Teško je u situaciji kad ti klub ne igra dobro, kad ne osvaja bodove, kad je na tablici neprirodno nisko, reći kako ti je dobro u gradu u koji si se doselio. Jer ja sam u Rijeku došao prije i iznad svega kako bih klub doveo na mjesto koje mu pripada, koje zaslužuje. Kad bih ipak govorio samo o gradu Rijeci, Kvarneru, Opatiji u kojoj živim, rekao bih da sam jako sretan što sam potpisao ugovor i stigao ovamo. Kraj je naprosto predivan, Rijeka je iznimno slojevita, grad bogate kulture i tradicije, tako da vjerujem kako ću uspjeti u najvažnijem: sebe ću dati za vraćanje Rijeke na vrh ljestvice, pa da onda i ja imam pravo od ove sredine uzeti ono najbolje što nudi.

Mjesec dana nakon što je stigao u HNK Rijeka, njezin aktualni trener Serse Cosmi ekskluzivno je za Novi list odlučio progovoriti o sebi, svojoj životnoj filozofiji, o prebogatom iskustvu vođenja čak 16 talijanskih klubova, pretežito iz elitne Serije A, s kojima je imao i nemalo uspjeha. Naravno, u fokusu svega bila je HNK Rijeka i početak suživota jednog od najživopisnijih trenera koji ne samo da je vodio Rijeku, štoviše riječ je o jednom od najzanimljivijih, pa i najboljih trenera koji se ikad našao u HNL-u.

– Djeluje pomalo neobično u karijeri koja, istina, traje tridesetak godina, promijeniti 16 klubova, no i nije baš tako. Bilo je situacija kao u Palermu iz kojeg sam otišao u rekordnom roku od samo dana, ali tome je osim jednog lošeg rezultata kumovao i predsjednik toga kluba koji je poprilično osebujna osoba. Oženjen sam, otac dvoje djece. Starije Giorgije koja uspješno djeluje u svijetu modnog dizajna, rođene 1989. godine, i tri godine mlađeg Edoarda koji je totalno predan padlu, sportu što kombinira tenis i squash. Tu je dakako i supruga Rosa koja me prati sve ove godine.

Može se pomisliti da sam živio sam za sebe i za omiljeni mi nogomet, ali kad se raščlani moju karijeru, uočava se da sam, posebno dok su djeca bila mala, dominantno živio u Perugiji i okolici, što znači da sam živio doma. Tek kasnije dolaze velike seobe i “osvajanje Italije” jer nemoguće je zamisliti veći raspon od onog koji se prostire između Udina do Trapanija na Siciliji, gdje sam također bio trener. Djeluje rastrzano, ali nije. Tu su i avioni kojima za manje od sat vremena iz bilo kojeg dijela Italije stižete u Umbriju. Bio sam trener brojnih klubova, ali uvijek i član obitelji, prisutan u njoj što sam više mogao, pojašnajva nam Cosmi na vremenskoj listi svoj profesionalni dio životnog puta.

Normalniji uvjeti

Nakon silnih godina u Italiji, u već zrelim trenerskim godinama, Cosmiju se dogodio i prvi inozemni angažman. S Rijekom je bio upoznat i prije, da bi prva njegova inozemna trenerska priča počela u rujnu 2022. godine.

Foto Vedran Karuza

– Već samo nakon mjesec dana u Rijeci, shvatio sam da mi je žao što se na inozemnu karijeru nisam odlučio i puno prije. Znate, mi Talijani mislimo da je Serie A centar nogometnog svijeta. Ma i mnogo više od toga. Istina, nekad je Serie A to i bila, u njoj su igrale istinske veličine poput Zinedina Zidana primjerice, ali ne shvaćamo da je ta opsjednutost nogometom i pomalo – nezdrava, fizički nezdrava. Ne kažem da je Hrvatska drukčija, jer ona je unatoč činjenici da ima samo četiri milijuna stanovnika, a moja Umbrija nešto manje od milijuna, fantastična sportska zemlja. Ali nekako ovdje imam, ponavljam svjestan sam pozicije na tablici i obaveze brzog vraćanja Rijeke na mjesto koje u svakom smislu i zaslužuje, normalnije uvjete za rad. Da, da sam ranije otišao iz Italije, imao bih kvalitetniju zdravstvenu sliku, možda i nešto više novca, mada mi on nikad nije bio na prvom mjestu kad bih odlučivao o nastavku karijere. Nogomet je za mene prije i iznad svega velika, velika strast, pojašnjava nam Cosmi impresije nakon mjesec dana svog prvog inozemnog angažmana.

Drski i uspješni

Osim silnom strašću prema nogometu, Cosmi je publiku na Apeninima, pa i daleko izvan njih, osvajao i svojim osebujnim temperamentom, otvorenošću, spremnošću na polemiku s medijima, stručnom javnošću, kao i s publikom. Ostvarivao je i specifičan odnos s igračima, a svi s kojima je radio ističu ga kao sugestivnu osobu, trenera sposobnog potaknuti pojedince i ekipu kako bi dali maksimum, pa i više od toga u pojedinim, specifičnim situacijama.

– Gledajte, kad od najmlađih dana zaljubljenosti u nogomet, od ultrasa Perugije što sam bio kao mladić, stignete do pozicije trenera svog omiljenog kluba, ma to vam je ostvarenje snova. Kad k tome uspijete u nizu godina vođenja kluba iz svog rodnoga grada doći i do europskih uspjeha, do osvajanja Intertoto kupa koji bi se danas možda mogao, barem djelomično, usporediti s Konferencijskom ligom, djeluje vam da ste postigli sve. Dodate li tome da ste svojim radom u tom razdoblju odgojili i neke od iznimno važnih reprezentativaca Italije koja je 2006. godine osvojila Svjetsko prvenstvo nakon izbacivanja domaćina Njemačke u polufinalu, kao i jedne od najmoćnijih reprezentacije svih vremena što je tada bila Francuska u finalu. Kada naprosto u zadnjim sekundama polufinala tog svjetskog prvenstva čujete spikera na rubu infarkta kako viče gooool, goooool, gooool di Grosso, gol di Grosso, manca solo un minuto, gol di Grosso, a znate da je to, uz sjajnog Marca Materazzija koji je u deset godna za Perugiju odigrao više od 200 utakmica, vaš igrač, vaš Fabio Grosso, što se više ima dogoditi u životu trenera da bi njegovi snovi bili ispunjeni, iskazuje nam silno dinamično, temperamentno i potpuno zaneseno Cosmi dok razgovaramo u salonu HNK-a Rijeke na Rujevici.

Silni uspjesi s Perugijom lansirali su Cosmija u orbitu najvažnijih trenera Serie A. Njegov je odabir 2005. godine pao na Udinese, a tada se dogodila i Liga prvaka.

Foto Mateo Levak

– Bili smo drski, bili smo uspješni. Izbacili smo lisabonski Sporting i ušli u skupinu s kasnijim pobjednikom Barcelonom, Werderom i Panathinaikosom. Na kraju nismo prezimili u Ligi prvaka samo zbog lošije gol razlike. Uzalud, jer već u siječnju, u Udine sam došao ljeti, napuštam Friuli, ali nebitne su sada te priče, pojašnjava Cosmi.

Novac nije na prvom mjestu

Koliko ga god gurali u “životne teme”, nakon nekoliko rečenica opet osvanemo na nogometnim terenima. Strast, što drugo. Ali ipak, kao pravog Talijana dovodimo ga uspješno na teritorij enogastronomije, mode, automobila. Uz nogomet, sve je to dio svakodnevice stanovnika jedne od najznačajnijih država svijeta.

– Ne, nisam poseban fan automobila ni automobilizma i ne vozim talijanski automobil. Moda da, to svakako, jer uvijek pazim što ću u kojoj prigodi odjenuti. A kad smo već krenuli tim putem, gastronomija i dobra vina su mi istinska strast. Obožavam talijansku kuhinju, posebno moju autohtonu iz Umbrije. Istina, jako mi je draga i morska hrana, mada se Umbrija ne nalazi na moru, a iako sam dolaskom na mjesto trenera Rijeke prvi put stigao u Hrvatsku, o vašoj sam gastronomiji mnogo toga lijepoga čuo. Pa i kad sam bio u Udinama, često se Opatija spominjala u tom smislu. S razlogom, to sam se sada i sam uvjerio. Još uvijek izbor restorana prepuštam predsjedniku Damiru Miškoviću, ali svi u kojim sam do sada bio su vrhunski, hvali nam gastronomiju Cosmi.

I ne odaje dojam nervoze. Iz njegovih riječi izvire velika stabilnost po pitanju želje za ostankom na Kvarneru. Nema galame o sudbinskim bitkama, o onima koje baš na svakoj utakmici znače uspjeti ili umrijeti. Čovjek naprosto shvaća da je igračku kuću HNK Rijeke krenuo graditi od temelja.

– Kako sam već isticao, novac nikad ne smije biti na prvom mjestu. Ja sam se s Rijekom upoznao prije nego sam potpisao. Morao sam se uvjeriti u infrastrukturu koja omogućava maksimalno ozbiljan rad. Oduševio sam se viđenim, kamp Rujevica je jedan od najboljih u kojima sam radio. Ono u što sam imao uvid, ali se nisam mogao uvjeriti prije neke od utakmica, bili su navijači, posebno Armada. Ono što sam od njih doživio na utakmici protiv Osijeka ide također u red najljepših sportskih priča koje sam ikad doživio. Jer navijanje sjevera nakon što je Osijek na Rujevici vodio s tri naprema nula, a da pritom znaš da si zadnji na tablici, je među najljepšim pričama o nogometnim navijačima ikad, s oduševljenjem pripovijeda Cosmi.

Rasni automobil

I ponavlja, navijači Rijeke su čudo. Stoga mu je još više žao što ne može brže do kvalitetnijih pomaka.

– Zatekao sam što sam zatekao. Mijenjamo stvari nabolje. Ali moram biti do kraja iskren te istaknuti kako ćemo učiniti sve da se stanje s klubom i njegovim igrama, kao i pozicija na ljestvici, značajno promijene odmah. Ono što pak jamčim i za što u cijelosti odgovaram je period nakon siječnja, nakon što završi Svjetsko prvenstvo u Kataru i nakon što se nastavi HNL. U tom periodu ide ono što ja, Serse Cosmi, u cijelosti potpisujem i što će biti dobro. Koliko, ne mogu znati ovog trenutka, ali bit će dobro.

Isticali smo njegove uspjehe na međunarodnoj sceni, što je s talijanskim klubovima koji nisu ekstra klasa u Serie A prilično teško. Koliko god bili dobri, “srednja talijanska calcio klasa” teško se može izboriti za igranje u Europi. Rijeka pak to čini neprekinuto, deset godina.

– Nitko sretniji od mene da s Rijekom izborim igranje u Ligi prvaka, u grupnom dijelu tog natjecanja. Vidite, kad bi se to dogodilo, e onda bih si priuštio jedan rasni talijanski automobil! Ali zašto ne, treba raditi, maksimalno ozbiljno i odgovorno i sve je moguće. Rekao sam, Rijeka ima vrhunski kamp u kojem se mogu odrađivati vrhunski treninzi, Rijeka ima tradiciju, ima ljubav i ima ono najvrednije, navijače koji su pjevali i kad im je klub gubio s tri nula. Vjerujte mi, kad imate sve što sam nabrojio i posebno te divne, vjerne ljude kojima je Rijeka strast, sve je moguće, pa tako i Liga prvaka, zanesen nam objašnjava Cosmi.

Iako je dakako prezauzet preslagivanjem Rijeke, što mu ne dozvoljava temeljitiji obilazak grada, neke je kvartove ipak već posjetio.

– Kantrida je veličanstvena. Kakav stadion, kakva pozicija! Fantastično. Znam čitavu priču, treba vjerovati. Impresionirao me čitav kvart, pa tako i brodogradilište, ali i ta blizna mora, plaže, baš je lijepa Kantrida. Jedva čekam da Rijeka prodiše punim plućima pa da i ja mogu uzeti ono što me tako privlači, a to je posebitost grada Rijeke, njezina povijest i kultura. Nije moj stil biti po čitave dane u kampu, na treninzima. Ne, ja želim u cijelosti upoznati i doživjeti grad kako bih do kraja mogao osjetiti i bilo navijača i njihove želje. Nikad se nisam izolirao samo unutar kampa, uvijek sam imao težnju živjeti i s navijačima kako bismo bolje razumjeli jedni druge. To ću, siguran sam, učiniti i s Rijekom. Vjerujem da će proljeće biti pravo vrijeme za to, ističe Cosmi.

Košarkaški Mozart

Dodirujemo se reprezentativnih nogometnih vrsta. Italija i Hrvatska su na Final Fouru Lige nacija. Zbunjujemo Cosmija podatkom o nastupu u tim finalnim utakmicama i jednog “njegovog” igrača.

– Na koga mislite?

Odgovaramo kako je riječ o Bruni Petkoviću.

– Ha, Bruno! Bio je jako dobar kod mene u Trapaniju, davao je golove i asistirao, ali nije se mogao skrasiti ni u jednom klubu. Puno ih je promijenio i na kraju napustio Italiju. Trenirao sam i Riječane, Kneževića, kao i Budana. Ali ono što vam želim reći je – fascinacija vašim sportašima. I najvećim od svih, a nije riječ o nogometu: Draženu Petroviću! Za mene je on jedan od najboljih sportaša svih vremena. Pravi pravcati košarkaški Mozart! Znate koliko sam njime fasciniran, da sam bio silno oduševljen i kad je pored mene u Zagrebu, gdje sam išao na strukovni dogovor unutar HNL-a, bio njegov brat Aco Petrović. Ma fantastična ste zemlja! Tako malo stanovnika, a drugi na svijetu u nogometu, sjajni vaterpolisti, rukometaši, individualni sportovi, nevjerojatno, divi se Cosim našim sportskim uspjesima.

Bližio se kraj dogovorenog termina razgovora. Prije treninga zakazanog u 14 sati, Cosmi je morao i – ručati.

– Znam, znam što je derbi, što je rivalitet. U Italiji su najveći sudari gradskih rivala, Milan i Inter, Juventus i Torino, Roma – Lazio, da ne govorim o odnosu sjever – jug, o vatrenom Napoliju. I znam što vama znači današnji derbi. Ja sam ipak čovjek nogometa, strast je nešto najviše što postoji, a nogomet je tako snažno budi. Ne želim nikad prognozirati, ali jedno znam – oni koji istrče u nedjelju, na terenu će morati poginuti za svoj klub, boriti se i iznad granica svojih moći i sposobnosti. Navijači Rijeke, ti beskrajno odani divni ljudi to zaslužuju, to je najmanje što im možemo dati. Rijeka iznad svega, zaključio je naš razgovor Serse Cosmi. Silni temperament, beskrajna energija, pozitivne vibracije, a iako je tu tek mjesec dana, emocijom kao da se rodio u Rijeci i – za Rijeku.

Automobilom na izbore

Znam ja za povezanost Rijeke s Italijom, ili barem onim dijelovima Italije koji su bili unutar Austro-Ugarske monarhije. Znam i to da je u Rijeci talijanski konzulat, no nisam se još s konzulom upoznao, niti sam ih posjetio. K tome, nisam stigao riješiti sve potrebne papire kako bih glasao na nedavnim talijanskim izborima tu, u Rijeci. S druge strane, nisam ih htio propustiti, tako da sam na dan izbora sjeo u automobil i otišao put Perugije. Išao sam automobilom jer avionom preko Trsta je vremenski skoro jednako.

Kad je o talijanskoj politici riječ, punih šezdeset godina, praktično otkad sam i ja rođen, Umbrija kao i njoj susjedna Toscana ili Reggio Emilia su glasali, i to jako naglašeno, za lijevi centar. Bile su to regije uporišta ljevice. Unazad nekoliko godina, dvije ili tri, i one su se, kao i čitava Italija, okrenule udesno, pojašnjava nam Cosmi talijansku političku scenu.

Aurin Fernet na dar

Kao znak dobrodošlice, ali i povezivanja dviju kultura, Cosmiju smo na dar donijeli Aurin Fernet Amaro, jedan od najboljih hrvatskih amara u kojem je 78 autohtonih ljekovitih trava kojima obiluju Istra, kvarnerski otoci, obronci Učke na Liburniji. Silno se iznenadio i oduševio.

– Odmah ću se pohvaliti kolegama na Apeninima. Prvi mi se put u karijeri dogodilo da me novinar daruje. Kod nas vam je suprotno, mi častimo novinare, nasmijan nam je objašnjavao Cosmi.

Foto Mateo Levak

Ali, da bi ostalo u duhu onog na što je naviknuo, obećao je da idući put on časti nekim od velikih talijanskih vina. S obzirom da obožava moćna crna vina, u najavi je – amarone.

– Jako smo si slični, ja sam silno ponosan na gastronomiju Umbrije, a vidim da je i s vama jednako. Nedavno sam iz Perugije donio puno vrhunskih suhomesnatih proizvoda kako bih ljude u klubu upoznao s tradicijom moga kraja, zadovoljno nam je ispričao Cosmi.

Jezik nogometa

U Rijeci golema većina stanovnika razumije talijanski, međusobna povezanost i prožetost hrvatske i talijanske kulture je iznimno jaka. No ma koliko talijanski razumjeli, ipak smo zatražili asistenciju Tese Pavić, stručnjakinje za PR i voditeljice brenda »Rijeka«. Puno joj hvala na pomoći, a ono što se kroz razgovor također ispostavilo, nevjerojatno je koliko je unatoč jezičnim barijerama snažan i razumljiv – jezik nogometa! Kad voliš nogomet, pa tko ti treba prevesti spikera koji u ekstazi viče »gol di Grosso, manca solo un minuto…« Baš kao ni našeg Korada Vujnovića u istim takvim zadnjim sekundama utakmice u Stuttgartu.