RIJEKA Istina, nije to trebao biti izlet preko Učke, ali je, u svakom slučaju, trebao biti susjedski derbi u Kupu s tradicionalnim nabojem u kojem je Rijeka na Drosinu došla kao veliki favorit. Favorit na krilima posljednjih četiriju pobjeda i s nešto prepoznatljivijim rukopisom novog trenera Gorana Tomića.

Na kraju se za momčad s Rujevice sve pretvorilo u veliki, rijetko viđen debakl! Rijeka je puno polagala u »utakmicu sezone«, a na kraju ostala praznih ruku nakon katastrofalno odigranog prvoga poluvremena. U drugom je Tomić zamjenama i korekcijom rasporeda pokušao spasiti što se može, u svoj šesnaesterac satjerana Istra 1961 živjela je na »tankoj niti«, ali i umalo u završnici došla i do svog četvrtoga pogotka.

Osnove igre

Rijeka je na Drosini završila »na koljenima« i doživjela najteži i najbolniji poraz od susjeda u povijesti, ostavši bez svog osmog finala i mogućnosti da drugi put obrani Rabuzinovo sunce. A na Rujevici nakon eliminacije Osijeka nisu krili da im je to, uz lov na treće mjesto u prvenstvu, prioritetni cilj ove korona-sezone. Bijele je dosad u polufinalima triput eliminirao Dinamo (2018., 2015., 2004.), dvaput Slaven Belupo (2016., 2007.) te sada Istra 1961. Ali, ovaj je poraz posebno bolan…

Sve bi možda poprimilo obrise druge priče da se nije dogodio za Bijele neviđen »blackout« s protivnikom koji spašava goli prvoligaški život. U prvih 45 minuta stjecao se dojam da su Puljani navukli bijele dresove i da s lakoćom osvajaju travnjak, crtaju akcije, zabijaju golove… No, Bijeli su se pretvorili u nijeme promatrače i šetače pokraj Hare, Guzine, Ivančića, Levitta i ostatka »zeleno-žutog« društva.

Dovoljno je samo pogledati druga dva gola i vidjeti koliko je »nereda«, nesinkronizacije i pasivnosti bilo u igri Rijekine obrane, bokova i zadnjih veznih igrača. Kod drugoga gola trojica domaćih igrača izbacila su u dva poteza čak šestoricu Rijekinih, Guzina se lakoćom oslobodio Capana i asistirao Hari koji je majstorski zaobišao Nevistića i poentirao. Slično se dogodilo i kod trećega gola, u akciji »tri na četiri« domaćih Guzina je pobjegao Capanu, Galoviću, Štefulju pa donekle i Tomečaku.

Te dvije akcije idealan su predložak i okvir za sliku igre Rijekine uže obrane. I primjer kako se ne smije igrati, nešto što se uči u osnovama nogometne igre. No, Tomićeva momčad jednostavno je, kako što je i sam rekao, »prespavala« prvo poluvrijeme…

Ono drugo bilo je s riječke strane puno kvalitetnije i poduzetnije ulaskom Libera u središnjici, ali i Puljani su se svjesno povukli znajući da na kontu imaju rezultat snova i finale praktički u džepu. Podvuče li se crta, sve je jasno. Domaći igrači Danijela Jumića zaslužili su sve čestitke, prije svega na srčanosti, borbi za svaku loptu, uklizavanja… Dečki s Rujevice dodatno su naborali Tomićevo čelo i otvorili već znanu priču o ovosezonskoj Rijeci.

Blamaža do odmora

Rijeci koja s vremena na vrijeme nabuja pa brzo opet postane ponornica, pobjeđuje favorite i kvalitetnije sastave, a potom pada na koljena protiv vrijednošću ipak puno slabijih momčadi. Tomić je u kratko vrijeme uz raspored pokušao standardizirati momčad, donekle je uspio u tome, ali upravo taj i takav sastav doživio je, nije pretjerano reći, blamažu u Istri. Momčad koja puca na tako visoke ciljeve na dva kolosijeka i lovi Europu jednostavno si nije smjela dogoditi takav način ispadanja i u prvom poluvremenu toliko nogometnoga poniženja.

Ostaje pitanje hoće li se i koliko najnoviji šok odraziti na momčad u završnici prvenstva? Pogotovo kada se zna da je plasman u finale bio veliki prioritet, nešto na čemu se gradila i atmosfera u i oko kluba, kao i nešto na čijim je vibracijama struka planirala i napad na Goricu na trećem mjestu HNL-a. Ovako uzdrmani Bijeli već u subotu na »drhtavim«, »staklenim« nogama dočekuju Lokomotivu, a iduće srijede idu na novo gostovanje. I to opet kod Istre 1961! Ali, sa skupo plaćenom školarinom…

Rijeka bi s ovakvim pristupom ove sezone mogla ostati bez Europe, bio bi to najveći podbačaj kluba s Rujevice u gotovo desetogodišnjoj eri Damira Miškovića. Rijeka je u tom razdoblju samo dvaput bila treća kao najlošije plasirana, pet puta druga i jednom prva.