RIJEKA Jučer je na Kvarneru osvanula lijepa nedjelja, puna sunca i nogometnoga gušta. Rijeka se nakon dvadesetak dana vratila pobjedama, treća je na ljestvici. U subotu je na Rujevici odigrala odličnu utakmicu koju je garnirala pobjedom. Varaždin je svladan 3:1, a s obzirom na stvorene prigode moglo je biti i 7:1.

I to protiv protivnika koji je zadnje dvije godine jedan od najneugodnijih za Bijele, koji je na Rujevicu došao s tri uzastopne pobjede. Šafarić se došao nadigravati pa otišao žestoko nadigran. Victor Sanchez napravio je mali trenerski »master-class«, a Rijeka je u 3-5-2 formaciji, s Frukom kao ofenzivnijim veznjakom iza napadačkog dueta Jurić-Adu Adjei, izgledala sjajno. To je sustav koji, čini se, jako dobro odgovara ovoj momčadi. Još kad se oporavi Vignato, formu uhvati Legbo, u konkurenciju opet uđe Bodetić, Fruka krenu golovi…

Stoperski tercet Barišić-Majstorović-Radeljić djeluje moćno, s puno sudjelovanja u igri prema naprijed. Nije bilo Vignata, ali Dantas, Fruk, Oreč, Jurić, Adu Adjei…, mučili su goste od prve do devedesete minute. Nije Rijeka napokon pobijedila nego i oduševila igrom.

Nakon utakmice sugovornik je jedan od onih koji nisu bili među najboljima. Ali 28-godišnji Litvanac uvijek ima posebne opservacije. Daleko od uobičajenih nogometnih fraza i rezona.

Justas Lasickas. Ordinirao je lijevim bokom. Pa sve komentirao u svom klasičnom stilu prepunom objektivnosti i realnosti.

– Istina, u ovoj smo utakmici zaista dobro funkcionirali u toj formaciji. Ubuduće će ovisiti o protivniku i brojnim drugim čimbenicima, ali za ovu utakmicu tih 3-5-2 ili 3-4-1-2 bio je odličan odabir – kaže kapetan litvanske reprezentacije.

Diploma

Može li ova pobjeda biti prekretnica za Rijeku, početak pozitivne serije nalik onoj kojom ste zaključili prošlu godinu?

– Ma, u svakoj sezoni je po deset prekretnica. Idemo od utakmice do utakmice. Pružili smo dobru igru i ostvarili lijepu pobjedu. Izvucimo pozitivne stvari i idemo na sljedeći izazov. Naravno da su ovako uvjerljiva pobjeda i igra važne prije vrlo važnih utakmica koje nam dolaze već od četvrtka. Bolje je i raspoloženje u momčadi, a to je uvijek jedan od temelja uspjeha.

Utakmicu prije ove niste imali niti jedan udarac na gol. U subotu samo u prvih deset minuta promašeni jedanaesterac, još dvije šanse, od koje jedna stopostotna prilika bolja od jedanaesterca. Ali samo ste nastavili igrati svoju igru. Bez obzira na tri utakmice bez pobjede i tri promašene stopostotne prilike u prvih desetak minuta, ova momčad očigledno nema problema sa samopouzdanjem?

– Ni najmanje! Ne sumnjamo da imamo dovoljno kvalitete za ostvarenje svih ambicija. Naporno smo radili na treninzima kako bismo poboljšali realizaciju, bili agresivniji i u protivničkom kaznenom prostoru, išli agresivnije »jedan na jedan«. Ovo je bila utakmica s puno tranzicije, Varaždin se nije došao samo braniti pa je bilo malo lakše stvarati šanse. Trebali smo i ranije zabiti, učiniti utakmici još lakšom za nas. No, ima puno pozitivnih stvari koje se, uz bodove, mogu izvući iz ove pobjede.

Nedavno ste postali ponosni vlasnik diplome iz sportskog menadžmenta na Institutu »Johan Cruyff« u Barceloni?

– Itekako razmišljam o životu nakon aktivne igračke karijere. Malo sam već ostario, treba razmišljati što nakon nogometa. Riječ je o sportskom menadžmentu, o nogometnom poslovanju, ali ipak je to nešto izvan terena i mislim da čovjek mora imati više interesa. Nije život samo nogomet. Možda je to jedan od razloga zašto nisam dosegao najvišu razinu kao igrač. Jednostavno nisam opsjednut samo nogometom nego imam interese, planove i život i izvan travnjaka.

Je li prezahtjevno »žonglirati« akademskim i profesionalnim nogometnim životom?

– A dosta je teško, ali tako mi je kroz cijelu karijeru. Pogotovo sad u Hrvatskoj koja ima toliko igrača koji od malih nogu znaju da će biti nogometaši. Odu u akademije velikih klubova, znaju da je nogomet njihov život. Moja priča je potpuno drukčija. Nisam planirao igrati nogomet, ali paralelno sa školom nogometna karijera je nekako išla sve bolje pa sam odlučio riskirati da vidim koliko daleko mogu doći kao nogometaš. I prilično sam zadovoljan karijerom. Gdje god sam bio, dao sam sve od sebe da donesem pozitivan utjecaj i kao nogometaš i kao osoba.

Skromnost

Koliko je u vašoj Litvi nogomet daleko od popularnosti košarke, kultnog nacionalnog sporta koji je iznjedrio vječne sportske ikone, poput Sabonisa, Marčiulionisa, Jasikevičiusa…?

– Sve je popularniji. Sad više djece trenira nogomet nego košarku. Uvjeti u kojima sam ja nogometno odrastao bili su baš loši. Sad je to neusporedivo bolje. I bit će sve više talenata. Znam da ja nisam toliko talentiran, posebno se to vidi sada kad igram u jednoj nogometno tako velikoj zemlji kao što je Hrvatska. Pa nalazim druge načine da budem koristan, vrijedan za momčad. Moja Litva sad ima Gineitisa koji igra u Serie A u Torinu. Neke se igrače povezuje s Juventusom. Kapetan sam reprezentacije i vidim mlade dečke koji su odrasli u boljim uvjetima, nadarene, posvećene samo nogometu. I pitanje je vremena kad će se dogoditi prekretnica. Da se, primjerice, plasiramo na Europsko prvenstvo i da eksplodira popularnost nogometa i u Litvi. Protiv jakih reprezentacija bez problema punimo moderni novi stadion kapaciteta 14.000 mjesta. Ljudi vole nogomet. A i ja moram biti bolji. Bolji vođa i suigrač da pomognem u tom procesu.

Rijeci slijedi europski izazov, ciparska Omonia?

– Bit će jako teško. Ono što Omonia radi u ciparskoj ligi zaista je impresivno. A u Europi su bili dovoljno dobri da izbore dvomeč s Rijekom. I realno, za nas su to vjerojatno dvije najveće utakmice u dosadašnjem dijelu sezone. Dobro je što je uzvrat na Rujevici, ovdje niti jednom protivniku nije lako i na to smo iznimno ponosni. Neće biti lako, ali ne krijem da imamo velika očekivanja i vjerujemo u prolaz. A niti na sekundu neće biti bilo kakvog podcjenjivanja. Morat ćemo pokazati ono najbolje što Rijeka može. Dakle, protiv Omonije nas čeka jako težak posao, ali sigurno ne i nemoguća misija. Ova generacija vjeruje u sebe. Jaki smo i nogometnom kvalitetom i pobjedničkim karakterom.

Kad govorite u množini, hvalite. Kad govorite u prvom licum puni ste kritike?

– Čovjek mora biti realan. Primjerice, mislim da sam protiv Varaždina izgubio previše duela. Uvijek ću radije biti skroman i najprije analizirati ono u čemu trebam biti bolji. Nemamo svi istu razinu talenta, sportaš mora težiti najboljem, a na tom je putu objektivnost u procjeni samoga sebe jako bitna osobina. Takav sam karakter i sigurno se neću mijenjati – zaključio je Lasickas, igrač koji možda nije rođen s golemim nogometnim talentom, ali svojom je inteligencijom i karakterom zapravo golemi adut više Sanchezove momčadi. Igrač na kojeg bi se mnogi nadareniji, a »mekši« i lakomisleniji apsolutno trebali ugledati.