RIJEKA Ivan Smolčić, donedavni kapetan Bijelih s Rujevice, zasluženo gušta u ljetnom odmoru. Uoči početka priprema odredište mu je očekivano rodni Gospić, osvježavajuća i prelijepa Lika. S kombinacijom hrvatske obale. Iza Ivana je još jedna zapažena sezona s dva kluba, Rijekom i Comom, u Bijele je ugradio dio sebe u dvostruku krunu nakon upečatljivog učinka u prvom dijelu trofejne sezone, s Comom je sačuvao prvoligaški status. U konačnici je s novim klubom dohvatio zlatnu sredinu ljestvice, zapaženo deseto mjesto, u jednoj od najzahtjevnijih liga svijeta.

Smolčić je Rujevicu napustio početkom veljače, s Comom je potpisao ugovor na četiri i pol godine, a uz brata Hrvoja bio je pravi izdanak Rijekine omladinske škole u koju je stigao 2014. godine. S bratom blizancem strpljivo se probijao, prošao put od trnja do zvijezda, ali čvrsta lička disciplina, karakter i poseban radna etika učinili su svoje. Braća su nagrađena transferima u Eintracht Frankfurt, odnosno Como, zaradio je i klub, a Hrvoje i Ivan na neki su način ostvarili dječake snove.

Ivan je u dresu Rijeke bio istinski primjer igrača koji se bori za boje svojega kluba, a Rujevica ga posebno pamti po golu Lilleu koji mu je, kako sam priznaje, jedan od najdražih u karijeri, iako Rijeka nije nastavila europski put. Kada su u pitanju klub i grad, Ivan ne krije da tu postoje posebne emocije, one za cijeli život.

– Ovo su dani kad nastojim nadoknaditi sve ono što nisam stigao tijekom godine. Malo spavam, pokušavam se vidjeti sa što više ljudi i družiti. Guštam u svemu do priprema koje počinju 10. srpnja – kaže Ivan Smolčić. – Lika je dobra za rashladiti se u ove vruće dane, ali često sam i na moru i na rijekama. Pomalo i u ribolovu…

Od odlaska u Italiju prošlo je pet mjeseci. Rijekin kapetan je prepustio vrpcu Martinu Zlomisliću i dobro se snašao u novoj sredini.

– Zadovoljan sam. Klub je jako dobro posložen, nogometna je to sredina koja raste u svakom pogledu. I dolazak Martina Baturine pokazuje koliko je to ozbiljan klub. Sve je stvarno dobro, uvjeti su odlični. Jednostavno, europska razina.

Ivan je odmah po dolasku pružio nekoliko vrhunskih partija, izgledalo je u nekim trenucima kao da iza sebe ima i stotinjak nastupa u talijanskom elitnom razredu.

– Čim sam došao, dobio sam priliku. I bilo je jako dobro. Imao sam pet, šest utakmica u kontinuitetu. Ima nas dosta, trener je počeo malo rotirati i moj kolega je dobro iskoristio tu šansu i nastavio igrati na mojoj poziciji. Nakon toga sam ulazio u igru, kvaliteta momčadi je stvarno velika i kada sve zbrojim, ne mogu se požaliti. Svaki trening dajem sve od sebe i čekam novu prigodu jer je konkurencija jako velika. To je sve normalno, čim sam otišao tamo, znao sam da neće biti lako, da je sve puno teže i zahtjevnije.

Ispunjena očekivanja

Talijanska liga dio je nogometne europske »petice«. Nekad davno najbolja liga svijeta, sada u samome vrhu. Zahtjevi su posebni i veliki, profesionalizam na visini. Ivan je zadovoljan i onime što je dosad doživio na nogometnoj Čizmi.

– Serie A je i više nego što sam mislio ispunila moja očekivanja. Igra se jako čvrst i ozbiljan nogomet. Igrač uopće ne razmišlja o uvjetima, samo o nogometu. I to svaki dan. Kao i kako dati sve od sebe na svakom treningu i u svakoj utakmici. Sve je posloženo na visokoj razini. Jednostavno, to je posao. Lijepo je raditi i živjeti u takvim okolnostima pravoga profesionalizma. Svaki igrač mora davati maksimum, a onda je na treneru da bira. Hrvatska liga je isto jako dobra, ali ovo je ipak razina više. Kad ovdje zaigraš, dodatno vidiš što je pravi nogomet. Liga je, naravno, ta koja traži puno više. U duel igri, načinu razmišljanja, odigravanju, brzini… U HNL-u se u tom smislu ima puno više vremena. Ali to je normalno, došao sam u ligu u kojoj mogu osjetiti što je vrh nogometa.

Como je odigrao dojmljivu završnicu prvenstva, u jednome trenutku nanizao je čak šest pobjeda. U gostima je srušio Monzu, Lecce i Parmu, na domaćem travnjaku Torino, Genou i Cagliari, te u ključnom nizu remizirao s Veronom u gostima, da bi ta serija bila prekinuta domaćim porazom od Intera, finalista Lige prvaka, u posljednjem kolu.

– Preko ljeta nema puno opuštanja, klupski ciljevi su sada veći i očekuje se plasman u Europu. Imamo dosta dobru kvalitetu i pravo na takva razmišljanja. Neće biti lako, devet klubova je baš jako dobro. Ako budemo na tragu drugoga dijela polusezone imamo jako dobre šanse. Kada sam došao bili smo na tri boda od ispadanja i osjetila se mala nervoza. Znali smo da imamo kvalitetu, ali nije uvijek išlo najbolje. Klub je zimus doveo dosta pojačanja i stvarno smo dobro odradili drugio dio, popeli se na deseto mjesto. To je bilo potpuno neočekivano jer niti jedan klub koji je ušao u prvu ligu nije odmah tako skočio. Napravili smo ozbiljan iskorak, ali sada su ciljevi i ambicije veći. Gleda se samo prema naprijed i kako biti još bolji.

Cesc Fabregas šef je struke u Comu. Znani Španjolac odigrao je više od 200 utakmica za Arsenal, nešto manje za Chelsea, gotovo sto za Barcelonu. Sad ima visoke trenerske ambicije.

– U HNL-u sam imao stvarno dobre trenere, a kod Fabregasa je sve to još dodatno naglašeno. Baš me svi pitaju kako je raditi s njim. On njeguje španjolski tip nogometa i brine o svakom detalju, želi da mu momčadi igraju. Užitak je raditi u takvom okruženju, Cesc ima neke drugačije taktičke zamisli i drugačiji pogled na sam nogomet. Već su se neki veliki klubovi raspitivali za njega, ali dosad je odbijao sve ponude i želi s Comom napraviti velike i ozbiljne stvari. Mlad je i kvalitetan trener, zna se da će jednoga dana otići, ali zasad želi biti dio Coma i da mi s njim budemo dio Europe.

Martin Baturina postao je novi Smolčićev suigrač. Donedavni prvotimac Dinama i hrvatski reprezentativac potpisao je ugovor do ljeta 2030. godine, a Como za njega platio 17 milijuna eura i time nadmašio klupski rekord od 15 milijuna, koje je izdvojio za Francuza Maxencea Caquereta.

Emocije s Rujevice

– Svi znamo tko je Martin Baturina i drago mi je što će nam se priključiti. Već smo se čuli i raduje me da će netko iz Hrvatske biti sa mnom. Pomoći ću mu u prilagodbi koliko god mogu i mislim da je i za njega to dobar iskorak. Možda o Comu u ovome trenutku mnogi ne znaju dovoljno, ali vjerujem da će za godinu, dvije znati, jednako kao i za Baturinu. Imamo stvarno kvalitetne igrače, igrače koji su kod nas na posubi iz Real Madrida, Manchester Cityja, Barcelone… Nadam se da će se za našu momčad još više čuti.

Talijanska liga je mjesto na kojem svoje karijere grade ili su već izgradili brojni hrvatski nogometaši. Ali i treneri.

– Ima nas dosta u Serie A, tu su Pašalić, koji radi razliku, Moro igra konstantno, jednako kao i Pongračić… Zatim još Sosa, Rebić, Badelj… Stvarno nas ima. Lijepo je spustiti se na teren i s druge strane vidjeti nekog Hrvata, popričati malo. Tudor? S njim se još nisam vidio, ali bit će prigode. Kao i sa Sučićem koji je došao u Inter.

Ivan je uživo na tribinama Rujevice svjedočio i velikom uspjehu Rijeke, osvajanju dvostruke krune, druge u povijesti nakon 2017. godine. Bili su to svibanjski dani preplavljeni emocijama.

– Nakon svega me pitaju je li mi žao što sam otišao iz Rijeke baš u tim trenucima. Teško je na to odgovoriti. Da sam ostao, tko zna kako bi se sve odvijalo. Ovako je ispalo idealno, kako za klub, tako i za mene. Bio sam na Rujevici i dečki su sve to zaslužili. Osjećaji su bili posebni jer se pet, šest godina nije ništa osvojilo. I sad je naplaćen sav taj ozbiljan rad. Rijeka je nagrađena za dobar rad, a u isto vrijeme je dobro iskoristila kikseve konkurencije. Momčad je napravila velike stvari i sada joj treba mir. Što god naprave u Europi bit će dobro. Zaslužuju podršku, a vjerujem da će navijači to prepoznati – zaključio je Smolčić.