RIJEKA Teško je bilo voditi razgovor od silnih decibela uslijed cike i vike razdragane pulske dječurlije, koja se natiskala uz ogradu do autobusa što je čekao hrvatske reprezentativce ispred svlačionice   tražeći autogram i fotografiju za vječnu uspomenu sa svojim idolima. Ovoga četvrtka to je postao i Andrej Kramarić, koji se još uvijek teško snalazi u »novoj ulozi«. Van terena. On je u jednom od najvećih dana svoje karijere s ruksakom na leđima, a bananom i bočicom vode u ruci djelovao sramežljivo i prestrašeno kao »prvašić« prvog dana škole. Na terenu je to bio sasvim jedan drugi Andrej. Odvažan i goropadan, graciozan i nepredvidljiv u svakom dodiru s loptom. Kao da igra pedesetu, a ne prvu utakmicu za reprezentaciju.

– Što reći… Sretan sam i zadovoljan. Ukazana mi je izuzetna čast igrati s ovakvim igračima. Eto, dobio sam priliku od prve minute, nadam se da je donekle to dobro izgledalo. Možda je mogao pasti i pogodak, ali bit će valjda drugom prilikom. Imao sam nekoliko izglednih situacija, pogotovo u prvom poluvremenu. Ona jedna, vanjskom… Da je lopta ušla bio bi to lijep pogodak, ali bit će golova. Uostalom, nije uvijek sve u golovima, ha, ha… Trema? Nisam je imao. Utakmica je utakmica, kao i svaka druga. Koncentriraš se da riješiš situaciju na najbolji mogući način, pa onda dođe nova situacija i jednako tako postupiš… Na kraju valjda dobro odigraš – kaže Kramarić, koji je u prvoj momčadi osvanuo uslijed lakše Rakitićeve ozljede kvadricepsa, zbog koje je izbornik Niko Kovač morao mijenjati uloge nekih igrača. S obzirom da će Rakitić u utorak sigurno biti u momčadi, za jednoga igrča iz prve pulske postave neće biti mjesta. Sve sugerira da bi to mogao biti Brozović, koji je na osjetljivoj poziciji zadnjeg veznog odigrao prenervozno, a Kramarić istodobno zgrabio neočekivanu priliku.

– Bio sam malo iznenađen kad sam saznao da ću igrati u prvoj jedanaestorici, ali znao sam što me čeka. Znao sam da moram smireno ući u igru i dokazivati se pa kasnije kako ispadne. A ispalo je dobro. A što se tiče utakmice s Maltom, sve ovisi o izborniku. Na meni je da treniram i dokazujem se, a on će donijeti konačnu odluku. Ne, nije mi posebno čestitao, svima se obratio poslije utakmice u svlačionici i čestitao nam na dobroj igri i pobjedi. To je, uostalom, i najvažnije. Jednako moramo pristupiti utakmici s Maltom i uvjeren sam da neće biti problema.

Kaže da mu je mobitel neposredno poslije završetka utakmice bio zatrpan porukama i čestitkama…

– Ako neke mogu izdvojiti, to su one mojih najbližih.

Morao je čestitati i Mario Mandžukić, onakve lopte na pladnju sve se rjeđe dobivaju u modernom nogometu.

– A što je drugo mogao nego čestitati, ha, ha… Šalim se malo, zahvalio se Mandžo, potrčali smo jedan drugome u zagrljaj. Kažu da nekad asistencija vrijedi pola pogotka, valjda je ovo bila jedna od takvih. Općenito je reakcija mojih suigrača bila zaista fenomenalna, svi su mi čestitali. Uostalom, ti su me igrači istaknuli i promovirali na ovoj utakmici, u nogometu uvijek momčad izbaci pojedinca. Gušt je igrati s takvim igračkim veličinama, nadam se da ovo neće biti jedini put.

Dres u kojem je prvi put zaigrao za najjaču hrvatsku nogometnu vrstu završio je – na sigurnom! Svi oni koji bi ga željeli imati ili mu se nadaju, mogu ga zaboraviti. Nije na dar. Ostat će u trajnom Andrejevu vlasništvu.

– Čuvat ću ga za sebe, bit će kod mene kući. Nikome ga ne dam. Ostat će moj zauvijek. I sjećati me na poseban dan u mojoj karijeri. A prvi nastup za reprezentaciju posvećujem svojoj obitelji, roditeljima i sestri, onima koji su se najviše odricali da bi moja karijera došla do ove faze.

U Andrejevu pulskom nastupu i dresu u kojem je odigrao prvu utakmicu za »kockaste« ima puno simbolike. Dres s brojem 22 na leđima nosio je Eduardo da Silva, drugi strijelac hrvatske nogometne reprezentacije svih vremena. Prvi je predsjednik HNS-a Davor Šuker s kojim je u »eteru« usporedio Kramarića izbornik »kockastih« Niko Kovač. Kaže Niko da dugo nije vidio jednoga igrača da tako »valja« protivnike…

– Hvala izborniku na pohvalama, lijepo je kad te netko usporedi s Davorom Šukerom. Svi znamo koliko je značajan za povijest hrvatskog nogometa i kakav je napadač bio. Sigurno je i to da bi svatko volio napraviti karijeru kakvu je napravio Eduardo, ali polako… Odigrao sam tek prvu utakmicu za reprezentaciju, preda mnom je još puno dokazivanja u klubu i u reprezentaciji. Hoću li zadržati broj 22? Stvarno ne znam, niti se time opterećujem.

Prijelazni rok je završio, »Rijeku« i Kramarića nije zadovoljila niti jedna inozemna ponuda, što znači da se napadač »bijelih« može posvetiti nastupima na hrvatskim travnjacima. I najaviti pohod na rekorde. U kontekstu kojih opet kreću poveznice s Eduardom, koji je u sezoni 2006./07. u dresu »Dinama« postigao 34 pogotka. Andrej je u šest prvenstvenih nastupa ove sezone postigao deset. Nastavi li u tom ritmu, sve je moguće…

– Ne želim ništa najavljivati niti se zamarati takvim stvarima. Sretam sam što sam postao dio reprezentacije, što dobro igram i  što »Rijeka« niže dobre rezultate. Ja bih osobno najviše volio da kraj sezone dočekamo u ravnopravnoj borbi za naslov prvaka s »Dinamom«. A onda što bude…