RIJEKA – Tko je Alen Horvat? Bivši igrač »Rijeke«, srčani veznjak, koji je nerijetko znao pretjerati u svojem agresivnom pristupu. Trener? Uveo je seniore »Krka« iz Četvrte u Treću ligu, potom dobio priliku voditi juniore »Rijeke« s kojima je osvojio nedavnu »Kvarnersku rivijeru«, a prošloga petka je ustoličen na mjesto trenera prve momčadi »bijelih«. Iako je njegova inauguracija i predstavljanje zakazano u ponedjeljak jučer je spremno istrčao pred mikrofone kao nekada kada je s kapetanskom trakom oko desne ruke u »bijelom dresu« beskompromisno zaustavljao suparničke napade.

– Igračku karijeru sam zaključio dosta rano i brzo se opredijelio za trenerski posao – započeo je Horvat svoju nogometnu priču.

– Želio sam da me odmah svi počnu gledati kao trenera, a ne kao igrača i na taj način sam pristupio poslu. Ono što mogu reći je da u tom poslu nisam novi, imam šest, sedam godina iskustva. Počeo sam 2004. godine u omladinskom pogonu »Krka«, juniore i kadete sam uveo u viši rang. Dobio sam onda seniore, pa sam njih uveo u viši rang. Zatim sam dobio priliku voditi juniore »Rijeke« i sada seniore.

Taj put sam ja htio. Nisam želio sjesti ovdje na Kantridu u kafić i čekati rasplet situacije. Želio sam negdje nešto napraviti, negdje se pokazati da bih dobio priliku raditi u »Rijeci«. Počeo sam s juniorima, a onda je iskrsnula situacija i prilika da vodim prvu momčad.

U »Rijeku« ste došli na ljeto 2010. godine na poziv ondašnjeg trenera prve momčadi Nenada Gračana?

– Tako je. Bilo je nekih razgovora za pomoćnog trenera, no onda je bila takva situacija da se otvorilo mjesto u juniorima i ja sam to objeručke prihvatio. Ne bih volio da me netko krivo shvati, ali da su mi ponudili bilo koje mjesto u omladinskom pogonu osim trenera juniora ne bih to prihvatio jer me to ne zanima.

Interesira me rad sa seniorima, za to sam se opredijelio, ali uzeo sam juniore iz razloga što je juniorski rad identičan radu sa seniorima.

Kako biste sebe kao trenera definirali, tko vam je trenerski uzor ili barem blizak po poimanju nogometa?

– Ne mogu baš reći da mi je netko uzor, ali evo volim ono što radi Jose Mourinho. Ne mogu reći Guardiola jer bi svi vjerojatno voljeli da im momčadi igraju kao »Barcelona«. Kada kažem Mourinho ne želim pritom reći da je defanziva način igre koji preferiram. Uvijek kažem jednu stvar ‘onakav kakav sam ja čovjek i kakav sam bio igrač, želim prenijeti na svoje igrače’.

Maksimalna profesionalnost, stopostotna agresija… Pa evo ovaj trening (Horvat je jučer ujutro s tribina promatrao međusobni ogled dvije međusobne momčadi op.a), pa meni se pola toga nije svidjelo. Devedeset posto igrača priča i hoda, ja sam poludio na tribinama.

Preznojio sam se od muke. Želim da moje momčadi budu uravnotežene, da igraju pametno, čvrsto i odlučno. Na ekipu želim prenijeti sve one moje pozitivne karakteristike, a ja mislim da sam kao čovjek pozitivan.

Meni je najveće zadovoljstvo da su mi se sada kada se po novinama počelo povlačiti moje ime kao trenera »Rijeke« javili svi bivši igrači koji nisu kod mene igrali! Dakle, najvažnije mi je da ovi dečki koji sada čine prvu momčad shvate prvenstveno da sam čovjek koji će stati iza njih.

Nemate prvoligaškog iskustva, ekipa je mlada što samo po sebi implicira da klub ulazi u veliki rizik. Dobra stvar je što, ako itko dobro pozna ove mlade igrače, onda ste to vi?

– Pratio sam većinu utakmica prve momčadi. Dakle, one igrače koje ne poznajem dovoljno dobro nastojat ću upoznati kroz pripreme što brže jer nemamo baš puno vremena.

Puno ćemo razgovarati, spreman sam tu biti cijeli dan. Ne vidim tu neku prepreku. U današnje vrijeme su mladi treneri jako educirani u nogometnom smislu.

Osim toga možda se moj temperament, moja energija svidi ovim dečkima. Međutim, isto tako igrači moraju početi dolaziti na trening sa zadovoljstvom.

Moji juniori su tri mjeseca bili bez slobodnog dana, a onda sam ih nakon jedne utakmice pitao: Evo sami odlučite hoćete li sutra trenirati ili biti slobodni? I znate što su rekli. Želimo trening. To je ono što želim postići.

Mislite li da i bez pojačanja ova momčad »Rijeke« može izbjeći borbu za opstanak?

– Ne bih prihvatio posao da mislim da ćemo ispasti iz lige. Sigurno s druge strane da smo razgovarali i da ćemo razgovarati o pojačanjima. Neki kontakti su uspostavljeni.

Što ste konkretno zatražili od Uprave?

– Ono što se zna i stalno potencira. Mene ne zanima hoće li pojačanje biti Meksikanac ili Argentinac ako će to biti kvalitetan igrač.

Tu vidim jednog špica i jednog veznog. Volio bih samo da se to riješi što prije.

U tom je bio problem s vašim prethodnikom jer mu je rečeno da pojačanja moraju biti iz Meksika ili Brazila gdje se ide tek početkom srpnja?

– Točno i to 1. srpnja. U tome i ja vidim problem. Ja sam s Upravom razgovarao u smjeru da ako se ponudi nešto na tržištu, a postoje neke kombinacije, da se nešto proba odmah rezervirati.

Ako i u Meksiku ili Brazilu nađemo nekog kvalitetnog igrača dobro su došli, međutim, važno je ranije reagirati da možemo uigravati ekipu.

Mogu li se dojučerašnji juniori preko noći adaptirati na seniorski nogomet što je namjera aktualne Uprave?

– Stalno zagovaram tezu da moramo imati satelit klub. Tko je pratio »Kvarnersku rivijeru« mogao je vidjeti kako neke stvari bolje radi Grujević, koji je bio godinu dana na posudbi u »Grobničanu«.

On je čvršći, agresivniji, pametniji… S time sam sve rekao. Da, bit će problema, ali što napraviti. Mogu se jedino zalagati da se neke stvari promijene.

Zagovaram projekt kluba satelita. Recimo, radio sam u »Krku« gdje su imali šest, sedam igrača sa strane.

Koje ciljeve je pred vas stavila Uprava kluba?

Nisu to preveliki zahtjevi. Žele da pokušam afirmirati ove mlade igrače, da li je to jedan ili dva na kraju sezone ovisi od situacije.

Isto tako da budemo u sigurnoj zoni, da ne uđemu u borbu za ostanak. Prvenstveni cilj je afirmacija mladih igrača.

Više u tiskanom izdanju Novog lista od 19. lipnja