Sanjao sam susret s Brazilom, nije me oduševio. Ljepši je u pričama i na televizijskim ekranima. Čak ni nogomet ne igraju kao nekada, shvatili su da je pobijediti jedino važno. Naučili od Europljana. Valjda će proigrati do kraja mundijala. Jer, bez pravog Brazila ovo bi prvenstvo bilo kao juha bez soli. Iako se igra odličan nogomet, iznad svih očekivanja
Prije više od dva tjedna iz Europe smo sletjeli u Fortalezu, dodirnuli brazilsko tlo. Stadion nećemo vidjeti. Atlantik smo preletjeli, reprezentacja iz Salvadora, mi iz Recifea… Do Zagreba pa svako svojim putem. Rastanak od mundijala bio je grub i bolan. Kao da smo pojeli kaktus. Tri kapi meksike gorčine u čašu kamerunskog ushita (četiri gola) i brazilskog ogorčenja (japanski sudac). Tri utakmice, tri različite priče i El Tricolor nas je poslao kući. Sedamdeset minuta trajala je iluzija da možemo razbiti prokletstvo treće (mundijalske utakmice) – Ekvador 0:1, Australija 2:2, a onda – zbog snovi.
Vjerovali smo da Meksiko možemo dobiti na »prijevaru« taktike, konačno slomiti jednu južnoameričku selekciju, ali bio je to račun bez krčmara. A nogomet je u konačnici pošteniji od brazilskih ugostitelja, najopasniji su ako se nasmiju. Ruka prijevare im je već u vašem džepu. Ugostiteljski radnici u Praia do Forte, turističkoj meki, će vam napraviti uslugu tako da će vam riješiti problem taksija. Naplatiti 220 Reala (70 eura), ono što zapravo košta dvostruko manje. Iz »frigo-bara« naplatiti ono što niste popili, a »greškom« dodati i 500 Reala za već plaćeno noćenje. U Brazilu se igraju dva svjetska prvenstva, jedno čarobno u loptanju, drugo u – prijevarama. Odsad ću u naše ugostitelje gledati kao u – Svece! Njihovi su računi – Biblija! Što nema veze s hrvatskom dnevnicom od 40 dolara (222 kune), dostatnoj za jedan skromniji obrok.
Svi će zaraditi… Za FIFA-u je to tvornica novaca, zaradit će nestvanih 3,6 milijardi eura (troškovi su 1,7). Svi su u medu, krčmari i taktisti, aviokompanije (na letovima nema mjesta…) i banke. Cijene su više nego udvostručene, a neke banke uzimaju 20 posto (?), provizije kad vam eure pretvore u reale…
Brazilci su, nedvojbeno, ludi za nogometom, nema takve ljubavi na Globusu, ples i pjesma su čarolija, ali… Brazil i hrvatska reprezentacija imaju nešto zajedničnoga – idealni su za prekrasan reklamni spot. Čovjek se navuče da bi ostao razočaran. Ogromnom zemljom Brazilom sa svojim glazbenim čarima, i hrvatskom loptačkom poezijom. Sve je bila samo iluzija. Od brazilskog užitka (razočarani su i oni bogatiji, neki riječki ugostitelji… Je li tako Toni?), do hrvatske nogometne poezije u hodu.
Posljednju smo brazilsku noć (u Recifeu), »zalijevali« Coca Colom Zero, jer nam je sudbina (agencija My Travel pronašla praznu sobu u osinjaku), dodijelila SPA welnes Espacio Verde, u brdima Reficea. Šokirani su ostali »zalutali« Nijemci saznavši da se ne toči alkohol. Postoji dnevni raspored aktivnosti »klinike« za odvikavanje od svih čari života… Uglavnom starija i bolje popunjena gospoda.
Sanjao sam susret s Brazilom, nije me oduševio. Ljepši je u pričama i na televizijskim ekranima. Čak ni nogomet ne igraju kao nekada, shvatili su da je pobijediti jedino važno. Naučili od Europljana. Valjda će proigrati do kraja mundijala. Jer, bez pravog Brazila ovo bi prvenstvo bilo kao juha bez soli. Iako se igra odličan nogomet, iznad svih očekivanja.
Hrvatska je zatvorila svoje mundijalsko poglavlje. Sedamdeset minuta nade da će se ipak nešto dogoditi, a onda momčad spustila gard… Jedan, drugi udarac u bradu i – klasični nokaut u deset minuta. Na konopcima Pletikosa i cijela momčad. Definitivno mnogo bolja i ljepša u priči nego u stvarnosti. Kovač je taktikom pokušao zamaskirati slabosti, ali prijevara je razotkrivena (za razliku od brazilske koja traje…), i Hrvatska je otišla u povijest prije nego što se očekivalo. Sada svi znamo da je Meksiko bolja momčad, ali zar nismo bili uvjereni da Hrvatska ima kvalitetnije igrače, zvijezde. U tome i jest– problem. Izbornik Niko Kovač sada mora stvarati svoju reprezentaciju, udahnuti joj prepoznatljiv stil. Oslonac na taktiku je kratka daha. Dok ne naletiš na Meksiko. Valja pomladiti reprezentaciju (Pletikosa, Eduardo, Olić, Pranjić…), kroz kvalifikacije pripremiti ekipu ua Europsko prvenstvo 2016. u Francuskoj. Ovo, naime, definitivno, nije bila ekipa, nego samo skup »zlatnih nogu« (Modrić, Rakitić, Mandžukić…), koji ne mogu bez – kolektiva. Za informacije pitati Cristiana Ronalda