Pobjeda nad Španjolskom znakovit je putokaz mogućnosti. Momčad koja pobijedi aktualne dvostruke uzastopne europske prvake ima pravo evocirati uspomene na brončane dane. I snivati svoje snove
DEAUVILLE Hrvatska. Kako to ovih dana gordo zvuči u Francuskoj. Toliko gordo da fantazija i mašta sve češće potiskuju razum i racionalno. A svaka nova utakmica »kockastih« zaziva povratak u ’98. Čak su se nadmeni i osorni džokeji u Deauvilleu, koji ne vide dalje od svojih konja, sramežljivo počeli baviti nogometnom tematikom i slavnim sugrađanima u hotelu »Du Golf Barriere«. A to je doista potvrda da je Hrvatska napravila nešto veliko. Poslije Bordeauxa u svakom slučaju više ništa neće biti isto, veličanstvena pobjeda nad Španjolskom znakovit je putokaz mogućnosti hrvatske nogometne reprezentacije u nastavku francuske misije.
Momčad koja pobijedi aktualne dvostruke uzastopne europske prvake ima pravo evocirati drage uspomene na francuske brončane dane. I snivati svoje snove.Dok u Deauvilleu stasava još jedna velika generacija hrvatskoga nogometa, narod u domovini odjednom se više ne bavi raspadom sustava na političkom vrhu već se divi »nogometnoj vladi« koja na francuskim terenima svojim izvedbama promiče najmodernije vrijednosti dok drži visoke europske standarde i pomiče granice vlastitih mogućnosti. Iza hrvatske nogometne reprezentacije tri su utakmice tijekom kojih je pokazala odlike momčadi koja u svakom trenutku na terenu zna što hoće i što može. U istom sustavu (4-2-3-1) različiti igrači jednako se uspješno snalaze u drukčijim okolnostima, kada se treba nametnuti posjedom lopte i kontinuiranim napadom doći u završnicu kroz tečnu pas igru u povoljnim okolnostima susreta s kvalitetom podređenim protivnicima (Turska, Češka) ili se po potrebi braniti u kompaktnom bloku i visokim presingom na loptu u protivnikovoj trećini steći ravnopravne uvjete za igru protiv jedne od najboljih momčadi na svijetu (Španjolska).
Trenerska sudbina
Utakmica protiv Španjolske zoran je primjer na koji način na Europskom prvenstvu u Francuskoj funkcionira vješto izbalansirana hrvatska momčad, jednako uspješna kada napada i kada se brani. Od Hrvatske (50) su po broju udaraca prema protivničkim vratima poslije prvoga kruga bolje jedino Njemačka (65) i Engleska (59), a protivnici su »kockastima« u tri utakmice istodobno stvorili tek sedam izrazitih prilika (Turska jednu, Češka dvije, Španjolska četiri) iz kojih su postigli tri pogotka. Te će činjenice puno reći i o Anti Čačiću.
Najosporavaniji hrvatski izbornik svih vremena u kratkom je razdoblju prošao put od »Mamićeva poslušnika«, koji je zalutao na klupu najjače hrvatske momčadi, do trenera visoke klase, koji je u Bordeauxu očitao lekciju velikom Vicenteu Del Bosqueu. Čačić je pritom imao toliko petlje slavnoj protivničkoj momčadi suprotstaviti petoricu novih igrača (Jedvaj, Vrsaljko, Rog, Pjaca, N. Kalinić), a prednost u svojoj momčadi dati igraču zagrebačkoga »Dinama« (Rog), a ne slavnoga »Real Madrida« (Kovačić). Čačić na EURO-u u Francuskoj u svakom slučaju vuče poteze svojstvene velikim trenerima i pritom odaje dojam staložena stručnjaka koji ne gubi glavu niti kada momčad uslijed nepovoljnih okolnosti prospe ogromnu prednost (2:0) protiv Češke, niti kada treba nadoknaditi vodstvo protiv Španjolske koja na europskim prvenstvima utakmice gubi svakih dvanaest godina!?
Čvrsto na zemlji
Hrvatskoga izbornika u Francuskoj ne mogu iz takta izbaciti niti diverzantske akcije huligana, niti uobičajene kritike koje zadiru u njegovu stručnost i trenersku autonomiju, njegove su emocije suzdržane čak i u trenucima slavlja jedne od najvećih pobjeda hrvatskaoga nogometa uopće.
Momčad jednako trezveno doživljava francuske »dane ponosa i slave«. Na licima hrvatskih igrača ni poslije pobjede nad Španjolskom nema znakova samopodapdnosti, oni stoje čvrsto na zemlji dok nad Francuskom lebdi veliki oblak euforije. U svlačionici jednak status imaju kapetan na odlasku (Srna) i golobradi »rookie« (Ćorić), na terenu za pobjedu jednako izgaraju i bez zadrške uklizavaju najveće zvijezde (Modrić, Rakitić, Perišić, Mandžukić) i debitanti (Rog, Jedvaj). U takvim okolnostima sasvim je očekivano da »heroji Bordeauxa« trijiumf nad Španjolcima shvaćaju kao najobičniji »dan u uredu« i s maksimalnom ozbiljnošću već na idućem treningu misli u potpunosti posvećuju utakmici osmine finala. Od utakmice do utakmice. S tom razlikom što najizlizanija frazetina u nogometnom žargonu u slučaju »kockastih« uistinu dobiva pravi smisao. U Deauvilleu više nitko ne spominje Španjolsku, od srijede je svima u mislima isključivo – Portugalu.U Normandiji pritom sve neodoljivo podsjeća na Francusku ’98. Otprilike u isto vrijeme prije 18 godina tijesnom pobjedom nad Rumunjskom (1:0) u Bordeauxu je počela pobjednička serija »vatrenih« što je okončana povijesnom broncom na Parku prinčeva. Od Francuske do Francuske. Od Bordeauxa do Bordeauxa. Od Vittela do Deuvillea. Nova vatra, staro mjesto, ista nada. Ponos i vjera. I još jedna velika hrvatska momčad. Željna i spremna za veliki rezultat. Podvig. Ujedinjena. Ali s jednom bitnom razlikom. Ova današnja igra još bolje. Barem za sada. I raste iz utakmice u utakmicu dok žudi za trijumfalnim povratkom u Pariz. Nije zabranjeno sanjati.
