PULA Ako se nešto ne promijeni u »pet do podne«, sutra bi na Gradskom stadionu »Aldo Drosina« službeno trebao biti predstavljen novi trener Istre 1961, treći u ovoj sezoni. Njegovo ime još se uvijek drži u tajnosti i zasad se samo spominju trojica kandidata iz čijih će redova izići novi »zeleno-žuti« kormilar, a među njima nema Luke Bonačića, Damira Milinovića i Petera Paculta, donedavno glavnih pretendenata za klupu pulskog prvoligaša. Milinovićeve akcije pale su u vodu jer se navodno nije željela povećavati riječka kolonija u Puli i tako još više produbljivati animozitet koji je počeo rasti na relaciji uprava – navijači, dok ostaje sporno što je zapelo kod Bonačića.

Novi »trio fantastikus« kandidata za preuzimanje »zeleno-žutog« kormila sačinjavaju Andrej Panadić, Tomislav Ivković i Vjekoslav Lokica, a tko će od njih postati trener javnost bi trebala saznati u ponedjeljak na konferenciji za novinare. Po neslužbenim izvorima, najbliži klupi u ovom je trenutku Panadić, no previše je u posljednje vrijeme bilo zaokreta u razmišljanjima glavnih i odgovornih ljudi Istre 1961 da bi mogli staviti ruku u vatru kako će se naša predviđanja i ostvariti. 

Putnik 

Domaćoj javnosti zasigurno je najpoznatiji Tomislav Ivković. Trenersko znanje i dobre rezultate koje je ostvario Ivkoviću nitko ne može osporiti, no teško se oteti dojmu da bi njegovo dovođenje na »Drosinu« bio svojevrstan auto-gol rukovodstva pulskog prvoligaša kojeg bi im većina navijača teško oprostila. U posljednjih nekoliko sezona teško se sjetiti trenera koji je u Puli bio dočekan s glasnijim zvižducima i negodovanjem, što je dijelom povezano i s činjenicom da je vodio Lokomotivu protiv koje je Istra 1961 u nekoliko navrata bila izložena velikim sudačkim krađama. Međutim, za neprijateljski odnos »zeleno-žutih« navijača prema njemu Ivković je donekle i sam zaslužan svojim neprimjerenim reakcijama i izjavama, poput one kad je Igoru Pamića spomenuo pokojnog sina Alena što je umalo dovelo i do fizičkog obračuna između njih dvojice.

Što se tiče Vjekoslava Lokice, njegov plus u odnosu na Tomislava Ivkovića je taj što ga nitko ne bi mogao etiketirati kao čovjeka Zdravka Mamića. S druge strane, premda takvom razmišljanju kontru udara Jose Mourinho, činjenica je da i igrači i navijači više cijene osobu koja ostavila određeni trag na terenu kao neposredni proizvođač, a to Lokici nedostaje.

Nepoznanica 

Andrej Panadić je, pak, u ovom trojcu, što se tiče trenerske strane priče, najveća nepoznanica za prosječnog hrvatskog navijača jer je dosad vodio samo jedan domaći klub, Radnik iz Velike Gorice. No, to bi mu mogao biti i dodatni plus, jer kad je krenula priča o dovođenju inozemnog trenera, kao glavni argument za takvo razmišljanje ponuđeno je obrazloženje da bi se željelo angažirati »novo lice«, stručnjaka koji nije »zatrovan« odnosima koji već godinama vladaju na ovim prostorima te koji usto nije spreman na nikakve kompromise i kod kojeg će igrati samo oni koji to zasluže majicama natopljenim znojem.

Panadića bismo, što se tiče poimanja nogometne filozofije, mogli usporediti s Nikom Kovačem, pa onda nije ni čudno što ga je bivši izbornik hrvatske reprezentacije uključio u svoj stručni stožer u svojstvu skauta te mu dao zadatak da promatra i analizira buduće protivnike Hrvatske. Obojicu krasi taj njemački mentalitet i dolazak Panadića u Pulu zacijelo bi vratio disciplinu u »zeleno-žutu« svlačionicu, onu koju Robert Rubčić nije mogao uspostaviti, no pitanje je da li je on spreman suočiti se sa svim improvizacijama koje bi ga ovdje dočekale, ili bi kad sagleda pravo stanje stvari, brže-bolje dao petama vjetra. Iskreno, jedini način da to saznamo je da najprije vidimo da li će se naša predviđanja obistiniti i hoće li kad »konspirator« u ponedjeljak skine svoju masku, ispod nje proviriti Panadićevo lice, ili će prazninu na »zeleno-žutoj« klupi upotpuniti netko drugi.