Bivši napadač Rijeke i aktualni član Vatrenih: "Vjerovao sam u pomake, ali ne u toliko uspjeha u kratko vrijeme"

Franjo Ivanović/Foto PIXSELL

Union Saint-Gilloise i Rijeka osvojili su naslove, dobio sam poziv, debitirao za reprezentaciju, dobio dosta veliku minutažu, zabio prvi gol... Moram biti jako zadovoljan - kaže Ivanović

povezane vijesti

Pojavile su se neslužbene skice dresova u kojima bi Vatreni mogli istrčati na idućem Mundijalu…
Otvaranje novog kvalifikacijskog ciklusa donijelo je puno nogometne poezije, dosta navijačke euforije i – Dalićev oprez
Napadač Vatrenih nakon gola Česima progovorio o mogućem transferu u Real Madrid: “Imam veliki respekt prema Osasuni…”

ZAGREB Netom završena sezona donijela je eksploziju talenta Franje Ivanovića koji je nakon odlaska iz Rijeke zablistao u dresu belgijskoga kluba Union Saint-Gilloise i postao hrvatski reprezentativac. Premijeru u dresu Vatrenih imao je sredinom ožujka na Poljudu u četvrtfinalu Lige nacija, a prošli se tjedan u utakmici prvoga kola kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo upisao u strijelce postigavši u susretu protiv Gibraltara dva gola. Hrvatska je tri dana kasnije ostvarila još jednu uvjerljivu pobjedu, ovoga puta u ključnoj utakmici protiv Češke, te napravila velik korak prema svjetskoj smotri, što će se iduće godine igrati u Kanadi, Meksiku i SAD-u. Te dvije pobjede kod navijača su izazvale euforiju i uvjerenje da su izabranici Zlatka Dalića već sada ostvarili plasman na Svjetsko prvenstvo.

– Ma, super smo otvorili kvalifikacije i odradili dvije utakmice na kraju sezone. Mislim da je pobjeda nad Češkom bila izuzetno važna jer je na suprotnoj strani terena bio naš glavni konkurent za prvo mjesto u skupini – kaže Franjo Ivanović. – Međutim, još nismo završili posao jer je ostalo šest kola do kraja kvalifikacija. Moramo nastaviti u istom ritmu i pobrinuti se da osvojimo prvo mjesto u skupini bez nepotrebnog stresa. Vjerujem da ćemo kvalifikacije privesti kraju na pravi način jer u reprezentaciji imamo puno iskusnih igrača koji su sve ovo prošli više puta u karijeri.

Mourinhovi komplimenti

Kada ste prošle sezone igrali protiv Fenerbahčea u Europskoj ligi, Jose Mourinho se raspitivao o vama. Kako ste to doživjeli?

– Ta utakmica je bila krajem rujna prošle godine. Tu utakmicu sam odigrao jako dobro, iako mi je Dominik Livaković obranio jedanaesterac u sudačkoj nadoknadi, a naš sportski direktor mi je rekao da je bio s Mourinhom koji ga je pitao za mene. Na znam što je točno rekao, osim da me pohvalio. Moram priznati da mi je to bila velika čast. Ne događa se svaki dan da stignu komplimenti od tako uglednog i svjetski poznatog stručnjaka – kaže Franjo.

Među njih definitivno spadaju Luka Modrić i Ivan Perišić. Kako ste se osjećali kada ste došli na prve pripreme reprezentacije i shvatili da ćete dijeliti svlačionicu s ljudima koje ste kao dječak gledali na televiziji?

– Moram priznati da mi je to bilo malo čudno. Tada sam ih prvi put upoznao, a zapravo sam ih na neki način poznavao jer sam gledao puno njihovih utakmica i navijao sam za njih. Na početku mi je to stvarno bilo malo čudno, ali svi su oni dobri dečki i odlično su me prihvatili, tako da je moja prilagodba prošla u najkraćem mogućem roku. Mislim da sam se odlično uklopio u reprezentaciju.
Protiv Gibraltara ste dva puta zatresli mrežu u razmaku od tri minute, a mogli ste stići i do hat-tricka, ali ste se odlučili za asistenciju Andreju Kramariću.

Kako ste razmišljali u toj situaciji?

– Mogao sam biti sebičan i pucati po golu, ali vidio sam da njihov vratar istrčava prema meni, a Kramarić se nalazio u boljoj poziciji. Razmišljao sam nogometno i dodao sam mu loptu. Uvijek nastojim napraviti ono što je najbolje za momčad u danom trenutku. U ovim kvalifikacijama svaki gol može imati težinu, a najvažnije je da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo.

Debitirali ste protiv Francuske na Poljudu, a na gostovanju kod Gibraltara postigli ste i prve golove. Koja od te dvije utakmice vam je u boljem sjećanju?

– Ipak ona debitantska. Prvi gol za reprezentaciju donosi odličan osjećaj, ali to u Splitu je bilo nešto posebno za mene. Pobijedili smo moćnu Francusku 2:0, a atmosfera na tribinama je bila vrlo lijepa. Prvi gol u dresu A reprezentacije mi puno znači, ali debitantski nastup je nešto posebno.

Dobar potez

Do reprezentacije vas je dovela izvedba u klubovima. Sezonu ste započeli u Rijeci, a zatim ste otišli u Union Saint-Gilloise. Oba kluba su na kraju osvojila prvenstvo iz drugog startnog reda, remeteći planove favoritima. Jeste li tijekom sezone vjerovali da bi se to moglo dogoditi?

– Iskreno, nisam se nadao tome. Dugo vremena Rijeku nitko nije smatrao favoritom, iako je igrala dobro i nizala pozitivne rezultate, a slično je bilo i u Belgiji. Na kraju je sve ispalo odlično i samo mogu čestitati svojim nekadašnjim i sadašnjim suigračima.
Minula sezona ostat će vam dugo u pamćenju?

– Vjerovao sam da bi određeni pomak mogao doći, ali iskreno, nisam očekivao da će sve biti baš ovako uspješno na individualnom i klupskom planu. Union Saint-Gilloise je osvojio naslov prvaka, Rijeka je osvojila naslov prvaka, dobio sam poziv u reprezentaciju, debitirao sam za reprezentaciju i dobio dosta veliku minutažu, zabio sam prvi gol za reprezentaciju… Jednostavno, moram biti jako zadovoljan. Vjerojatno ću tek nakon nekog vremena postati svjestan što sam sve ostvario.

Na početku prošle sezone ste za Rijeku postigli tri gola u SuperSport HNL-u, uz jednu asistenciju, te jedan gol u kvalifikacijama Konferencijske lige. Zatim ste za Union Saint-Gilloise u prvenstvu Belgije uknjižili šesnaest golova i pet asistencija, a u Europskoj ligi ste dodali četiri gola i jednu asistenciju. Što se promijenilo?

– U Rijeci sam igrao solidno, ali nisam baš bio postavljen na svoju najbolju poziciju. Mislim da mi je s te strane odazak u Belgiju bio dobar potez jer Union Saint-Gilloise igra s dva napadača, a to mi odgovara. Brzo sam se prilagodio novim zahtjevima i otvorilo mi se. U novom klubu imam više slobode i mogu se osloniti na svoj instinkt. Više igram nekakvu polušpicu i to mi odgovara. U Rijeci sam bio ili klasični napadač, ili krilo, i stalno sam napadao dubinu i ganjao lopte. To mi je pomoglo jer sam dosta naučio, ali to nije bio, ajmo tako reći, moj najbolji nogomet.

Pauk

Poznati ste kao igrač kojeg ozljede zaobilaze. Jeste li u nogometu ikada imali veći zdravstveni problem od onog ugriza pauka u listopadu 2023. godine, zbog kojeg ste morali preskočiti utakmicu s Goricom na Rujevici?

– Čak mislim da nisam, ha, ha… Jednom sam izvrnuo gležanj, i tu su mi malo nastradali ligamenti. Taj pauk me ugrizao u važnom razdoblju za mene jer taman sam se našao na listi igrača koju su dobili pretpoziv za reprezentaciju. Zlatko Dalić me trebao gledati, ali nisam mogao igrati. Nisam ni osjetio taj ugriz, samo sam vidio trag na koži, kao da me ugrizao komarac. Za dan-dva nastala je velika oteklina i dobio sam visoku temperaturu. Samo taj pauk zna gdje smo se jedan drugom našli na putu, ha, ha… – prisjeća se Ivanović.

U SuperSport HNL-u svi su dosta kiksali, a u Belgiji je vaš klub sjajno odradio završnih deset kola doigravanja za naslov prvaka. Kako je to izgledalo?

– To smo stvarno odradili na vrlo visokoj razini. U doigravanju za prvaka sudjeluje šest najbolje plasiranih klubova nakon osnovnoga dijela prvenstva, a mi smo u tih zadnjih deset kola imali devet pobjeda i jedan remi, a gol-razlika nam je bila 22:3. Jedino smo protiv Club Bruggea odigrali 0:0 na svom terenu, nakon što smo ih kolo prije toga pobijedili 1:0 u gostima. Loše smo ušli u sezonu i bilo nam je najvažnije biti među tih prvih šest. Doigravanje smo započeli sa šest bodova manje od tada vodećeg Genka i nitko nije očekivao da u završnici sezone možemo napraviti takvu seriju.

Proslava i emocije

Union Saint-Gilloise je od 1904. do 1935. godine bio supersila belgijskog klupskog nogometa, s jedanaest osvojenih naslova prvaka, a od 1973. do 2021. godine ga nije bilo ni blizu elitnog razreda natjecanja. Kako je izgledala proslava nakon devedeset godina čekanja?

– U Bruxellesu velika većina ljudi navija za Anderlecht, a mi imamo svoju bazu navijača koji nas svugdje prate. Proslava naslova prvaka bila je odlična i nabijena emocijama. Negdje sam pročitao da su na utakmici zadnjega kola na stadionu bila i dva navijača rođena nešto prije zadnjeg naslova prvaka, onog iz 1935. godine. Mogu samo nagađati što su sve ta dva djeda osjećala kada smo na toj utakmici pobijedili Gent i osvojili prvenstvo s tri boda prednosti pred Club Bruggeom. Oni su na to čekali devedeset godina i vjerojatno nisu mislili da će doživjeti taj dan. Osim njih, nitko od naših navijača dosad nije ni znao kako to izgleda kada se osvoji naslov prvaka. Prošle je sezone Union Saint-Gilloise osvojio Kup i Superkup, ali mislim da je ovo ipak bilo nešto posebno.

Istoga dana, 25. svibnja, Rijeka vam je donijela drugi naslov prvaka u prošloj sezoni. Kakva je za vas bila ta nedjelja?

– Slavio sam zajedno s nekadašnjim suigračima, putem videopoziva. Oni su meni pokazivali kako se slavi na Rujevici, a ja njima kako to izgleda u Belgiji. Kasnije sam bio s njima na Korzu i mogu reći da je to stvarno bila fenomenalna fešta. Uživao sam u svakom trenutku i vrlo sam sretan zbog Rijeke.

U proteklih godinu dana vaše igre i učinkovitost su privukli pažnju brojnih europskih klubova. Kakvi su vam planovi za budućnost?

– Na stolu je nekoliko ponuda, a upravo razgovaram i s klubom. Nisam htio ulaziti u nekakve pregovore dok je trajala završnica prvenstva, a zatim sam se maksimalno fokusirao na reprezentaciju. Izborili smo nastup u Ligi prvaka i to mi predstavlja veliki izazov. Iako ne žurim s eventualnom promjenom sredine, izvagat ću sve mogućnosti ako se u danima koji dolaze pojavi dobra ponuda nekog boljeg kluba. U ovom trenutku ne bih imao ništa protiv ostanka u Bruxellesu, ali ljetni prijelazni rok je dug i svašta se još može dogoditi.