Antonini Čulina je pionirski i dio kadetskog staža proveo u lokalnom klubu »Dalmatinac«, nakon čega je 2008. potpisao stipendijski ugovor s »Rijekom«. Ugovorno je s »bijelima« vezan do ljeta 2014. godine. Doveden je na Kantridu kao dopunska selekcija generaciji 1992. godište na inicijativu direktora Marija Rubeše, koji je, zajedno s bivšim sportskim direktorom i trenerom Robertom Rubčićem i voditeljem omladinskog pogona Zvjezdanom Radinom, počeo dovoditi pojačanja iz cijele Hrvatske u niže uzrasne kategorije. Anasova priča je tipična riječka. On je bio još jedan u nizu darovitih Grobničana, koji je vrlo rano napustio omladinski pogon županijskoga prvoligaša »Rječinu« iz Dražica i preselio na Kantridu.

Doista, u Antoninijevom osječkom prodoru, ali i njegovom uobičajenom ophođenju s loptom, ima nešto »anasovsko«. Možda Antonini još nije zaslužio da ga se uspoređuje s Anasom, koji iza sebe već ima bogat nogometni opus, garniran članstvom u hrvatskoj reprezentaciji koja je 2008. godine nastupila na Europskom prvenstvu, ali daroviti prvotimac riječkoga prvoligaša itekako zaslužuje poseban tretman. 

Matrljan zna

– Imao sam sreće obojicu trenirati – kaže Danko Matrljan, trener krčkoga trećeligaša, koji je kao trener juniorskih generacija riječkoga prvoligaša svojedobno bio učitelj Anasu i Antoniniju.

– Dobro ste konstatirali, Anas i Antonini jako su slični po stilu igre. Ja to najbolje znam, jer sam s obojicom provodio puno vremena. Recimo, onaj Antoninijev bijeg po lijevoj strani u Osijeku… Kao da gledam Anasa. Stvarno je tako, obojica su strahovito talentirani. Činjenica je da je Anas već nešto postigao u karijeri, bio je kapetan »Rijeke«, zabio puno golova u seniorskoj momčadi, igrao za reprezentaciju… Međutim, Antonini je na pravom putu da to postigne. Obojica imaju odličan udarac, jak i precizan, sjajan slobodnjak, na lijevoj nozi bi obojica morali poraditi, ali služe se s njom jako dobro. Igraju na istoj poziciji, ali najzanimljivije je to što se obojica vole i žele izvući na lijevu stranu i krenuti u prodor na pucačku nogu. 

Koliko god na terenu bili slični, Matrljan jako dobro zna u čemu je osnovna razlika između dvojice dragulja koji su stasali na »Azurnoj obali« pomoćnoga igrališta, pijesak kojega je već odavno prekrila umjetna trava. 

 – Antonini je veći natjecatelj, on i na svakom treningu hoće pobijediti, želi u svakoj vježbi biti bolji od suigrača, kad izgubi loptu odmah ju želi osvojiti, izgara za rezultat – tvrdi Matrljan.

– Recimo, Čulina na utakmici krene u dribling koji mu ne prođe, ali ne odustaje, ni drugi, ni treći put. Ide dalje, pozitivno je drzak i bezobrazan, voli se nadmetati u svakom trenutku. Anas nema to u sebi, on na treninzima najčešće na kraju niti ne zna rezultat kada se igra na dva gola. Anas više igra na potez, koji je vrhunski, ali onda zna biti odsutan u igri. Antonini stalno želi biti u kontaktu s loptom, kad je gusto želi preuzeti odgovornost, podmetnuti leđa. Žao mi je što se Anas nije uspio u većoj mjeri nametnuti u »Hajduku«, samozatajan je. Antonini nije takav, on nikome ne priznaje da je bolji, ne da na sebe. S druge strane, Anas je eksplozivniji, moćniji, ali ne treba smetnuti s uma da je i pet godina stariji. Evo, u tome je najveća razlika između njih dvojice.   

Statistika egzaktna

Sličnosti i razlike. Anasova je nesreća što je njegov talent čučao na klupi do dvadesete, a za riječkoga prvoligaša žalosna činjenica da je Antoninijev silni potencijal prepoznao trener sa strane (Zoran Vulić). Antonini je spletom (ne)sretnih okolnosti i situacije u kojoj se klub našao šansu dobio već u sedamnaestoj, Anas tek u dvadesetoj. Vrijeme će pokazati jesu li tri godine »u zamrzivaču« Sharbinija mlađeg koštale ozbiljnije nogometne karijere i hoće li Čulina nadmašiti svoga prethodnika, koji je u »Hajduk« otišao nakon što je, odlaskom Luke Modrića u »Tottenham«, postao najbolji igrač Prve HNL. 

Uostalom, statistika je u nogometu još uvijek egzaktna, a ona kaže da je Anas u dresu »Rijeke« u tri prvoligaške sezone odigrao 67 utakmica i pritom upisao 25 pogodaka i 16 asistencija. Čulinina eksplozija podno legendarnih stijena tek se očekuje. Antonini je u svakom slučaju prošloga petka još jednim maestralnim potezom dokazao da još kao tinejdžer postaje nositelj igre riječkoga prvoligaša. Zbog pogubne klupske politike koja nikad nije znala dugoročno promišljati strategiju, Anas je to postao tek u dvadesettrećoj!? Ne ponovilo se u Antoninijevu slučaju.