PARIZ Pariz je osvanuo okupam toplim proljetnim suncem, ali  hrvatski izbornik Slaven Bilić još uvijek djeluje pokislo. Nije se oporavio  od šokantnoga poraza u Tbilisiju. I neće još neko vrijeme.

Hrvatska više  nije nogometni evergreen.  Uostalom, ima li veće tuge nego uoči večerašnje velike prijateljske utakmice s Francuzima, što budi drage uspomene na brončane francuske dane ponosa i slave, pričati o porazu od Gruzije?

– Naravno da je za sve nas to bio šok, još smo deprimirani i tužni,  kaže Slaven Bilić. – Međutim, igrači su poslije poraza pokazali karakter,  svjesni su da moramo zbiti glave skupa, zaboraviti ovaj poraz, ali istodobno izvući neke pouke.

Najvažnije je da atmosfera nije generalno  poljuljana. Poraz i gubitak bodova nas je uzdrmao, jer smo navikli pobjeđivati, ali moramo ići dalje. Uostalom, plasirat ćemo se na EURO, u to  sam siguran. Nemojte ovo shvatiti kao alibi, jer ja preuzimam svu odgovornost, ali danas nema lakih utakmica, izuzev recimo onih protiv  San Marina ili Andore.

Znali smo gdje idemo i kakva nas momčad čeka.  Znali smo da Gruzijci nemaju kreativnosti u napadu, ali su respektabilni u obrani. I znali smo da će imati pomoć fanatičnih navijača.

Njihova  se obrana ne može probiti na paušalan način. Uostalom, i mi smo mogli tako zabiti na kraju. Treba ih kontinuirano lomiti, a za to je potrebna  inspiracija barem dvojice od četvorice ili petorice naših ključnih igrača.  Kada su sva četvorica ili petorica nadahnuti, onda je to rapsodija.

U subotu navečer nismo ih imali raspoložene. Kranjčarova nervoza? Niko je  bio nervozan zato što mu nije išlo. Ma, ja znam da ću opet zvučati dosadno, ali opet ću ponoviti: tjedan uoči utakmice s Gruzijom bio je predobar. Nikad nije bilo ovako, a svaki put se dobro trenira. Ne što se tiče  htijenja, nego zahtjevnih vježbi na malom prostoru. Mi smo i na utakmici sve pokušali, preuzeli rizik, imali dominaciju, jalovu, ali imali smo  je. Nije išlo, valjda ima i takvih dana.

Ne bojim se poraza

Vrijeme će pokazati je li posrtaj u Tbilisiju bio samo loš dan. Uostalom, večerašnja utakmica će možda natuknuti neke stvari. Ispada da je  utakmica s Francuzima poslije gruzijske blamaže Biliću došla kao kazna.

– Bojim li se utakmice s Francuzima, drugog uzastopnog poraza? Ne  bojim se. Ne bojim se ničega. Samo Boga. Uostalom, netko je od nas  poslije poraza od Gruzije u šali rekao da utakmica s Francuskom nije  mogla doći u bolje vrijeme.

Uostalom, ta će nam utakmica dati odgovor na pitanje jesmo li se oporavili od šoka. Ja mislim da jesmo. Igramo  protiv jedne od najjačih reprezentacija na svijetu, svi ti francuski igrači  igraju u najboljim klubovima i najboljim ligama na svijetu. Međutim, i  Hrvatska ima klasne igrače.

Poraz od Gruzije ne može promjeniti moje  mišljenje o njima. Očekujem da će protiv velikog protivnika pokazati  karakter.

Neprijeporno je da će Hrvatska protiv Francuske izgledati bolje nego  u Gruziji. Ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog činjenice da gore od  toga ne može. Taman da večeras pobijedi na Stade de Franceu ostat će  enigma zašto »kockasti« od europskoga prvenstva na ovamo ne mogu  pobijediti nijednu ključnu utakmicu.

Sve u rukama

– Ne mogu se složiti s vašom tvrdnjom da ova momčad loše reagira  pod pritiskom. Dobro, ako ćemo promatrati samo pet ili deset utakmica, onda se iz toga može izvući neki zaključak, ali bili smo mi pod pritiskom i prije Latvije pa smo pobijedili. Bili smo pred imperativom  pobjede i uoči Izraela, još više nego protiv Gruzije, pa smo svejedno  pobijedili utakmicu. Ne, ne mogu se složiti da imamo pritisak toga tipa.

Nacija je bijesna, izbornik je kao nikad dosad izložen kritikama, neki  su toliko radikalni da zagovaraju smjenu…– Shvaćam nezadovoljstvo ljudi, ali to me ne može omesti. Predugo  sam ovdje i vjerujte nitko nije tužniji od mene. Razumijem ljutnju, bijes  i frustracije. 

Sve su kritike opravdane, apsolutno preuzimam odgovornost za poraz u Gruziji, ali ne želim zbog toga odbaciti sve ono dobro  od ranije. Bio sam i mojim igračkim danima u sličnim situacijama pa  se momčad uspjela dignuti. Uostalom, ova situacija nije kao ona poslije  poraza na Wembleyju kada više nismo ovisili o sebi samima nego smo  se uzdali da Englezi mogu pobijediti Ukrajinu u Dnjipropetrovsku.

Sadašnja situacija u skupini je bitno drukčija, sve je još uvijek u našim rukama. Imamo dobar raspored, a Grci moraju gostovati u Izraelu i Gruziji.

Dobitni sustav

Bilić će uoči završnoga raspleta u kvalifikacijama morati pronaći odgovore na mnoga pitanja, između ostaloga se pozabaviti funkcioniranjem novoga sustava igre u kojemu neki ključni igrači ne mogu doći do  izražaja.

– Znam da sve zanima zašto više ne igramo u sustavu 4-4-2. Taj nam  je sustav u prvom ciklusu donio rezultate, s tim smo rezultatom i otišli  na EURO. Međutim, tada smo u momčadi imali pravoga Dudua.

Doduše, mi smo na Europskom prvenstvu odigrali jednu od naših najboljih utakmica uopće u sustavu s jednim napadačem. Kranjčar je igrao  tu povučenu špicu. Imali smo u subotu od prve minute u momčadi puno ofenzivnih igrača, igrača kreacije i opasnih za protivnički gol.

U sustavu 4-4-2 imali smo Ćorluku i Šimunića na bokovima, s tim da je Čarli  bio puno ofenzivan. Nama je uvijek bilo bitno doći u završnicu sa što  više igrača, u Gruziji smo htjeli doći sa što više igrača u šesnaesterac.  

Modrić? Pričao sam s njim o tome dva sata na letu iz Tbilisija za Pariz.  Svjestan je da na zadnjih nekoliko utakmica ne daje onoliko koliko smo  od njega navikli i onoliko koliko nam je nužno da napravimo razliku  koja nas vodi do pogotka. Njemu odgovara naš sustav igre, očekujem  od njega da već protiv Francuske bude u pravom izdanju.