RIJEKA Rijeka – Istra 1961 0:1. Deveti Rijekin ovosezonski poraz i prva, povijesna pobjeda Puljana na Kvarneru. I očekivano različite emocije u derbiju susjeda nakon kojeg su Bijeli opet ozbiljno tresnuli o pod i došli do saznanja da je ova Istra postala (pre)ozbiljna momčad za ovu Rijeku. Činilo se da su Riječani poslije dviju vezanih pobjeda (Gorica, Lokomotiva) došli do zraka i da će na papiru lakši raspored (Slaven Belupo, Istra 1961, Varaždin) biti prekretnica za završni jesenski proboj prema sredini ljestvice. Optimizam je bio dio sinergije igrača i struke. No, Riječanima i Serseu Cosmiju su nakon Moslavine trebali »lijekovi za smirenje«, nakon Farmaceuta nešto jača doza »medikamenata«, a Istra im je očitala lekciju iz tehničko-taktičke igre za tešku glavobolju. Pitanje je što donosi gostovanje kod sve boljeg Vararaždina, koji je pokazao kako za samo deset minuta može probuđenom Osijeku zabiti tri kola u preokretu.

Bablje ljeto i suncem okupan kamp najavljivali su nešto sasvim suprotno od onog što je ove subote doživjela Rujevica. Možda će puno toga proći »ispod radara«, a susjedski derbi imao je sve elemente prave nogometne drame sa svojim uvodom, zapletom, vrhuncom i peripetijom. Uostalom, igrači su sve o sebi rekli na travnjaku, potom navijači što misle o njihovoj izvedbi, a na kraju i sam trener.

Ispuhana momčad

1. UVOD

Rijeka je uoči Derbyja della Učka imala lijepu prigodu preskočiti Istru na ljestvici i skočiti na šesto mjesto. I stvoriti puno bolje preduvjete, ozračje i dodatni mir uoči gostovanja u Varaždinu. Optimizma nije nedostajalo uz nužnu dozu opreza, sve s naglaskom »Istra ipak dolazi na naš teren gdje je Rijeka uvijek gazda«. Nešto se polagalo i u tradiciju, ali puno toga u rejting i kvalitetu koje, postaje sve jasnije, očito i nema previše. Ili je zbog grča i situacije potpuno zatomljena. Stvarao se dojam da će Rijeka ipak na mišiće i uz navijački vjetar »otpuhati« Istru, ali pokazale su se lošima procjene u konceptu pripreme utakmice i samoj izvedbi za protivnika, koji sve više sazrijeva u pravu momčad. Energetski i psihološki ispuhana Rijeka to odavno nije…

2. ZAPLET

Već nakon prvog poluvremena bilo je jasno da Bijeli imaju velikih problema u organizaciji igre i pripremi napada, izgledalo je u dobrom dijelu susreta kao da su Puljani domaćini koji jednostavnošću i kvalitetom pasa lako osvajaju prostor i provode svoje i Garcijine ideje u djelo. Gostima se nigdje nije žurilo, a Rijeka nije znala što sa sobom. Pravi šok uslijedio je u 63. minuti kad je Erceg lakoćom iskosa zatresao mrežu na dodavanje Hujbera. Bakljada Armade, gol gostiju i prva vrijeđanja s tribina nekako su se poklopili. Istina, Rijeka se malo trgla u završnici, ali nije znala izjednačiti omjer (Vučkić, Obregon, M. Pavlović).

Bomboni i uvrede

3. VRHUNAC

Završeci utakmica ove se sezone za igrače na Rujevici pretvaraju u svojevrsne traume. No, navijači su ih dosad uvijek silno podržavali i ohrabljivali, pljeskom ispraćali nakon brojnih loših izvedbi. Ovog puta to nije bilo tako, zvižduci i nezadovoljstvo preplavili su sve tribine, sinergija tribina i travnjaka izgubila se s posljednjim sučevim zviždukom. Na Rujevici su u subotu brojni simpatizeri Bijelih izgubili strpljenje, ali i povjerenje u ovu garnituru momčadi. Mnogi i u struku. Više se s pravom ne zna što očekivati od ove Rijeke, ali to izgleda ne znaju ni sami igrači niti trener Cosmi. Uprava je zasad znakovito bez reakcije.

4. PERIPETIJA

Cosmijeva konferencija za medije počela je u očekivanom, realnom komentaru utakmice, ali ipak smirenom, odmjerenom tonu. No, pitanje o 12 »riječkih lavova« koji su trebali izaći na teren iz Talijana je izbacilo salve emocija. Emocija u kojima igrači nisu (po)šteđeni. Crvenilo u licu, udaranje rukom o stol, povišeni tonovi… Istina, sve ono što se znalo o mentalitetu Talijana kao karizmatičnog i stručnjaka s viškom energije, ali opet po mnogima ipak iznenađujeće kada se zna da su samo prije dva kola iz usta trenera izlazili »bomboni« o reakciji igrača protiv Gorice i Lokomotive.

Iako je trener sigurno u dosta stvari u pravu, dojam je da ipak nije primjereno reagirao u svom monologu. Ili je to jednostavno Serse Cosmi. Gledatelji su svojevremeno osamdesetih godina uživali u Cosby showu, a Rujevica je nekako posljednjeg mjeseca dobila svoj Cosmi show s elementima drame u kojoj nikome nije do smijeha. Kad sve sve odvagne, na okupu je ipak solidan roster igrača, puno bolji od devetog mjesta, s kojim Dragan Tadić i Fausto Budicin nisu znali ili umjeli puno, a čini se ne može niti sam Cosmi. Talijan je isključivi odabir Damira Miškovića i pitanje je koliko još ima kod njega kredita. »Otjerati« dvadeset igrača u stanci zvuči kao nemoguća misija.