RIJEKA  Za Nediljka Labrovića, prvog vratara Rijeke, nije bolje mogao započeti jučerašnji dan. Jedan klupski poziv donio je i previše emocija. Zlatko Dalić, izbornik hrvatske A reprezentacije, uvrstio je Labrovića na popis reprezentativaca za skorašnje okupljanje pred obveze u Ligi nacija. Svakako veliko priznanje za njegov dosadašnji rad i izvedbe u dresu Rijeke. Već sam dolazak Labrovića iz Šibenika na Rujevicu predstavljao je za kršnog Sinjanina stepenicu više u karijeri. Najnovija Dalićeva pozivnica još je jedna stepenica više u kratkom razdoblju. Vatreni su već godinama “odabrano društvo”, jedna od ponajboljih reprezentacija svijeta, braniti boje Hrvatske za svakog je hrvatskog nogometaša praktički jedna od prvih želja.

– Definitivno, ovo je za mene ipak iznenađenje. Dobio sam poruku od tim-menadžera, bio sam u nekom polusnu, i trebalo mi je nekoliko puta da je pročitam i uvjerim se da se to stvarno dogodilo – kaže Laborović, koji je kao mlađi vratar branio u Adriaticu i Hajduku, potom u Junaku iz Sinja te na kraju na Šubićevcu s kojeg je skupa s Ampemom došao u redove Bijelih. Na Rujevici su ga duže vrijeme pratili i pogodili. Riječ je o 22-godišnjaku pred kojim su tek pravi izazovi.

– Emocije su proradile, predivan je to osjećaj. Mislim da je ovo san svakog dječaka koji igra nogomet u Hrvatskoj. Reprezentacija je svetinja i ovakav poziv zasigurno je i obveza više.

Ipak, poziv iz A vrste nikad ne dolazi bez razloga. Labrović ga je zaslužio dobrim izdanjima, koja nisu prošla nezapaženo.

– Rad u Rijeci je stvarno na visokoj razini. Tu mislim na cijelu struku, ali usko na trenera vratara Mrčelu. On i Prskalo svojim savjetima i načinom rada dignuli su me na razinu više. Iskusni su vratari koji su sve prošli i na mene su djelovali jako pozitivno. Stvorili smo u klubu jako zdravu konkurenciju i na vratarskim pozicijama i drago mi je što su moje perfomanse iz utakmice u utakmicu bile sve bolje i bolje. I to je sada kulminiralo ovim pozivom.

Čista desetka

Labrović će se odmah na staru naći u društvu s Dominikom Livakovićem i Ivicom Ivušićem, vratarima Dinama i Osijeka. Livaković je već duže zaštitni znak najbolje hrvatske vrste, Ivušić se dobro uklopio i sve je bolji, Labrović je sada tu da nastavi tu tradiciju.

– Za njih mogu reći samo sve najbolje. Obojica čista desetka! Vrhunski su vratari i odlični karakteri. No, to nije ništa novo, oni iz utakmice u utakmicu pokazuju svoju klasu. Drago mi je što ću biti među takvom konkurencijom i nadam se da ću izvući maksimum iz ovog okupljanja. Vjerujem da njih dvojica mogu dosta pomoći mladom vrataru kao što sam ja. Oni su već prošli dosta toga u svojim karijerama i bit će to jedno odlično iskustvo.

Hrvatska već dugi niz godina ima kvalitetne čuvare mreže. Može li Labrović izdvojiti nekog čiji mu se reperezentativni stil posebno svidio?

– Bilo bi nezahvalno bilo koga izdvajati. Kroz reprezentaciju je prošlo jako puno vratara i svi su branili na vrhunskoj razini. A i ne bih volio nekoga zaboraviti. I u drugim klubovima HNL-a ima jako dobrih vratara. Liga se digla, od infrastrukture, igračke kvalitete, do nogometa koji se igra. Usporedno s tim rasla je i kvaliteta vratara. Vjerujem da će to iz godine u godinu ići samo uzlaznom putanjom. Imamo odličnu bazu mladih i iskusnih.

Runje, Vukušić…

Reprezentacija se s posebnom pozornošću prati u sinjsko-cetinjskom kraju. Sada će postojati razlog više…

– Kad igra reprezentacija, to područje poprimi posebnu navijačku dimenziju. Delirij je veliki, posebno kad pobjeđujemo. Zato mi ovo još više znači. Prije mene u reprezentaciji je bio i Vedran Runje iz mog kraja, a sjećam se da je bio pozivan i Mateo Barać, stoper koji je igrao u Osijeku, Rapidu i sada u Rusiji. U mladoj reprezentaciji igrao je i Ante Vukušić, također Sinjanin.

Čega se prvo sjeti Labrović na spomen A reprezentacije? Srebro iz Rusije ili nešto drugo?

– Naravno, Rusija je posebna, ali pamtim i Europsko prvenstvo iz 2012. godine, sjećam se da je bilo poprilično emotivno. Srebro je ipak vrhunsko postignuće, dečki su pokazali karakter, a cijela nacija bila je uz njih i pokazala koliko im to znači. Vjerujem da ćemo biti pravi i u Kataru.

Prvi trening i odmah na vrata zapucat će Luka Modrić…

– Da, tko bi se tome nadao. Luku izuzetno cijenim, ali tu je cijela plejada odličnih igrača. Meni će čast biti i trenirati s njima.

Rijeka? Nakon poraza od Hajduka HNL je malo pao u drugi plan…

– U globalu, mi smo ispunili naše ciljeve. Osigurali smo Europu i igramo finale Kupa. A da je moglo bolje, moglo je, da nismo imali neki naših “žutih minuta”. Šteta, ali i konkurencija je bila jako dobra. Okrećemo se Kupu, želimo Rabuzinovo sunce vratiti u Rijeku. Može li nam taj poraz psihološki naštetiti? Može, ali na način da budemo još odlučniji i da još više grizemo u toj utakmici. Naravno, i da se iskupimo za taj poraz. Mislim da sve to može pozitivno djelovati na nas iako niti jedan poraz nije nešto što netko želi. Već smo odradili dobru analizu i idemo na Poljud muški i čvrsto, pa što Bog da.

Očekuje se praznik nogometa jadranskih rivala. Kako je braniti na Poljudu?

– Drago mi je čuti da dolazi velik broj naših navijača. Oni uvijek naprave odličnu atmosferu i bit će nama važna podrška. Poljud? Poseban osjećaj sigurno za svakog, pred tridesetak tisuća ljudi. Međutim, mi smo Rijeka i idemo po taj trofej – zaključuje Labrović.