ANDREJ KRAMARIĆ Kaspera sam na treninzima lobao kao Šuker njegovog tatu ’96!

Foto Igor Kralj/PIXSELL

Znao sam Kasperu na treninzima prodati lob u Šukerovom stilu, kako ne… Kako je to prihvatio? Uh, strašno je bio ljut kad bi mu na pucačkim treninzima netko prodao lob, ali… Brzo bi se odljutio – kaže Andrej Kramarić uoči novoga sučeljavanja s Kasperom Schmeichelom

NIŽNJI NOVGOROD Minuta je 89. Peter Schmeichel u sprintu se vraća prema svojim vratima. Istodobno, Aljoša Asanović daje sjajan pas za Davora Šukera koji izbjegava zaleđe, savršeno iz prve gura loptu u for i iskosa s lijeve strane kreće prema protivničkom šesnaestercu…

Schmeichel izlazi s vrata da bi skratio kut, ali Šuker fantastičnim lobom postiže pogodak! U pitanju je, naravno, utakmica u Sheffieldu između Hrvatske i Danske na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine kada su »vatreni« prvi put ostavili upečatljiv trag na velikoj sceni.

Andrej Kramarić bio je te ’96. petogodišnji dječačić koji u svom zagrebačkom domu u Šubićevoj nije propuštao nijednu utakmicu »vatrenih«, upijajući poteze svojih idola i sanjajući da će jednoga dana krenuti njihovim stopama. I jest krenuo.

»Krama« je 27. rođendan proslavio na Svjetskom prvenstvu u Rusiji kao prvotimac hrvatske nogometne reprezentacije koja na tragu »vatrenih« niže pobjedu za pobjedom i čeka susret osmine finala protiv Danske. A što to još veže Andreja i Dansku? U prvom redu prijateljstvo s prvim vratarem Kasperom Schmeichelom, s kojim je u »Leicesteru« dijelio svlačionicu.

Kasper Schmeichel / Reuters

– Jako smo dobri, već sam mu na Instagramu poslao poruku da ćemo poslije utakmice razmijeniti dresove… Rekao sam da sačuva dres za mene, ipak on ima slavno prezime – kaže Andrej Kramarić, koji iz prve ruke može reći tko će to u nedjelju čuvati danska vrata od naleta hrvatskih napadača.

Trodnevni party

– On je najbolji vratar s kojim sam ikad igrao. Tehnički je na top razini, igra sjajno nogama, a nikad nisam vidio vratara koji bolje razumije nogomet i ima bolje ispucavanje. Je li specifičan po nečemu izvan nogometa? Ne, on je baš pravi profesionalac, maksimalno posvećen treninzima s izraženim radnim navikama. Uvijek je težio najboljem i tako se ponašao na terenu i izvan terena. Imao je čak i svoga kuhara iz Manchestera koji je živio s njim i brinuo o njegovoj prehrani. Pridržavao se svih pravila kad je prehrana u pitanju, sjećam se da je u svlačionicu donosio posebne kolačiće bez šećera. Izlasci i to? Ma, neeee. Baš suprotno, ima dvoje djece, jako drži do obitelji.Jednom je Kasper ipak napravio iznimku, organizirao je božićni izlazak za svoje suigrače u Kopenhagenu, o čemu svjedoče i mnogobrojne ekskluzivne fotografije koje se nekim tadašnjim prvotimcima »Leicestera« baš i nisu svidjele… – Kasper je kao dečko baš odličan, sasvim normalan, o čemu svjedoči i ta njegova inicijativa. Vodio nas je 2015. godine na božićni party u rodni Kopenhagen. Baš smo se dobro proveli tih nekoliko dana, mislim da je fešta trajala tri dana. Malo smo se opustili, ha, ha, ha…Kasper je, naravno, sin slavnoga oca Petera Schmeichela, koji je ostavio neizbrisiv trag braneći za »Manchester United« u njegovim velikim danima i dansku reprezentaciju. Peter Schmeichel je, između ostaloga, najzaslužniji što je Hrvatska izborila dodatne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 1998. godine kada je u posljednjem kolu branio čuda protiv Grčke i omogućio »vatrenima« vidjeti Francusku i iz nje se vratiti s povijesnom broncom.

– Ne, nikad nisam upoznao Kasperova oca Petera. Mislim da sam ga jednom vidio na utakmici, to je bilo to.

Kada govori o igrama Danaca u Rusiji i izgledima Hrvatske u međusobnoj utakmici osmine finala ove nedjelje u Nižnjem Novgorodu, Andrej ukazuje na nekoliko bitnih činjenica.

– Danci su igrali promjenljivo, ovisno o tome tko je bio protivnik. Kako su mijenjali protivnike, tako su mijenjali i igru. Danci su klasičan primjer kako se mala reprezentacija može dobro i organizirano braniti pa velika reprezentacija naiđe na veliki problem. Je li Hrvatska u ovom slučaju velika? Da, mi smo u Rusiji jedna od tih velikih reprezentacija, možemo se sa svima nositi. A kad su Danci u pitanju… Pogrešno bi bilo razmišljati da ćemo ih lako izbaciti. Prisjetimo se, uostalom, Francusle prije dvije godine, kada smo bili uvjereni da ćemo proći Portugal, a na kraju smo ispali. Nadam se da smo nešto naučili na tom primjeru i zato smo čvrsto na zemlji pred utakmicu s Danskom koju izuzetno cijenim kao momčad.

Šukerov autogram

A kad se Andrej vrati u 1996. i pred malim ekranima uživa u pobjedi Hrvatske nad Danskom…

– Iako sam imao samo pet godina, sjećam se dobro te ’96. Pogotovo se sjećam onog fenomenalnog Šukerovog gola Schmeichelu, lob za pamćenje, tehnički savršen. Misliš da je vratar ima, a nema je…

Kad smo već kod Šukera, zanimljivu je priču na letu za Nižnji ispričala Andrejeva mama Danica…

– Bilo je to baš poslije Europskoga prvenstva u Engleskoj, šetamo suprug Joža i ja s Andrejem Praškom ulicom kad se Joži učini da prema nama ide Davor Šuker. Bio je u pravu. Andrej nije mogao vjerovati, baš je bio uzbuđen. I jako sretan. Šuker nam je prišao, pozdravio Andreja i potpisao mu autogram kartu. Potpisao se Andreju tih dana i Prosinečki i to na kratke nogometne hlačice, a ja zaboravila pa ih stavila prati… Možete misliti kako se Andrej osjećao, ha, ha…

Puno godina kasnije »šukerovske« golove jednom drugom Schmeichelu zabijao je njegov nasljednik s »devetkom« na leđima…

– Znao sam Kasperu na treninzima prodati lob u Šukerovom stilu, kako ne… Kako je to prihvatio? Uh, strašno je bio ljut kad bi mu na pucačkim treninzima netko prodao lob, ali… Brzo bi se odljutio. A o tom Šukerovom lobu njegovu ocu Peteru nikad nismo pričali – zaključio je Andrej kojega u nedjelju čeka novo sučeljavanje s Kasperom. Ulog je, međutim, puno veći nego na treninzima u Delvoir Driveu.