RIJEKA  Andre Mijatović, bivši igrač Rijeke u razdoblju od 1998. do 2003. te zagrebačkog Dinama u vremenu od 2003. do 2005. godine, nastavlja svoju zanimljivu trenersku karijeru u Njemačkoj, već duže vrijeme kao prvi pomoćnik u drugoligašu Herthi. Igračku karijeru u Bundesligi proveo je igrajući za Greuther Furth, Arminiju Bielefeld, Herthu i Ingolstadt, a potom je ostao u nogometu, uz navedene klubove radeći još u Sttutgart Kickersima i Hannoveru. Iskustvo i znanje sakupljano godinama itekako je dovoljno za jednu dobru filmsku priču ili pak knjigu. U Bundesligama se afirmirao na svim poljima, u HNL-u ostao zapamćen kao dio generacije Bijelih koja je 1999. godine bila nadomak povijesnog naslova. Pamti se tadašnji čuveni obrambeni trojac Andre Mijatović – Damir Milinović – Mladen Ivančić.

– Ni zime u Njemačkoj nisu što su nekad bile. Ova je baš tvrda, cijeli siječanj temperatura nije prelazila nulu, baš je onako stislo, ali dobro… – kaže Mijatović. – Njemačka mi je ostala životna baza, pogotovo kad su i djeca krenula u školu. U trenerskom poslu sam već desetljeće, osam i pol godina u profesionalnim pogonima i dvije u akademijama, odnosno omladinskim pogonima. Njemačka je očekivano na jako visokoj razini i u prvoj i u drugoj Bundesligi. Nije jednostavno, ali zasad ide dobro, dobro se osjećam u toj ulozi.

Realnost

Matična Hertha je trenutačno sedmoplasirani sastav Druge lige, bodovno izjednačena s Kaiserslauternom, a osam bodova iza vodećeg Schalkea nakon 20 kola. Drugoligaško društvo je uistinu impozantno.

– Naravno da je moglo i bolje jer govorimo o klubu koji uvijek ima aspiraciju biti među 18 najboljih njemačkih klubova. Klub je iz glavnoga grada, ima svoju veličinu i povijest te rang i tradiciju, po čemu zaslužuje biti prvoligaš. Na kraju to treba uvijek izboriti na terenu. Realnost je takva da to nije jednostavno, primjerice, Hamburg se sedam godina nije mogao vratiti u elitno društvo. Ambicija postoji, tu smo, vrtimo se oko vrha, ali po onome što smo pokazali u zadnja tri kola definitivno smo morali više. U nastavku prvenstva trebali smo dobiti sve tri utakmice, a mi smo sve remizirali. Prosuli smo važne bodove, možda zbog peha ili malo naivnosti. Još je ostalo 14 kola i sve je moguće. No, sigurno je da moramo početi pobjeđivati.

Druga Bundesliga je veliki magnet i za hrvatske gledatelje. Stadioni su uvijek puni, kvaliteta nogometa na visokoj razini.

– Gledajući sve skupa, liga je apsolutno atraktivna pozornica koja ima svojih mana i vrlina. Ali i jako privlačna. Stadioni su dobri, na utakmice Schalkea, Nürnberga, Kaiserslauterna, nas…, nikada ne dolazi ispod 30 do 35 tisuća ljudi – dodaje Andre.

Kramarić i Kovači

Luka Vušković, 18-godišnji hrvatski reprezentativac i igrač Tottenhama na posudbi u HSV-u, pomalo je zaludio Nijemce. U posljednjoj utakmici zabio je i Bayernu četvrti ovosezonski pogodak, igra zapaženo i u obrani i u napadu. Vrijednost mu je narasla na 40 milijuna eura, zanimanje za njega, između ostalih, pokazuju i Bayern i Barcelona.

– Trenutačno je velika priča oko tog dečka u njemačkim medijima. Njegova igra se u tim godinama rijetko viđa, pogotovo na poziciji stopera. I mene je stvarno ugodno iznenadio. Dovoljno je vidjeti ga na terenu s najboljim igračima, primjerice, s Harryjem Kaneom u zadnjoj utakmici. Nitko mu ništa ne daruje niti tolerira zato što je mlađi i sigurno će biti sve bolji.

Dobit će na iskustvu, što je na toj poziciji posebno važno. Dietmar Hamann i Lothar Matthhäus kao stručnjaci o njemu govore u superlativima. Gledao sam ga protiv Bayerna i zaista je impresivno kako dečko u tim godina vodi i organizira obranu. A opasan je i pred protivničkim golom. To se rijetko viđa, želim mu samo da ostane zdrav i nastavi tako.

Andre Mijatović u dresu Rijeke 2002. godine/Foto Arhiva NL

Hrvatska kolonija, igračka i trenerska, tradicionalno je velika i cijenjena u Njemačkoj. Andrej Kramarić potvrdio je status legende Hoffenheima.

– Evo, sad je i Josip Brekalo potpisao za naš klub. Igrač koji je imao svojih boljih i lošijih faza u karijeri, a vjerujemo da bi Herthi mogao itekako pomoći u ovome trenutku. To od srca želim i nama i njemu. Kramarić proživljava neku novu mladost, ove sezone igra za svaki respekt i pohvalu. Igrač je koji radi razliku. Nadam se da će tako nastaviti i na Svjetskom prvenstvu.

Kristijan Jakić ima boljih i lošijih faza u Augsburgu, Nediljko Labrović više ne brani toliko. Uvijek se prati i rad Nike i Roberta Kovača. Oni u stožeru imaju i Filipa Tapalovića s kojim sam jako dobar. Niko kao da je uvijek izložen kritikama i pod povećalom, ali s Dortmundom radi jako dobre stvari i sada su se približili Bayernu. Uvijek mi je drago da tu dođe što više naših trenera i igrača.

Sedamnaestogodišnji sin Roko, po vokaciji stoper, član je Bayerna II, igrao je i s Leonom Jakirovićem koji je preselio u redove milanskog Intera. Branimir Mlačić je pak pristupio Udineseu. Dojam je da Hrvatska dugoročno ne mora brinuti o svojoj budućnosti kad je pitanju uža obrana.

– Tako se čini, nikada nismo oskudijevali s dobrim stoperima. Sad imamo vrhunskog Gvardiola i Vuškovića, a tu je i Šutalo kojeg osobno izuzetno cijenim i imam dojam da igra bolje za nacionalnu vrstu nego za klub – reznonira Mijatović.

Fruk i Livaković

Hrvatska nogometna liga se nezaobilazno prati od strane Mijatovića koliko mu dozvoljavaju obveze. Na domaćim travnjacima kao da su uočljivi neki novi trendovi. I po pitanju igrača i po pitanju struke. Ali i neke stare, znane boljke.

– Iskreno, sve više pratim kroz tiskana izdanja nego u nekom realnom vremenu ili uz video prijenose. Tu i tamo pogledam neke sažetke. Malo mi smeta što se više ne daje prilika mlađim igračima. Naša liga je uvijek bila prepoznata kao razvojna, evo sada je Jakirović napustio klub, a da je praktički odigrao jako malo minuta za prvi sastav Dinama. Pobornik sam toga da mladi dobivaju veće minutaže. Nemam niti osjećaj da je liga bolja zbog više stranaca.

Talent

– Talenata ima jako puno i to je vječna tema kod nas. Također, našim trenerima se premalo vjeruje. Sada su u fokusu španjolski treneri, ne samo u Hrvatskoj nego u cijeloj Europi. Smatram da bi se našim trenerima trebalo dati više povjerenja. Vidimo kako je Sergej Jakirović »potrošen« u Dinamu, a sada radi sjajne stvari u Hull Cityju u jednom od najtežih natjecanja. Sve mi je to malo ishitreno. Tu je i Radomir Đalović, koji je osvojio dvostruku krunu, ne znam prave razloge njegovog odlaska, ali gledajući ovako sa strane, čovjeku nije baš sve jasno. To su neka moja mišljenja.

Igor Budan i Andre Mijatović na Kantridi 2011. godine/Foto Arhiva NL

Iz Mijatovićeve perspektive jedan mu je igrač Bijelih posebno »zapeo za oko«.

– Toni Fruk je definitivno igrač koji radi razliku u Rijeci i koji je nosio momčad do duple krune. I dalje održava standard forme. Pretpostavljao sam da će ostvariti transfer, a ne znam jesu li tu apetiti malo preveliki. Ne bih ulazio u to zašto nije došlo do transfera, ali riječ je o vrijednom igraču. Definitivno ove zime neće otići u lige petice, a možda je najbolje da ode na Svjetsko prvenstvo s reprezentacijom pa ostvari transfer. Mlačić iz Hajduka je jako talentiran i s te strane će uvijek kod nas biti talenata. Vidović iz Dinama je bio u Bayernu i od njega se očekuje puno više. Pozdravljam i povratak Dominika Livakovića u Dinamo, mislim da će tu doseći potrebnu formu za reprezentaciju – tvrdi Mijatović.