S Rujevice puca pogled na hrvatski Montecarlo, Rijeku i Kvarnerski zaljev. Nikada Rijeka ne bi osvojila naslov prvaka države, uzela dvostruku krunu, ponizila jedanaesterostrukog prvaka zaredom, momčad Dinama, da nije bilo – Rujevice. Na početku svog europskog puta prije četiri godine, recimo i poslije senzacionalnog uspjeha u Stuttgartu, kada su svi bili pijani od sreće, Matjaž Kek je divljao jer nije znao gdje će trenirati poslije slijetanja na krčki aerodrom. Kostrena, Viškovo, Krk, Grobničko polje, Vrata…

Samo su bile neke od destinacija. Sada Slovenac, trener-rudar, ima na raspolaganju kamp u čiju je izgradnju uloženo 26 milijuna eura! Rijeka igra atraktvno i brzo jer trenira na biljarskim stolovima, igra na glavnom terenu stadiona na Rujevici koji omogućava interpretaciju europskog nogometa. Rijeka jedina u Hrvata igra – presing. U zlatna vremena loptačke poezije u prvom dijelu prošle sezone, kada nisu znali što će s loptom davali su je suparniku… Da bi im je brzo oduzeli i zabili gol! Kloppova je to filozofija koja je dobila praktičnu primjenu na tepihu Rujevice. Zbog toga nitko u 40 dosadašnjih utakmica na riječkom stadionu nije – pobijedio. Uvjeti i Kek, ili obrnuto, kako hoćete, i klub s Miškovićevom vizijom, tajna su uspjeha Rijeke.

Ona prava žetva je tek počela. Damir Mšković poželio je da se na Rujevici čuje himna Lige prvaka, ona se svira u play offu, razigravanju za najznačajnije i najbogatije europsko klupsko natjecanje otkako postoji nogomet. Himnom će nogometaši Rijeke počastiti navijače i predsjednika Miškovića ako u uzvratu eliminiraju Red Bull Salzburg, odnosno klub bez »sponzorskog imena«, jer gazda Dieter Mateschitz (obogatio se na »zašećerenoj vodi«…) je »bikove« prodao Leipzigu, čija je Salzburg postao – filijala! Pobjeda ili remi bez golova donijeli bi pljusak novaca. Plasman u razigravanje za Ligu prvaka i šest milijuna eura. Pola proračuna HNK Rijeka! Liga prvaka, pak, petnaest milijuna.

Protiv Salzburga nogometaši Rijeke odigrat će nikad važnijih devedeset minuta. Zbog novca i slave. Na težini dobiva rezultat prve utakmice odigrane u srijedu. Rijeka je maestralno, disciplinirano i taktički mudro, odigrala prvu dionicu utakmice. Gavranović je četvrtim golom u posljednje tri utakmice potvrdio da je igrač za velike predstave. A Matjaž Kek potvrdu djelotvornosti specijalne terapije. Svi su na dobitku, Gavranović i Rijeka. Potvrda da trener ne trenira samo noge, nego i glavu… Gavran opet leti! Pogodak u gostima može biti bogatstvo u konačnom vaganju. Rijeka je prvo poluvrijeme odigrala taktički po receptu iz svlačionice. Kako je Kek zamislio i nacrtao na onom svm papiru flomasterima raznih boja. Hrabro i odvažno, kao prvak Hrvatske koji ima što kazati. Činjenicu da se momčad u nastavku istopila kao sladoled na suncu Rijekin trener objašnjava tako da su neki igrači fizički pali, a Austrijanci ubrzali igru. Jedno poluvrijeme neće biti dovoljno za prolaz na Rujevici. Bez obzira na prednost Gavranovićeva pogotka. Rijeka ne smije zaspati na austrijskim lovorikama, za to će se pobrinuti Kek, već odigrati najbolju utakmicu u svojoj novijoj povijesti. Ulog je šest miljuna eura!

Na dan utakmice, 2. kolovoza bit će točno dvije godine od inauguracije stadiona na Rujevici. U prvoj utakmici Rijeka je svladala zagrebačku Lokomotivu (3:1) »strojovođe« Ante Čačića. Zanimljivo, jedini pogodak za goste, ujedno prvi gostujući na Rujevici, postigao je Franko Andrijašević! Igrač koji je najljepše trenutku svoje karijere doživio u riječkom dresu prošle sezone (16 prvenstvnih golova), i koji najviše nedostaje u sustav igre Matjaža Keka. Sustav je svetinja, važniji od igrača, naravno, ako mu ime nije – Andrijašević!

Mario Gavranović uhvatio je bika za rogove. U drugom poluvremenu na Rujevici Rijeka mora snagom kolektiva nadmudriti suparnika koji ima dobro razrađen sustav igre. Bez izrazitih individualaca. U prvoj utakmici iznenadili su Rijeku iz polukontre, izjednačili i Kekova je družina upala u nered i kaos. Nestalo sve što je bilo savršeno do odmora. »Doktor Kek« je na potezu. Dijagoza bolesti i brza terapija. Vrataraja otvaraju se samo jednom… Austrijanci na njih kucaju deseti put.