo postigli još poneki pogodak. Hrvatska je pokazala da ima momčad zvijezda koje su spremni nositi vreće za suigrača, kompoziciju i organizaciju igre. Turci nisu »njemački stroj«, ali Terim je od njih stvorio momčad koja ujeda, ako samo malo zažmiriš. Modrić je ugasio turski vulkan na terenu, stišao navijače na tribinama, raspalio vatru hrvatske ljubavi u Parizu.

»Španjolsko srce« (Modrić, Rakitić), i »talijanska taktička disciplina« (Badelj, Brozović, Perišić, Mandžukić, Strinić), u Čačićevoj reprezentaciji najava su da Hrvatska neće igrati epizodnu ulogu na Europskom prvenstvu. Pribojavali smo se zbog obrane. Čorluka je krvario cijelu utakmicu, u prenesenom smislu i doslovno, ali… Obranu danas mora igrati cijela momčad. Vidjeli smo to protiv Turske.   Mandžukić je istukao pola suparničke momčadi.

Zaista je lijepo bilo biti Hrvat jučer u Parizu! Bez obzira na to što je riječ tek o jednoj minimalnoj pobjedi. Imponirala je izvedba. Začinjena čarolijama.