DUBAI  Talijan Ugo Maranza, stručnjak za fizičku pripremu, rođen je 1961. godine u Ospitaletti kraj Brescije. Nekadašnji branič, ali u prvom redu atlet,  surađivao je s brojnim talijanskim stručnjacima poput Luigija Del Nerija,  s kojim je zajedno radio u »Romi« i »Portu«.

Ovo su mu već osme pripreme s riječkim nogometašima. Sve je počelo u ljeto 2012. godine kada je na inicijativu Damira Miškovića kooptiran u stručni stožer ondašnjeg trenera Elvisa Scorije. Kasnije ga je naslijedio i Matjaž Kek koji također ima dobar odnos s »profom«,  kako igrači tepaju Ugu, koji se u ove četiri godine udomaćio na Kvarneru.

Ovo je njegovo razdoblje, štoperica je češće u njegovim rukama nego inače, iako današnji nogomet više ne poznaje ona duga trčanja kao nekada u pripremnom razdoblju. Ugo je u ovom slučaju provjerena Kekova karta, »Rijeka« je dvije godine zaredom jedna od najspremnijih, ako ne i najspremnija momčad Prve HNL,  koja trkom nije puno zaostajala ni za europskim momčadima kada je igrala skupine Europske lige.  

Prilagodba

– Intezitet rada konstantno dižemo i sada smo na nekoj sredini onoga što moramo ispuniti. Akumulirao se umor, osjeti se na igračima dvostruki režim treninga i malo slobodnog vremena, ali to je nešto što treba odraditi kako bi nam kasnije svima bilo lakše – nastavlja Ugo, čije metode rada su tražile neko vrijeme za prilagodbu. Bilo je  nešto otpora kada je došao, ali s vremenom su svi prihvatili neke malo drugačije poglede na taj vrlo bitan segment nogometa kao što je tjelesna priprema.

– Iza nas je sada jedna povijest kontinuiranog rada i primjene metodologije treninga kojoj je cilj povećati fizičke kapacitete igrača. Mogu reći da se kod svih zabilježio značajan napredak, shvatili su koliko su sitnice važne kada se igra nogomet na ovoj razini i to im pomaže napredovati. S druge strane, igrači koji dolaze lako se prilagođavaju, prihvaćaju metode rada i doista mislim da na ovoj razini idemo u pravom smjeru.

Ugo je Talijan, ali kada je u pitanju rad i zahtjevi, onda bi se moglo prije reći da je u pitanju Nijemac. Sigurno da je zbog toga vrlo brzo »kliknuo« s Kekom, »na žalost« igrača kojima nema druge nego se podrediti  visokim zahtjevima.

– Trebalo je vremena, ali uvijek u ovakvim situacijama treba vremena. Bitno je imati jasnu ideju,  koji je cilj koji treba ostvariti. Mi od početka znamo što želimo i kako doći do toga i to je najbitnije.

Jezik

S vremenom je savladao hrvatski jezik i danas nije rijetkost čuti kako igračima objašnjava da nešto moraju učiniti »zlijevom« ili »zdesnom« nogom. Naučio je čak i neke tipične riječke ili hrvatske poštapalice.

– Zto pozto! Kada sam na igralištu,  pokušavam s igračima pričati samo hrvatski. Kada sam vani imam malo problema s vašim jezikom, nedostaje mi tečnosti jer bi ga morao više pričati, ali što se tiče igrališta – nema problema.

Zavolio je »Rijeku« i Rijeku na jedan svoj poseban način, uostalom puno toga u tom smjeru govore sljedeća njegova razmišljanja.

– Naravno da se i dalje vidim u »Rijeci«. Tu se dobro osjećam i svi moji planovi vezani su za »Rijeku«.

U prilog tome ide i jedna priča koju je prvi put Maranza javno potvrdio, svojevremeno je zbog »Rijeke« odbio Fabija Capella, tada izbornika ruske reprezentacije.

– To je točno. Odbio sam Capellovu ponudu jer sam smatrao neozbiljnim otići iz »Rijeke« a da nisam svoj posao  do kraja odradio. U Rijeci se osjećam dobro i dok god budem osjećao entuzijazam trenirajući ove dečke bit ću uz »Rijeku«. Kada se ta želja ugasi, prvi ću otići, ali kako sada stvari stoje, to neće biti tako brzo. Uostalom, zajedno smo »Rijeka«! – poručio je jedan od bitnih kotačića u »Rijekinom« stručnom sustavu.