RIJEKA Stjepan Lončar prošle je sezone bio jedan od najboljih igrača Rijeke, figura koja je davala posebnu energiju veznom redu, trkačku moć, nerijetko i prijetnju iz pozadine, bilo kroz prekid ili udarac s distance. U Kranjčevićevoj protiv Lokomotive i on se uklopio u sivilo cijele momčadi, nedostajao je onaj njegov impuls prema naprijed i dugi korak kojim je stvarao višak i napadao suparničku zadnju liniju, posljedica čega je minimalni poraz koji na Rujevici pokušavaju arhivirati. Najbolji lijek bit će, dakako, pobjeda u susjedskom derbiju s Puljanima.

– Poslije svake takve utakmice jedva čekaš novu i pripremaš se za iskupljenje. Ali i kada pobijediš, moraš se voditi takvim razmišljanjem, ne živjeti na onome što je bilo, iako poraz više peče. Činjenica je da u Kranjčevićevoj nismo dobro izgledali, ima puno stvari koje moramo popraviti i na kojima moramo raditi. Nije to bila naša igra iako smo imali dvije, tri prilike za zabiti. Ovo nam mora biti pouka, ovakve utakmice moramo pokušati ranije riješiti jer kasnije nismo imali rješenja protiv njihovog bloka. Ostaje žal barem za bodom jer mislim da poraz nije realan, ali kažnjeni smo jer smo igrali ispod svoje razine – kaže Stjepan Lončar koji se složio da mnoge momčadi i šire od HNL-a imaju problema s pronalaskom prave forme.

Iskupljenje

– Ne volim gledati druge i tražiti isprike, ali vidimo da se i druge momčadi muče, da su potrošeni psihički i fizički. Tek je početak sezone, treba pobijediti Istru i gledati prema naprijed, to je jedini ispravan put.

Uspoređujući sudar iz Kranjčevićeve s finalom Kupa 20 dana ranije, ispada da je Rijeka izgubila utakmicu koju je, prema prilikama koje je imala i koje je dozvolila suparniku, više zaslužila pobijediti nego onu iz Šibenika.

– Drugačija je bila utakmica, veći ulog… Lokomotiva je bila s boljom ekipom, mislim da smo i mi odigrali bolju utakmicu nego sada. To je bio finale, igralo se za trofej i znali smo da neće tu biti neke ljepote. Žal ostaje jer je Lokomotiva bila oslabljena, a mi nismo odveli utakmicu u smjeru u kojem je trebalo. Nedostajalo je ideje, ubačaje su lako kupili njihovi visoki stoperi…

Riječanima je nedostajalo i malo agresije, dok su se Sammir i Halilović tukli, Lončar i suigrači su gledali.

– Nedostajalo je agresije i energije, kao da su oni više željeli nego mi, a to ne smijemo dozvoliti. Išli su oštrije prema nama nego mi prema njima, tu nam stvarali nervozu jer su suci puštali takvu igru. Puno toga nam je nedostajalo, ali moramo se bolje nositi s time.

Istra je sada prilika za iskupljenje Lončaru i društvu, iako bi družina s Drosine mogla biti još jedna »mina« na početku sezone. Jer u javnosti se puno piše i priča o njihovim problemima s nejasnom klupskom politikom, a Puljani su na startu HNL-a pošteno namučili Hajduk i Dinamo.

Pet komada

– U HNL-u ne smiješ nikoga podcijeniti ili pomisliti da ćeš nekome dati pet komada. Sve te momčadi su motivirane kada igraju protiv nekoga iz vrha, žele se dokazati i pokazati, pa ako nisi pravi, ostaneš kratak. Nećemo ih podcijeniti, moramo biti ona stara Rijeka, čvrsta i agresivna, s idejom i logikom. Cilj je što prije zabiti pogodak da utakmicu što prije odvedemo u smjeru kojem želimo pa da sa šest bodova dočekamo reprezentativnu stanku.

Zapravo, idealan recept za Rijeku bi trebao biti onaj sa zadnjeg gostovanja u Puli, kada je rani Lončarov pogodak iz slobodnog udarca usmjerio utakmicu onako kako su »bijeli« to željeli.

– Protiv takvih suparnika treba što prije zabiti pogodak jer kada vide da mogu, ni iz čega ti stvore probleme jer moraš igrati protiv dva bloka. Kamo sreće da utakmica bude po tom receptu, vidjeli smo na zadnjoj utakmici na Rujevici koliko je lakše igrati u tim uvjetima.

Hendikep će biti izostanak Halilovića, a dobra vijest povratak Andrijaševića.

– Oslabljeni smo u veznom redu, sigurno će nam nedostajati Halilović, ali Franko se vratio i pokušat ćemo to kompenzirati. Tiboru želim što skoriji povratak na travnjak, a mi idemo skupljati bodove – zaključio je Stjepan Lončar.