RIJEKA Nogomet je pisao i piše nove sjajne priče. Novu je servirao u Madridu, u noći u kojoj je kastiljanska i španjolska prijestolnica itekako slavila Realov ulazak u finale Lige prvaka gdje ga čeka drugi velikan Liverpool. Španjolci su stigli do svojeg čak sedamnaestog finala, s time da je Real već 13 puta bio prvak Europe.

Duel, koji je cijeli nogometni svijet pratio suspregnutog daha, servirao je šok za šokom. Scenarij kakvoga se ne bi postidio ni Alfred Hitchkock. Kao u njegovim dramatičnim filmovima, tako je i u ovom velikom duelu tik pred kraj poslije raznoraznih preokreta rasplet bivao drukčiji nego što se moglo naslutiti. Gosti iz Manchestera na prednost od jednog gola iz prve utakmice dodali su još jedan pogodak. Ispalo je sve to običnom optičkom varkom, kao i u četvrtfinalu kada je PSG na sličan način u Madridu odavao dojam kako u sedlu čvrsto drži uzde, a onda ga je Real – zbacio na tlo.

Dok su Građani u nastavku dominirali i imali gol prednosti, iskusni strateg Reala Carlo Ancelotti je povlačio poteze koji su djelovali nelogičnima, ali pokazalo se da je time itekako djelotvorno odsukavao skroz nasukani domaći brod. Dok je vratar Curtois bio na sto muka i spašavao domaću momčad, trener je redom mijenjao svoje slavne iskusne veznjake: Kroosa, Casemira i Modrića. Time je započeo Realov »povratak otpisanih » za pamćenje.

Ostvaren je baš »tik do 12«, kada je jocker s klupe, Rodrygo, »doppiettom« (drugi gol dao je u sudačkoj nadoknadi vremena) izborio produžetke, čime je Brazilac ovih dana svakako najspominjanije ime u Madridu. Kao da je iskusna standardna vezna linija domaćih dala svoje, izmorila Cityjevu, a onda su se mladi lavovi s klupe obrušili na trganje slasnog plijena. Do finiša dominantna igra Manchester Cityja je pukla kao mjehur od sapunice, kada gosti nisu iskoristili šanse za drugi gol i budući da su za to i kažnjeni, postali su panični i djelovali izgubljeno dugo vremena te je bilo za očekivati da će poslije produžetaka domaća horda vjernih navijača slaviti gledajući kako »maratonci iz Madrida trče počasni krug«.

Točku na »i« stavio je, a tko će drugi nego Karim Benzema, mirno realiziravši penal skrivljen baš na njemu. To mu je bio 15. gol u Ligi prvaka ove sezone, deseti u nokaut fazi Lige prvaka. Igrač koji je ove sezone zabio 43 gola u 43 susreta, odlučio je veliku utakmicu i zaključio Realov preokret epskih razmjera.

Psihološka prednost

– Sretan sam što smo u finalu, u Parizu ćemo igrati protiv još jednog velikog rivala. Bit će to fantastična utakmica za nogomet – neka su od zapažanja trenera pobjednika Carla Ancelottija, čija momčad je poslije Chelseaja i PSG-a, u ovoj sezoni Lige prvaka ostvarila još jedan veliki preokret.

Talijanski stručnjak nedavno je postao prvi trener koji je bio nacionalni prvak u svim prvenstvima Lige petice, a sada će biti prvi trener koji će pet puta voditi ekipu u finalu Lige prvaka. Triput je finale igrao s Milanom (2003., 2005. i 2007. godine), jednom s Realom (2014. godine). Inače, u finalu s Liverpoolom 2005. godine mu je zastalo kao kost u grlu nakon što je Milan vodio čak 3:0 pogotcima Crespa (39’, 44’) i Maldinija (1’). Liverpool trenera Rafe Beniteza u nastavku iz snova je izjednačio u tek šest minuta (Gerrard 54’, Šmicer 56’, Alonso 60’) i na koncu je i slavio nakon jedanaesteraca.

– Utakmica je bila blizu kraja, no uspjeli smo pronaći energiju koju smo imali. Odigrali smo dobru utakmicu protiv jakog rivala. Kad smo uspjeli izjednačiti, imali smo psihološku prednost u produžecima. Ne mogu reći da smo navikli na ovakav život, ali ponovilo se ono što se dogodilo protiv Chelseaja i PSG-a. Ako moram reći zašto, onda je to zbog povijesti ovoga kluba koja nam pomaže da nastavimo dalje, kada se čini da nas više nema. Uz dužno poštovanje prema Cityju, povijest se ne može izgraditi u dvije ili 10 godina.

Guardiolino kockanje

Ancelotti itekako dobro zna što je klupska tradicija, u ovoj se engleski Građani nikako ne mogu mjeriti s madridskim Kraljevima, iako se u klub iz Manchestera proteklih godina ulila prava rijeka novca. Treba vremena dok se ulaganja vrate velikim rezultatima, kao ratarima dok vide plodove svog rada.

Uspjeh je sada bio nadohvat ruke, ali je ispario, pri čemu je Pep Guradiola, za razliku od kolege Ancelottija, postao neslavni rekorder Lige prvaka. Na klupama Bayerna i Cityja ispao je u šest od devet polufinala. U ovom je recimo mijenjao zvijezdu DeBruynea znatno prije kraja. Tko zna, možda je prerano mislio kako je pobijedio i viknuo hop prije nego što je skočio.

– Bili smo blizu, ali na kraju nismo uspjeli doći do finala – mogao je samo uzdisati Pep Guardiola našavši se u ulozi kockara kojeg cijele večeri »ide karta«, a kapital pred njim samo raste. Međutim, u posljednjim dijeljenjima sreća ga skroz napusti i izgubivši sve što je stekao, napušta igru razočaran i praznih ruku.

– U prvom poluvremenu nismo bili dovoljno dobri, ali nismo imali puno problema. Nakon što smo zabili gol, bili smo bolji. Našli smo svoj ritam i igračima je bilo ugodno na terenu, ali nismo izdržali. Nogomet je nepredvidiv. Oni su postavili su dosta igrača u kazneni prostor, a mi nismo odigrali najbolje. To je takva igra. Moramo to prihvatiti. Kakav će to utjecaj imati na nas? Ne znam, igrači su tužni, sada nam treba vremena da to nadvladamo i da se vratimo s našim navijačima kući – rekao je trener Cityja.